Pred Vijećem posebnog odjela za organizirani kriminal Okružnog suda u Beogradu ovaj je tjedan nastavljen dokazni postupak na suđenju za najveću pljačku u Japanu, krađu dijamanata vrijednih 26,4 milijuna eura, koju je u ožujku 2004. izvelo troje državljana Srbije uz pomoć jedne državljanke Velike Britanije.
U dosadašnjem dokaznom postupku na sudu su prikazane snimke sigurnosne kamere i svjedočenja nekoliko svjedoka iz Japana. Prema najavama tužitelja, na suđenju bi trebala biti razotkrivena i uloga britanske državljanke Dorothy Fasola koja je nedostupna srbijanskim vlastima, a za koju se također osnovano sumnja da je bila dio bande u svijetu poznate kao Pink Panther.
Prema riječima tužitelja Vojislava Isailovića, Britanka nije formalno optužena, no kada bi došla u Srbiju, bila bi uhićena i optužena, jer postoje dokazi da je rezervirala i platila avionske karte i hotel za pljačkaše, a možda i bila mozak cijele operacije. Protiv nje se inače vodi postupak u Italiji, također za organiziranje pljačke.
Za najveću pljačku dijamantnog nakita u povijesti Japana optuženi su srpski državljani Aleksandar Radulović, Đorđe Rašović i Snežana Panajotović koji ranije nisu bili osuđivani, a na suđenju se brane šutnjom. Proces protiv bande, koja je ukrala dragulje vrijedne 26,4 milijun eura, nastavljen je preslušavanjem audiozapisnika sa saslušanja jednog od radnika draguljarnice Demaki.
Istražni sudac je još u listopadu prošle godine saslušao Tagaki Rjuja, koji je ispričao kako ga je jedan od pljačkaša napao i zatvorio u toalet, nakon čega je razbio vitrinu s nakitom i iz nje uzeo vrijednu ogrlicu.
Objasnio je da su u draguljarnicu ušla dvojica muškaraca i interesirali se za nakit. S jednim od njih, koji je prije toga dva puta već bio dolazio, radnik je otišao na kat da mu pokaže dragulje, a kada su se popeli, muškarac ga je udario u lice i poprskao suzavcem. "Počeo me gurati prema toaletu, cijelo vrijeme me udarajući u glavu.
Zatvorio je vrata, a zatim sam čuo prasak stakla. Kada sam došao sebi i isprao oči, mobitelom sam pozvao policiju. Izašao sam iz toaleta, ali toga čovjeka više nisam vidio", ispričao je Japanac.
Napadač o kojem je pričao svjedok prije pljačke je dolazio s jednom ženom i tada su kupili srebrnu žličicu i neku ogrlicu. Na prepoznavanju u policiji Rjuju je u grupi od pet muškaraca prepoznao optuženog Đorđa Rašovića. Rašović je s Aleksandrom Radulovićem, Snežanom Panajotović i Dorothy Fasola, državljankom Velike Britanije, u veljači 2004. iz Pariza stigao u Tokio.
Nekoliko dana su obilazili zlatarnice, dok se na kraju nisu dogovorili da opljačkaju zlatarnicu Demaki u trgovinskom centru Genza. U radnju su ušli Rašović i Radulović, dok su im Snežana Panajotović i Fasola bile logistička podrška. Prema Takagijevim navodima, u zlatarnicu su prvi put ušla dvojica muškaraca (Aleksandar Radulović i Rašović) i na lošem engleskom zatražili da pogledaju nakit.
Nekoliko dana poslije Radulović je ponovo došao u draguljarnicu, ali ovaj put u pratnji djevojke srednje građe, od 20 godina i tamne kose svezane u rep, za koju tužiteljstvo tvrdi da je Snežana.
Treći put su došli 5. ožujka 2004. U draguljarnicu su ušli zajedno i počeli razgledavati izloženi nakit. Zatražili su od trgovca da im pokaže i ekskluzivne dijamantne modele koji se čuvaju u sefu. Potom su se vratili u prizemlje i nešto dogovarali, da bi jedan od njih (Radulović) ponovo zatražio da pogleda nakit iz sefa, nakon čega je izvršio pljačku.
