To kako se odvija borba za vodeće pozicije i utjecaj u SDP-u pretvara se u proces koji je izmakao kontroli i koji ne vodi ničemu dobrome.
Kad je Ivica Račan obolio i kad su zaredale operacije, na ovom istome mjestu bili smo pohvalili SDP jer su tada još vrlo uspješno i vrlo ozbiljno menadžerirali svoje javne istupe vezane uz tragediju svojeg predsjednika i za budućnost SDP-a.
Sada pohvalama više nema mjesta. Naprotiv. Izgleda da sadašnja situacija - objektivno doista vrlo komplicirana i teška - nadilazi sposobnosti vrha SDP-a da stranku postavi na nove tračnice očuvavši u javnosti dostojanstvo i isti povoljan dojam.
Još nisu prošla ni dva tjedna otkako se Račan povukao s glavne dužnosti u stranci, a u SDP-u su se već pokazale pukotine koje će biti teško zakrpati, tim prije što na Iblerovu trgu očito ne znaju kako se kriza može zaustaviti kad već nije na vrijeme preduhitrena.
Ukratko, vrh SDP-a već se uspio posvaditi oko svega što se da zamisliti. Sve te njihove podjele, sukobljene strategije i ambicije svaki dan idu pred javnost gole da golije ne mogu biti. Utoliko u ovom trenutku uopće nije jasno ni što će sa SDP-om biti, ni hoće li od njega nešto biti. Ni oko čega nema dogovora niti se dogovor nazire pa se koncepcije i sporenja iz dana u dan valjaju medijima, a tako će, čini se, i ostati sve do konvencije koja statutarno ne može biti održana prije početka lipnja.
Već u subotu Glavni odbor mora javno reći svoje kandidate za predsjednika SDP-a i za premijera, dvojicu ili jednoga. Stranka prema van mora odmah začepiti usta o unutarnjim stvarima, djelovati monolitno i odlučno, napregnuta da pobijedi. Sve drugo je linija manjeg otpora i vodi u siguran izborni poraz.
Željka Antunović gdje stigne ogovara Ljubu Jurčića i nekoliko drugih koji su joj trn u peti. U medijima daje tajnovite i nedovršene izjave o "nekima" koji razbijaju SDP. Struja koja ne voli gospođu Antunović priča okolo kako je nesposobna, nesigurna i antipatična, uvijek s nekim grčem na licu, pa nije ni čudo što ne može dobiti opću podršku. Neki poznati SDP-ovci pred novinarima je nazivaju životinjskim imenima koja ovdje ne bismo željeli citirati. Zoran Milanović, koji se prema van mudro drži, ipak dopušta da ga u Nacionalu reklamiraju kao stopostotnog novog lidera SDP-a. Lobira se, naziva se novinare i trača.
Ljubo Jurčić se vlada kao nevin u ludnici. Novinarima stalno ponavlja kako on samo želi provoditi svoj gospodarski program kao premijer SDP-a. Ako ga SDP hoće. Čak uz to može preuzeti i stranku ako drugi misle da je to jako dobro. Iako njemu osobno nije do toga jer ga politika ne zanima. Ah i oh.
Banuo je odnekud i Mato Arlović koji bi se sad, valjda, htio vratiti u orbitu. Slavko Linić je za Jurčića. Picula je za Željku Antunović. Zagreb je za Milanovića. Dalmacija za Antunović. Željka Antunović je protiv sebe. Bandić je za to da se nađe jedna jedina osoba: predsjednik stranke plus premijerski kandidat. Mnogi misle da te dužnosti treba razdvojiti. Jedni su za to da se u subotu na Glavnom odboru SDP-a odluči koga će se preporučiti za šefa stranke, a koga za Banske dvore. Drugi nagovaraju ostale da se sada ostave premijerskog kandidata nego neka se prvo čekaju rezultati izbora.
Kažu nam da na Iblerovu trgu za Račanom svaki dan plače još samo njegova tajnica, koja se, međutim, ne natječe ni za kakvu dužnost. Račanove oči su zatvorene i u SDP-u su sigurni da ih on više ne može vidjeti.
