• 1925. - Rođen Idi Amin (neki biografi navode 1928.), pravim imenom Idi Amin Dada Oumee. Majka je bila pripadnica plemena Lugbara i govorilo se da se bavila magijom. Roditelji su se rastali ubrzo nakon njegova rođenja, a odgojila ga je majka koja je postala prostitutka u pukovniji britanske kolonijalne vojske, King's African Rifles.
• 1946 - Amin se, kao pomoćni kuhar, pridružuje pukovniji King's African Rifles. Karijera mu brzo napreduje.
• 1951 - Amin postaje vojni šampion u boksu u superteškoj kategoriji u Ugandi, a titulu zadržava do 1960. godine.
• 1962 - Trupe pod Aminovim vodstvom počinile su 'masakr Turkana', dok su vodile operaciju kojom su htjele pripadnike plemena iz kenijske regije Turkana zaustaviti u krađi stoke. Amin nije završio na sudu. U listopadu Uganda postaje neovisna, a prvi predsjednik postaje Sir Edward Mutesa. Vladu predvodi Milton Obote, kojeg podržava Amin.
• 1963. - Zanemarujući njegove zločine, Obote promiče Amina u bojnika, pukovnika i zamjenika zapovjednika vojske i zračnih snaga (1964.). Amina šalju u Izrael na tečaj padobranstva.
• 1966. - Nakon financijskog skandala u kojem je otkriveno da su Obote i Amin švercali zlato, Obote uhićuje polovicu kabineta i sebe postavlja za doživotnog predsjednika. Kralj Mutesa je prisiljen na izgnanstvo. Amin postaje vrhovni zapovjednik vojske i zračnih snaga. Odnosi s Oboteom postaju sve lošiji.
• 1969. - Neuspio pokušaj atentata na Obotea.
• 1970. - U rujnu Obote oduzima Aminu položaj zapovjednika.
• 1971. - Amin otkriva da ga Obote planira uhititi zbog pronevjere milijuna dolara iz vojnoga fonda. Dok je Obote bio izvan zemlje, Amin izvodi državni udar, postaje predsjednik i zapovjednik vojnih snaga. Počinju masovna smaknuća.
• 1972. - Odlučan da od Ugande stvori 'državu crnih ljudi', Amin protjeruje 40 do 80 tisuća Indijaca i Pakistanaca. Počinje proganjati pripadnike opozicijskih plemena i Oboteine sljedbenike, pri čemu je ubio između 100 tisuća i pola milijuna ljudi.
• 1975. - Amin se proglašava doživotnim predsjednikom.
• 1978. - Pada cijena kave, glavnog izvoznog proizvoda Ugande, što dodatno narušava lošu ekonomsku stabilnost. Amin napada Tanzaniju, no doživljava poraz.
• 1979. - Tanzanija preuzima nadzor nad Kampalom, glavnim gradom Ugande. Amin bježi u Libiju, zajedno sa svoje četiri žene i nekolicinom od ukupno 30 ljubavnica te 20 svoje djece. Nakon što je zamoljen da napusti Libiju, odlazi u Irak i na kraju u Saudijsku Arabiju.
• 1980. - Obote se vraća na čelo Ugande nakon izbora, a njegova druga vladavina obilježena je nasiljem sličnim Aminovom.
• 1989. - Amin se pokušava vratiti u Ugandu, no presreću ga u Kong i vraćaju u Saudijsku Arabiju.
• 2002. - Uganda prvi put službeno slavi pad Aminove vladavine.
• 2003. - Amin umire 18. kolovoza od zatajenja nekoliko organa
• 1946 - Amin se, kao pomoćni kuhar, pridružuje pukovniji King's African Rifles. Karijera mu brzo napreduje.
• 1951 - Amin postaje vojni šampion u boksu u superteškoj kategoriji u Ugandi, a titulu zadržava do 1960. godine.
• 1962 - Trupe pod Aminovim vodstvom počinile su 'masakr Turkana', dok su vodile operaciju kojom su htjele pripadnike plemena iz kenijske regije Turkana zaustaviti u krađi stoke. Amin nije završio na sudu. U listopadu Uganda postaje neovisna, a prvi predsjednik postaje Sir Edward Mutesa. Vladu predvodi Milton Obote, kojeg podržava Amin.
• 1963. - Zanemarujući njegove zločine, Obote promiče Amina u bojnika, pukovnika i zamjenika zapovjednika vojske i zračnih snaga (1964.). Amina šalju u Izrael na tečaj padobranstva.
• 1966. - Nakon financijskog skandala u kojem je otkriveno da su Obote i Amin švercali zlato, Obote uhićuje polovicu kabineta i sebe postavlja za doživotnog predsjednika. Kralj Mutesa je prisiljen na izgnanstvo. Amin postaje vrhovni zapovjednik vojske i zračnih snaga. Odnosi s Oboteom postaju sve lošiji.
• 1969. - Neuspio pokušaj atentata na Obotea.
• 1970. - U rujnu Obote oduzima Aminu položaj zapovjednika.
• 1971. - Amin otkriva da ga Obote planira uhititi zbog pronevjere milijuna dolara iz vojnoga fonda. Dok je Obote bio izvan zemlje, Amin izvodi državni udar, postaje predsjednik i zapovjednik vojnih snaga. Počinju masovna smaknuća.
• 1972. - Odlučan da od Ugande stvori 'državu crnih ljudi', Amin protjeruje 40 do 80 tisuća Indijaca i Pakistanaca. Počinje proganjati pripadnike opozicijskih plemena i Oboteine sljedbenike, pri čemu je ubio između 100 tisuća i pola milijuna ljudi.
• 1975. - Amin se proglašava doživotnim predsjednikom.
• 1978. - Pada cijena kave, glavnog izvoznog proizvoda Ugande, što dodatno narušava lošu ekonomsku stabilnost. Amin napada Tanzaniju, no doživljava poraz.
• 1979. - Tanzanija preuzima nadzor nad Kampalom, glavnim gradom Ugande. Amin bježi u Libiju, zajedno sa svoje četiri žene i nekolicinom od ukupno 30 ljubavnica te 20 svoje djece. Nakon što je zamoljen da napusti Libiju, odlazi u Irak i na kraju u Saudijsku Arabiju.
• 1980. - Obote se vraća na čelo Ugande nakon izbora, a njegova druga vladavina obilježena je nasiljem sličnim Aminovom.
• 1989. - Amin se pokušava vratiti u Ugandu, no presreću ga u Kong i vraćaju u Saudijsku Arabiju.
• 2002. - Uganda prvi put službeno slavi pad Aminove vladavine.
• 2003. - Amin umire 18. kolovoza od zatajenja nekoliko organa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....