U istražnom iskazu Rašović je negirao da je bio u Japanu i da je počinio bilo koje od djela koja mu se stavljaju na teret. Tvrdi je da je u to vrijeme bio u rodnom Arilju sa svojom suprugom, dok je Snežana Panajotović istražnom sucu potvrdila da je u Japanu boravila turistički na poziv Radulovića, koji je uhićen i izručen iz Danske, a koji joj je osigurao lažni putovnicu. Kaže da su njih dvoje u Tokio došli 23. veljače i zadržali se desetak dana.
U pljački je ukradena čuvena "Kontesa od Vandoma", ogrlica sa 116 manjih i jednim krupnim dijamantom koja vrijedi 27 milijuna dolara. Ogrlica i odgovarajuće naušnice, koje su takođe ukradene, bile su najdragoceniji komad u zlatarnici i stajale su izložene 13 godina.
Istog dana četvero pljačkaša otputovalo je u Pariz, a policija je u suradnji s Interpolom počela ispitivati krađe nakita u Europi nakon što je otkrila da su pljačkaši Srbi i da su koristili lažne hrvatske ili češke putovnice.
Nakon uhićenja članova bande Pink Panther za policiju predstoji teži dio posla, a to je da se utvrdi gdje je nakit završio. Marko Nicović, član Međunarodne policijske organizacije za borbu protiv droge i bivši načelnik kriminalističke policije Beograda, kaže da će se to teško saznati.
Razgovori između naručitelja i onih koji obavljaju posao obavljaju se preko posrednika i oni često ne znaju tko je naručitelj. Drugo, nakit se vjerojatno čuva u sefu neke svjetske banke, gdje može stajati idućih 500 godina, a da ga nitko ne pronađe. Čak i da taj tko je opljačkao prizna kome je prodao nakit, to će policija teško dokazati, kaže Nicović.
Iza velikih naručitelja, koji su često čudaci i kolekcionari rijetkih stvari, stoje i veliki sistemi. U svijetu, kaže Nicović, možda ima oko 2000 takvih ljudi. Oni su moćni i imaju informacije, a s njima na domjenicima sjede gradonačelnici, šefovi policija, ministri. Kolekcionari imaju novac i moć, i to takvu da ih onaj tko obavi posao za njih poslije ne smije ucjenjivati.
Ova vrsta kriminala je organizirana na globalnom planu, a pljačkaši su od naručitelja dobili neki honorar, koji vjerojatno nije velik, jer da jest, ne bi se vraćali u zemlju. Postoji veliki broj zemalja u svijetu gdje oni koji imaju dosta novca mogu živjeti, a da ih nitko ništa ne pita, kaže Nicović. Objašnjava da kriminalci s prostora bivše Jugoslavije u ovoj vrsti poslova rade za velike igrače jer visoko kotiraju u Europi.
Taj nakit je naručio netko iz Europe, a pljačkaše poslao u Japan da ga ukradu. Naši ljudi sigurno nisu znali da u Ginzu, središnjem tokijskom kvartu, postoji draguljarnica koja ima tako vrijedan nakit koji nije odgovarajuće zaštićen.
Drugo, to poslije krađe za njih postaje "vruća roba" o kojoj se ne mogu brinuti, jer nemaju novac, moć i veze, a ni mjesto gdje je mogu prodati. Direktna ponuda nekom draguljaru bila bi veliki rizik, kaže Nicović i dodaje da su lopovi danas prešli u novu fazu, poput ove u Tokiju, gdje se više ne koristi oružje.
U Europi su, objašnjava Nicović, lopovi s ovih prostora među najtraženijima, a često ih pokriva ruska mafija, s kojom su u dobrim odnosima. Među kriminalcima koji kradu umjetnička djela sve je više visokoobrazovanih ljudi.