SDP-u predstoji još više od mjesec dana te samoubilačke kalvarije prije nego što se na konvenciji razriješe osnovne dileme oko toga tko će zauzeti Račanovo mjesto i koga bi SDP mogao istaknuti kao svojeg premijerskog kandidata za izbore. A u autodestruktivnoj atmosferi koja se sada nepogrešivo stvara pitanje je hoće li tada više moći zavladati mir i koncentracija toliko potrebni za izbornu utrku.
Takvo je stanje. SDP postaje slab. Bavi se sam sobom, i to na način neugodan oku i uhu.
Kaosu je preksinoć pridonio i Milan Bandić predloživši kolegama da o kandidatu za premijera odluče na temelju rezultata širokog istraživanja javnog mišljenja među građanima. Još samo fali ideja da se SDP-ov premijer izabere na javnom natječaju u kojem mogu sudjelovati državljani svih zemalja članica Europske Unije. Po uzoru na neki zakon o javnoj nabavi.
Mnogi SDP-ovci očekuju neka spasonosna rješenja od subotnje sjednice Glavnog odbora, ali veliko je pitanje kako će to proći. Jer stranku je, posve očigledno, počeo obuzimati još i strah, najgori saveznik politike bilo kada i bilo gdje. Na sastancima su se, naime, počela postavljati pitanja rizika. "Tko nam garantira da...?", "Tko će odgovarati ako...?", "Odakle mi znamo tko je popularan među biračima?". Ljudi koji su bili za nove snage, koje su nazivali "nepotrošenima", sada se pokunjeno vraćaju konzervativnim rješenjima i poznatim imenima. Varljiva inercija pokazuje se sigurnijim utočištem nego inovacija. Strah se otkriva i kroz prijedloge da se odustane od imenovanja premijerskog kandidata i da se sve aktivnosti do izbora oslone na novog predsjednika stranke i takozvani "SDP-ov tim".
Naopako, naopako...
Jer jedno jest i mora biti jasno. Ako SDP na izbore želi izaći s izgledima za dobar rezultat, a valjda je to ideja momentalno najjače oporbene stranke, tada u tom šestom mjesecu, kad se već ne može prije, birači trebaju znati tko vodi SDP na izbore i tko će formirati Vladu ako SDP dobije mandat. Već u subotu glavni odbor treba javno reći svoje kandidate.
Stranka prema van mora odmah začepiti usta o unutarnjim stvarima, djelovati monolitno i odlučno, napregnuta da pobijedi. Sve drugo je linija manjeg otpora i vodi u siguran izborni poraz.
Pa dobro. Neće ni to biti nešto strašno za Hrvatsku kao što se to prikazuje u sjedištu SDP-a. Pri čemu se ne čini ništa smisleno da pobjeda doista postane moguće.
Sanja Modrić
Kad je Ivica Račan obolio i kad su zaredale operacije, na ovom istome mjestu bili smo pohvalili SDP jer su tada još vrlo uspješno i vrlo ozbiljno menadžerirali svoje javne istupe vezane uz tragediju svojeg predsjednika i za budućnost SDP-a.
Sada pohvalama više nema mjesta. Naprotiv. Izgleda da sadašnja situacija - objektivno doista vrlo komplicirana i teška - nadilazi sposobnosti vrha SDP-a da stranku postavi na nove tračnice očuvavši u javnosti dostojanstvo i isti povoljan dojam.
Još nisu prošla ni dva tjedna otkako se Račan povukao s glavne dužnosti u stranci, a u SDP-u su se već pokazale pukotine koje će biti teško zakrpati, tim prije što na Iblerovu trgu očito ne znaju kako se kriza može zaustaviti kad već nije na vrijeme preduhitrena.
Ukratko, vrh SDP-a već se uspio posvaditi oko svega što se da zamisliti. Sve te njihove podjele, sukobljene strategije i ambicije svaki dan idu pred javnost gole da golije ne mogu biti. Utoliko u ovom trenutku uopće nije jasno ni što će sa SDP-om biti, ni hoće li od njega nešto biti. Ni oko čega nema dogovora niti se dogovor nazire pa se koncepcije i sporenja iz dana u dan valjaju medijima, a tako će, čini se, i ostati sve do konvencije koja statutarno ne može biti održana prije početka lipnja.
