ZAGREB - Tridesetogodišnji
Nicolas Bendini, autor romana “Solo per una notte” (Samo za jednu noć) o ljubavnoj priči između hrvatskoga nogometaša i 18-godišnjega Parižanina, zaljubljenik je u nogomet i bivši rocker. Zašto je napisao knjigu o hrvatskom nogometašu homoseksualne orijentacije, odgovorio je u intervjuu na koji je pristao isključivo putem e-maila jer su takve, prema njegovim riječima, upute izdavača njegova prvijenca.
Hrvatski nogometaš gay junak u romanu
Otkud ideja za roman i zašto?
- Želio sam napisati priču o mojoj izmiješanoj strasti prema nogometu, mojim sjećanjima i priči o jednom Hrvatu kojega sam upoznao u Parizu 1995. nakon bombardiranja Zagreba. Njegovi roditelji, zabrinuti zbog rata, zamolili su svoje pariške prijatelje da ga ugoste na nekoliko mjeseci.
Otkud tako dobro poznajete hrvatski nogomet?
- Ne znam mnogo o hrvatskom nogometu, a ako mislite na poznatu utakmicu iz 1990. između Dinama i Crvene zvezde o kojoj pišem na kraju romana, o njoj mi je pričao taj prijatelj Hrvat kojega sam upoznao u Parizu. Kada sam bio u Zagrebu, išao sam na stadion u Maksimir i vidio sam ploču koja podsjeća na tu utakmicu.
Poznajete li nekoga hrvatskog nogometaša?
- Prije svega znam za nogometaše iz doba Bobana, Šukera i Bokšića. Danas mi se sviđaju Rakitić, Jerko Leko, koji igra u Monacu, i Šimić koji je do lani igrao za Millan. Ipak, nitko mi ne daje toliko entuzijazma kao nacionalni tim iz 1998.
Koga biste izdvojili?
- Najviše mi se sviđao Šuker. Sjećam ga se sa Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj. Sviđa mi se njegova tehnika, ali i borbenost i eksplozivnost. Činio se uvijek spreman pobijediti svijet, spreman svađati se sa svima. Genij. Jako mi se sviđao i Boban, njegov talent i inteligencija, jedinstvena karizma zajedno s osjećajem časti. Uvijek kaže što misli i jako mu se divim.
Hoćete li knjigu objaviti u Hrvatskoj?
- Ne znam, sva prava ima izdavačka kuća, a mene bi to jako veselilo. Nisam pisac, bavim se drugim stvarima. Zabavio sam se s ovom pričom jer sam htio odati poštovanje svojoj strasti prema nogometu i prema prijatelju Hrvatu kojega sam upoznao kada sam bio adolescent.
- Zato što volim nepredvidiv nogomet, fantaziju, a ne samo nogomet mišića. Nogometaše koji imaju osobnost, karizmu i malo ludila. Onako kako ja vidim, ako maknemo brazilske i argentinske nogometaše, nogometna škola s najtalentiranijim igračima, najoriginalnijim i s najviše karizme upravo je škola s područja bivše Jugoslavije. Zato sam u priči koju sam zamislio, gdje se profesionalni nogometaš zaljubi u 18-godišnjaka, htio takav tip nekonvencionalnog nogometaša. Nogometaša izvan pravila. I zato jer je taj nogometaš iz nogometne škole kao što je ova iz bivše Jugoslavije. Činili su mi se jedini koji imaju nepredvidivost, aroganciju i hrabrost da bi se upustili u takvo iskustvo.
Ivana Rimac
Hrvatski nogometaš gay junak u romanu
Otkud ideja za roman i zašto?
- Želio sam napisati priču o mojoj izmiješanoj strasti prema nogometu, mojim sjećanjima i priči o jednom Hrvatu kojega sam upoznao u Parizu 1995. nakon bombardiranja Zagreba. Njegovi roditelji, zabrinuti zbog rata, zamolili su svoje pariške prijatelje da ga ugoste na nekoliko mjeseci.
Otkud tako dobro poznajete hrvatski nogomet?
- Ne znam mnogo o hrvatskom nogometu, a ako mislite na poznatu utakmicu iz 1990. između Dinama i Crvene zvezde o kojoj pišem na kraju romana, o njoj mi je pričao taj prijatelj Hrvat kojega sam upoznao u Parizu. Kada sam bio u Zagrebu, išao sam na stadion u Maksimir i vidio sam ploču koja podsjeća na tu utakmicu.
Poznajete li nekoga hrvatskog nogometaša?
- Prije svega znam za nogometaše iz doba Bobana, Šukera i Bokšića. Danas mi se sviđaju Rakitić, Jerko Leko, koji igra u Monacu, i Šimić koji je do lani igrao za Millan. Ipak, nitko mi ne daje toliko entuzijazma kao nacionalni tim iz 1998.
Koga biste izdvojili?
- Najviše mi se sviđao Šuker. Sjećam ga se sa Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj. Sviđa mi se njegova tehnika, ali i borbenost i eksplozivnost. Činio se uvijek spreman pobijediti svijet, spreman svađati se sa svima. Genij. Jako mi se sviđao i Boban, njegov talent i inteligencija, jedinstvena karizma zajedno s osjećajem časti. Uvijek kaže što misli i jako mu se divim.
Hoćete li knjigu objaviti u Hrvatskoj?
- Ne znam, sva prava ima izdavačka kuća, a mene bi to jako veselilo. Nisam pisac, bavim se drugim stvarima. Zabavio sam se s ovom pričom jer sam htio odati poštovanje svojoj strasti prema nogometu i prema prijatelju Hrvatu kojega sam upoznao kada sam bio adolescent.
- Zato što volim nepredvidiv nogomet, fantaziju, a ne samo nogomet mišića. Nogometaše koji imaju osobnost, karizmu i malo ludila. Onako kako ja vidim, ako maknemo brazilske i argentinske nogometaše, nogometna škola s najtalentiranijim igračima, najoriginalnijim i s najviše karizme upravo je škola s područja bivše Jugoslavije. Zato sam u priči koju sam zamislio, gdje se profesionalni nogometaš zaljubi u 18-godišnjaka, htio takav tip nekonvencionalnog nogometaša. Nogometaša izvan pravila. I zato jer je taj nogometaš iz nogometne škole kao što je ova iz bivše Jugoslavije. Činili su mi se jedini koji imaju nepredvidivost, aroganciju i hrabrost da bi se upustili u takvo iskustvo.
Volim hrvatsku maštovitostZašto je u romanu homoseksualac nogometaš baš Hrvat? |
Ivana Rimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....