Velike krađe organizira naručitelj, koji preko posrednika dolazi do samog operativca, a sve uz dobru logističku podršku za organizaciju i poslije sklanjanje vrijednih predmeta koji mogu biti skriveni i desetak godina.
Banda Pink Panther najpoznatija je banda pljačkaša s prostora bivše Jugoslavije, sastavljena od profesionalaca, od kojih su mnogi bivši policijaci ili vojnici. Naziv je dobila od Britanaca zbog sklonosti dragom kamenju, a pripisuje im se krađa dijamanata u Parizu vrijednih 15 milijuna eura i pljačka dragog kamenja u Londonu vrijednog 30 milijuna eura.
Šefovi bande su, prema pisanju srbijanskih medija, Crnogorci Petar Radonjić iz Nikšića i Peđa Vujošević zvani Marko s Cetinja. Beogradska policija lani je na aerodromu Beograd s lažnom putnom ispravom uhitila Radonjića, koji je, prema operativnim podacima Interpola, mozak bande Pink Panther. Protiv njega se u Posebnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodi istraga preuzeta od japanskog pravosuđa zbog pljačke nakita iz 13 draguljarnica u Osaki, vrijednog 750.000 eura.
Čelnim čovjekom bande Interpol i Scotland Yard smatraju i Peđu Vujoševića, koji je 2005. uhićen na pariškom aerodromu nakon pljačke dijamanata vrijednih deset milijuna funti.
Pljačka je imala sve karakteristike ranijih akcija bande Pink Panther. Dijamanti su ukradeni ispred nosa četiri prodavačice i dvojice pripadnika osiguranja, a da nitko nije primijetio ništa neobično. Ukradeni su na pariškoj izložbi Saveza trgovaca antikvitetima sa štanda švicarskog draguljara Sopara tako što su pljačkaši angažirali desetine lažnih kupaca da naprave gužvu postavljajući pitanja dvjema prodavačicama. Vujoševića su ispitali pripadnici Scotland Yarda, ali i policije Španjolske, Njemačke, Švicarske i Belgije u kojima je također organizirao pljačke.
Pink Panther je u istrazi povezan i s dvije spektakularne pljačke nakita u Londonu i Frankfurtu. Londonska pljačka ekskluzivne draguljarnice Graf u New Bondu Streetu razotkrila je dvojicu Vujoševićevih suučesnika, Nebojšu Denića, kojega je u pljački savladalo osiguranje, i Milana Jovetića, koji je s Vujoševićem i plijenom od 30 milijuna eura uspio pobjeći.
Policija je u Jovetićevu stanu u kutiji kreme pronašla njegov dio plijena - plavi dijamant vrijedan pola milijuna funti. Jovetić je uhićen i na sudu je priznao krivnju, a on i Denić osuđeni su na ukupnu kaznu od 28 godina zatvora. Vujoševića se sumnjiči i za organizaciju pljačke draguljarnice u Frankfurtu, u kojoj su mu suradnici bili Crnogorci Vladimir Lekić i Zoran Kostić za kojima se još traga.
Oni su, prema njemačkoj policiji, 16. prosinca 2003. odnijeli 18 satova vrijednih 390.000 eura, a dva tjedna poslije iz susjedne su draguljarnice ukrali plijen vrijedan više od dva milijuna eura. Prošle su godine u Parizu, kao dio lanca Pink Panhter, uhićena i dva Beograđanina nakon pljačke nakita vrijednog 800.000 eura. Radilo se o mladićima iz beogradskog naselja Karaburma koji su prije desetak godina napustili Beograd i otišli u Francusku, gdje se najviše regrutiraju kriminalci iz bivše SFRJ.
Oni su iz zlatarnice u centru Pariza odnijeli nakit vrijedan 800.000 eura, a u pljačku su krenuli naoružani puškom kojom su zaplašili vlasnika zlatarnice, ali ih je policija ubrzo presrela u pariškom predgrađu Saint Denis. Francuski mediji tada su pisali da se radi o bandi Pink Panther sastavljenoj od Srba, Hrvata i Crnogoraca.