Već u subotu Glavni odbor mora javno reći svoje kandidate za predsjednika SDP-a i za premijera, dvojicu ili jednoga. Stranka prema van mora odmah začepiti usta o unutarnjim stvarima, djelovati monolitno i odlučno, napregnuta da pobijedi. Sve drugo je linija manjeg otpora i vodi u siguran izborni poraz.
|
Ljubo Jurčić se vlada kao nevin u ludnici. Novinarima stalno ponavlja kako on samo želi provoditi svoj gospodarski program kao premijer SDP-a. Ako ga SDP hoće. Čak uz to može preuzeti i stranku ako drugi misle da je to jako dobro. Iako njemu osobno nije do toga jer ga politika ne zanima. Ah i oh.
Banuo je odnekud i Mato Arlović koji bi se sad, valjda, htio vratiti u orbitu. Slavko Linić je za Jurčića. Picula je za Željku Antunović. Zagreb je za Milanovića. Dalmacija za Antunović. Željka Antunović je protiv sebe. Bandić je za to da se nađe jedna jedina osoba: predsjednik stranke plus premijerski kandidat. Mnogi misle da te dužnosti treba razdvojiti. Jedni su za to da se u subotu na Glavnom odboru SDP-a odluči koga će se preporučiti za šefa stranke, a koga za Banske dvore. Drugi nagovaraju ostale da se sada ostave premijerskog kandidata nego neka se prvo čekaju rezultati izbora.
Kažu nam da na Iblerovu trgu za Račanom svaki dan plače još samo njegova tajnica, koja se, međutim, ne natječe ni za kakvu dužnost. Račanove oči su zatvorene i u SDP-u su sigurni da ih on više ne može vidjeti.
SDP-u predstoji još više od mjesec dana te samoubilačke kalvarije prije nego što se na konvenciji razriješe osnovne dileme oko toga tko će zauzeti Račanovo mjesto i koga bi SDP mogao istaknuti kao svojeg premijerskog kandidata za izbore. A u autodestruktivnoj atmosferi koja se sada nepogrešivo stvara pitanje je hoće li tada više moći zavladati mir i koncentracija toliko potrebni za izbornu utrku.
Takvo je stanje. SDP postaje slab. Bavi se sam sobom, i to na način neugodan oku i uhu.
Kaosu je preksinoć pridonio i Milan Bandić predloživši kolegama da o kandidatu za premijera odluče na temelju rezultata širokog istraživanja javnog mišljenja među građanima. Još samo fali ideja da se SDP-ov premijer izabere na javnom natječaju u kojem mogu sudjelovati državljani svih zemalja članica Europske Unije. Po uzoru na neki zakon o javnoj nabavi.
Mnogi SDP-ovci očekuju neka spasonosna rješenja od subotnje sjednice Glavnog odbora, ali veliko je pitanje kako će to proći. Jer stranku je, posve očigledno, počeo obuzimati još i strah, najgori saveznik politike bilo kada i bilo gdje. Na sastancima su se, naime, počela postavljati pitanja rizika. "Tko nam garantira da...?", "Tko će odgovarati ako...?", "Odakle mi znamo tko je popularan među biračima?". Ljudi koji su bili za nove snage, koje su nazivali "nepotrošenima", sada se pokunjeno vraćaju konzervativnim rješenjima i poznatim imenima. Varljiva inercija pokazuje se sigurnijim utočištem nego inovacija. Strah se otkriva i kroz prijedloge da se odustane od imenovanja premijerskog kandidata i da se sve aktivnosti do izbora oslone na novog predsjednika stranke i takozvani "SDP-ov tim".
Naopako, naopako...
Jer jedno jest i mora biti jasno. Ako SDP na izbore želi izaći s izgledima za dobar rezultat, a valjda je to ideja momentalno najjače oporbene stranke, tada u tom šestom mjesecu, kad se već ne može prije, birači trebaju znati tko vodi SDP na izbore i tko će formirati Vladu ako SDP dobije mandat. Već u subotu glavni odbor treba javno reći svoje kandidate.
Stranka prema van mora odmah začepiti usta o unutarnjim stvarima, djelovati monolitno i odlučno, napregnuta da pobijedi. Sve drugo je linija manjeg otpora i vodi u siguran izborni poraz.
Pa dobro. Neće ni to biti nešto strašno za Hrvatsku kao što se to prikazuje u sjedištu SDP-a. Pri čemu se ne čini ništa smisleno da pobjeda doista postane moguće.
Sanja Modrić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....