Iz Beograda Miroslav Kuskunović
U dosadašnjem dokaznom postupku na sudu su prikazane snimke sigurnosne kamere i svjedočenja nekoliko svjedoka iz Japana. Prema najavama tužitelja, na suđenju bi trebala biti razotkrivena i uloga britanske državljanke Dorothy Fasola koja je nedostupna srbijanskim vlastima, a za koju se također osnovano sumnja da je bila dio bande u svijetu poznate kao Pink Panther.
Prema riječima tužitelja Vojislava Isailovića, Britanka nije formalno optužena, no kada bi došla u Srbiju, bila bi uhićena i optužena, jer postoje dokazi da je rezervirala i platila avionske karte i hotel za pljačkaše, a možda i bila mozak cijele operacije. Protiv nje se inače vodi postupak u Italiji, također za organiziranje pljačke.
Za najveću pljačku dijamantnog nakita u povijesti Japana optuženi su srpski državljani Aleksandar Radulović, Đorđe Rašović i Snežana Panajotović koji ranije nisu bili osuđivani, a na suđenju se brane šutnjom. Proces protiv bande, koja je ukrala dragulje vrijedne 26,4 milijun eura, nastavljen je preslušavanjem audiozapisnika sa saslušanja jednog od radnika draguljarnice Demaki.
Istražni sudac je još u listopadu prošle godine saslušao Tagaki Rjuja, koji je ispričao kako ga je jedan od pljačkaša napao i zatvorio u toalet, nakon čega je razbio vitrinu s nakitom i iz nje uzeo vrijednu ogrlicu.
Objasnio je da su u draguljarnicu ušla dvojica muškaraca i interesirali se za nakit. S jednim od njih, koji je prije toga dva puta već bio dolazio, radnik je otišao na kat da mu pokaže dragulje, a kada su se popeli, muškarac ga je udario u lice i poprskao suzavcem. "Počeo me gurati prema toaletu, cijelo vrijeme me udarajući u glavu.
Zatvorio je vrata, a zatim sam čuo prasak stakla. Kada sam došao sebi i isprao oči, mobitelom sam pozvao policiju. Izašao sam iz toaleta, ali toga čovjeka više nisam vidio", ispričao je Japanac.
Napadač o kojem je pričao svjedok prije pljačke je dolazio s jednom ženom i tada su kupili srebrnu žličicu i neku ogrlicu. Na prepoznavanju u policiji Rjuju je u grupi od pet muškaraca prepoznao optuženog Đorđa Rašovića. Rašović je s Aleksandrom Radulovićem, Snežanom Panajotović i Dorothy Fasola, državljankom Velike Britanije, u veljači 2004. iz Pariza stigao u Tokio.
Nekoliko dana su obilazili zlatarnice, dok se na kraju nisu dogovorili da opljačkaju zlatarnicu Demaki u trgovinskom centru Genza. U radnju su ušli Rašović i Radulović, dok su im Snežana Panajotović i Fasola bile logistička podrška. Prema Takagijevim navodima, u zlatarnicu su prvi put ušla dvojica muškaraca (Aleksandar Radulović i Rašović) i na lošem engleskom zatražili da pogledaju nakit.
Nekoliko dana poslije Radulović je ponovo došao u draguljarnicu, ali ovaj put u pratnji djevojke srednje građe, od 20 godina i tamne kose svezane u rep, za koju tužiteljstvo tvrdi da je Snežana.
Treći put su došli 5. ožujka 2004. U draguljarnicu su ušli zajedno i počeli razgledavati izloženi nakit. Zatražili su od trgovca da im pokaže i ekskluzivne dijamantne modele koji se čuvaju u sefu. Potom su se vratili u prizemlje i nešto dogovarali, da bi jedan od njih (Radulović) ponovo zatražio da pogleda nakit iz sefa, nakon čega je izvršio pljačku.
U istražnom iskazu Rašović je negirao da je bio u Japanu i da je počinio bilo koje od djela koja mu se stavljaju na teret. Tvrdi je da je u to vrijeme bio u rodnom Arilju sa svojom suprugom, dok je Snežana Panajotović istražnom sucu potvrdila da je u Japanu boravila turistički na poziv Radulovića, koji je uhićen i izručen iz Danske, a koji joj je osigurao lažni putovnicu. Kaže da su njih dvoje u Tokio došli 23. veljače i zadržali se desetak dana.
U pljački je ukradena čuvena "Kontesa od Vandoma", ogrlica sa 116 manjih i jednim krupnim dijamantom koja vrijedi 27 milijuna dolara. Ogrlica i odgovarajuće naušnice, koje su takođe ukradene, bile su najdragoceniji komad u zlatarnici i stajale su izložene 13 godina.
Istog dana četvero pljačkaša otputovalo je u Pariz, a policija je u suradnji s Interpolom počela ispitivati krađe nakita u Europi nakon što je otkrila da su pljačkaši Srbi i da su koristili lažne hrvatske ili češke putovnice.
Nakon uhićenja članova bande Pink Panther za policiju predstoji teži dio posla, a to je da se utvrdi gdje je nakit završio. Marko Nicović, član Međunarodne policijske organizacije za borbu protiv droge i bivši načelnik kriminalističke policije Beograda, kaže da će se to teško saznati.
Razgovori između naručitelja i onih koji obavljaju posao obavljaju se preko posrednika i oni često ne znaju tko je naručitelj. Drugo, nakit se vjerojatno čuva u sefu neke svjetske banke, gdje može stajati idućih 500 godina, a da ga nitko ne pronađe. Čak i da taj tko je opljačkao prizna kome je prodao nakit, to će policija teško dokazati, kaže Nicović.
Iza velikih naručitelja, koji su često čudaci i kolekcionari rijetkih stvari, stoje i veliki sistemi. U svijetu, kaže Nicović, možda ima oko 2000 takvih ljudi. Oni su moćni i imaju informacije, a s njima na domjenicima sjede gradonačelnici, šefovi policija, ministri. Kolekcionari imaju novac i moć, i to takvu da ih onaj tko obavi posao za njih poslije ne smije ucjenjivati.
Ova vrsta kriminala je organizirana na globalnom planu, a pljačkaši su od naručitelja dobili neki honorar, koji vjerojatno nije velik, jer da jest, ne bi se vraćali u zemlju. Postoji veliki broj zemalja u svijetu gdje oni koji imaju dosta novca mogu živjeti, a da ih nitko ništa ne pita, kaže Nicović. Objašnjava da kriminalci s prostora bivše Jugoslavije u ovoj vrsti poslova rade za velike igrače jer visoko kotiraju u Europi.
Taj nakit je naručio netko iz Europe, a pljačkaše poslao u Japan da ga ukradu. Naši ljudi sigurno nisu znali da u Ginzu, središnjem tokijskom kvartu, postoji draguljarnica koja ima tako vrijedan nakit koji nije odgovarajuće zaštićen.
Drugo, to poslije krađe za njih postaje "vruća roba" o kojoj se ne mogu brinuti, jer nemaju novac, moć i veze, a ni mjesto gdje je mogu prodati. Direktna ponuda nekom draguljaru bila bi veliki rizik, kaže Nicović i dodaje da su lopovi danas prešli u novu fazu, poput ove u Tokiju, gdje se više ne koristi oružje.
U Europi su, objašnjava Nicović, lopovi s ovih prostora među najtraženijima, a često ih pokriva ruska mafija, s kojom su u dobrim odnosima. Među kriminalcima koji kradu umjetnička djela sve je više visokoobrazovanih ljudi.
Velike krađe organizira naručitelj, koji preko posrednika dolazi do samog operativca, a sve uz dobru logističku podršku za organizaciju i poslije sklanjanje vrijednih predmeta koji mogu biti skriveni i desetak godina.
Banda Pink Panther najpoznatija je banda pljačkaša s prostora bivše Jugoslavije, sastavljena od profesionalaca, od kojih su mnogi bivši policijaci ili vojnici. Naziv je dobila od Britanaca zbog sklonosti dragom kamenju, a pripisuje im se krađa dijamanata u Parizu vrijednih 15 milijuna eura i pljačka dragog kamenja u Londonu vrijednog 30 milijuna eura.
Šefovi bande su, prema pisanju srbijanskih medija, Crnogorci Petar Radonjić iz Nikšića i Peđa Vujošević zvani Marko s Cetinja. Beogradska policija lani je na aerodromu Beograd s lažnom putnom ispravom uhitila Radonjića, koji je, prema operativnim podacima Interpola, mozak bande Pink Panther. Protiv njega se u Posebnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodi istraga preuzeta od japanskog pravosuđa zbog pljačke nakita iz 13 draguljarnica u Osaki, vrijednog 750.000 eura.
Čelnim čovjekom bande Interpol i Scotland Yard smatraju i Peđu Vujoševića, koji je 2005. uhićen na pariškom aerodromu nakon pljačke dijamanata vrijednih deset milijuna funti.
Pljačka je imala sve karakteristike ranijih akcija bande Pink Panther. Dijamanti su ukradeni ispred nosa četiri prodavačice i dvojice pripadnika osiguranja, a da nitko nije primijetio ništa neobično. Ukradeni su na pariškoj izložbi Saveza trgovaca antikvitetima sa štanda švicarskog draguljara Sopara tako što su pljačkaši angažirali desetine lažnih kupaca da naprave gužvu postavljajući pitanja dvjema prodavačicama. Vujoševića su ispitali pripadnici Scotland Yarda, ali i policije Španjolske, Njemačke, Švicarske i Belgije u kojima je također organizirao pljačke.
Pink Panther je u istrazi povezan i s dvije spektakularne pljačke nakita u Londonu i Frankfurtu. Londonska pljačka ekskluzivne draguljarnice Graf u New Bondu Streetu razotkrila je dvojicu Vujoševićevih suučesnika, Nebojšu Denića, kojega je u pljački savladalo osiguranje, i Milana Jovetića, koji je s Vujoševićem i plijenom od 30 milijuna eura uspio pobjeći.
Policija je u Jovetićevu stanu u kutiji kreme pronašla njegov dio plijena - plavi dijamant vrijedan pola milijuna funti. Jovetić je uhićen i na sudu je priznao krivnju, a on i Denić osuđeni su na ukupnu kaznu od 28 godina zatvora. Vujoševića se sumnjiči i za organizaciju pljačke draguljarnice u Frankfurtu, u kojoj su mu suradnici bili Crnogorci Vladimir Lekić i Zoran Kostić za kojima se još traga.
Oni su, prema njemačkoj policiji, 16. prosinca 2003. odnijeli 18 satova vrijednih 390.000 eura, a dva tjedna poslije iz susjedne su draguljarnice ukrali plijen vrijedan više od dva milijuna eura. Prošle su godine u Parizu, kao dio lanca Pink Panhter, uhićena i dva Beograđanina nakon pljačke nakita vrijednog 800.000 eura. Radilo se o mladićima iz beogradskog naselja Karaburma koji su prije desetak godina napustili Beograd i otišli u Francusku, gdje se najviše regrutiraju kriminalci iz bivše SFRJ.
Oni su iz zlatarnice u centru Pariza odnijeli nakit vrijedan 800.000 eura, a u pljačku su krenuli naoružani puškom kojom su zaplašili vlasnika zlatarnice, ali ih je policija ubrzo presrela u pariškom predgrađu Saint Denis. Francuski mediji tada su pisali da se radi o bandi Pink Panther sastavljenoj od Srba, Hrvata i Crnogoraca.
|
Pljačkaši su bivši policajci i srpski vojnici
|
Iz Beograda Miroslav Kuskunović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....