Bilo je za očekivati da ministrica pravosuđa Ana Lovrin neće, unatoč podršci sudačkog vijeća, Nenada Šepića imenovati predsjednikom Visokog trgovačkog suda i da će poništiti natječaj - komentirao je najnoviji razvoj situacije (ne)izbora predsjednika VTS-a odvjetnik Miroslav Šeparović.
- Šepić je pravosudni kadar Milana Vukovića. Zahvaljujući Vukoviću, munjevito je napredovao i od suca Trgovačkog suda odjednom postao predsjednik Visokog trgovačkog suda. Na toj dužnosti bio je od 1995. do 2002. godine - nastavio je Šeparović i dodao kako ne treba čuditi ni to što Šepić uživa podršku u VTS-u jer je većina sudaca tog suda na funkciji zahvaljujući upravo njemu. Imajući to u vidu, smatra logičnim i to što ministrica Lovrin nije imenovala nikog od petorice kandidata iz tog suda, nego je na čelo suda postavila vršitelja dužnosti. Izbor Srđana Štimca za vršitelja dužnosti mogao bi se tumačiti kao pokušaj da se na čelo VTS-a dovede osoba koja nije u mreži interesnih skupina. Štimac, za kojeg nova ministrica ima samo riječi hvale, samo je dvije i pol godine u VTS-u, a došao je iz Splita.
Ovrha desetljeća
- Normalno je da se vode rovovske bitke oko toga tko će biti na čelu Visokog trgovačkog suda. Pa tamo se odlučuje o milijunskim vrijednostima, o sudbini poduzeća, radnim mjestima, ponekad čak o gospodarskoj sudbini cijelih regija - kaže odvjetnik Čedo Prodanović, autor kaznene prijave protiv Šepića te još troje sudaca VTS-a i dvoje sudaca
Trgovačkog suda u Zagrebu. Odvjetnik Prodanović, koji je kaznenu prijavu pisao u ime Zagrebačke banke, osjetio je iskustvo profesionalne nemoći pred interesima i lobijima koji imaju zaleđe u institucijama trgovačkog sudovanja.
Radilo se o jednom od najpoznatijih slučajeva kojim su se bavili trgovački sudovi - sporu anonimne tvrtke iz Karlovca Retag i Zagrebačke banke. Ova priča jedna je od onih koje najbolje pokazuju zašto se sudovi, u ovom slučaju trgovački, i suci vole povezivati s moćnicima na rubu kriminala. Počela je 1986. godine s dugom od 1100 kuna koji je na ime osnivačkog kapitala Zaba dugovala kalovačkoj tvrtki Tekstil. Tog potraživanja domogao se Andrija Kovačević i cesijama ga prenosio na više svojih poduzeća, pa je na kraju završilo na njegovu poduzeću Retag i s kamatama naraslo na nevjerojatnih 170 milijuna kuna.
Deset godina zbog tog se duga vodio spor, redale su se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda, određivale i suspendirale ovrhe, pisale ustavne tužbe, a potkraj 2004. ovrha nad Zabom je provedena. Kada je trebao dobiti novac, Kovačević je umro, a Zabina svota je završila kod Blaža Petrovića. Kovačević mu je, iz nekih njima poznatih razloga, ustupio svoja potraživanja, tako da korist od svega ima čovjek kojega je javnost upamtila kao jednog od optuženika u tzv. procesu maloj mafiji. Epilog pompozno zvanog procesa je bio da se nikome, pa tako ni Petroviću, ništa nije dokazalo.
Slično kao "mala mafija" završila je Prodanovićeva kaznena prijava protiv Šepića i ostalih sudaca. Sedamnaest stranica kaznene prijave uz koju su, kao dokazi, priložena 42 dokumenta stajale su tri godine (od 2001. do 2004.) u ladici Državnog odvjetništva. Tada je odbačena.
Javnost je tek nedavno saznala da je za to vrijeme u ladicama Državnog odvjetništva boravila još jedna prijava protiv Šepića, koja je svjetlost dana ugledala nedavno, kada je on poželio ponovno biti predsjednik VTS-a.
Slučaj Derma
odlukama trgovačkih sudova Zaba je isplatila Retagu 170 milijuna kuna za dug koji je početno iznosio 1.100 kuna
PBZ se nagodio s AGM-om jer im je dug koji je '92. godine iznosio 470 tisuća kuna do '99. godine narastao na 15 milijuna maraka
Prema odluci VTS-a porezni obveznici koji su platili 570 milijuna kuna za sanaciju Croatia banke sada bi trebali još obeštetiti male dioničare
VTS je poništio dokapitalizaciju TDZ-a, pa BAT traži povrat uloženih 56,5 milijuna kuna što bi moglo uništiti TDZ
VTS je priznao skupštinu na kojoj je Ivo Brzica preuzeo PPK Valpovo. Radnici su prosvjedovali dok država nije isplatila Brzicu
Ovaj put Državno odvjetništvo išlo je protiv njega i željelo pokrenuti istragu optužujući ga da je, zajedno s još nekoliko sudaca i stečajnim upraviteljem, počinio kazneno djelo jer je 3,5 milijuna kuna iz stečajne mase poduzeća Derma koncem 90-ih utrošio na uređenje VTS-a. Ovaj je put Šepićev kazneni progon zaustavljen u Državnom sudbenom vijeću, koje je sucima odbilo ukinuti imunitet.
No, iz takvog raspleta oni koji imaju posla s trgovačkim sudovima izvlače pouke. Valja, naime, podsjetiti na slučaj koji je jednako "slavan" kao i Zaba - Retag. Riječ je o tužbi AGM trgovine protiv Privredne banke Zagreb. Tužba protiv PBZ-a podnesena je još 1992. godine jer je PBZ, prema nalogu sarajevskog TAS-a, koji je u toj banci imao nerezidentni račun, najprije na račun AGM-a doznačila 470.000 kuna, a onda tu uplatu na temelju potpisa tadašnjeg direktora PBZ-a Martina Katičića povukla prije realizacije. Počeo je maratonski proces na trgovačkim sudovima pa je glavnica duga s kamatom 1999. godine dosegnula 15 milijuna njemačkih maraka. Iznos je i dalje rastao, a kada je Zabin slučaj završio ovrhom, PBZ se odlučio nagoditi te je popriličan iznos isplatio AGM-u, koji je tada već bio preuzeo Hrvoje Petrač.
Kada se u pravosudnim krugovima neslužbeno razgovara o trgovačkim sudovima, mogu se čuti najstrašnije stvari, koje zvuče kao scenarij za kriminalističku seriju. Tvrdi se, primjerice, da određene osobe izvan suda imaju toliki utjecaj na VTS da same mogu odrediti kojem će se sucu dodijeliti pojedini predmet te da nacrte odluka imaju u rukama prije nego što one formalno izađu iz suda. Nitko, međutim, javno na tu temu ne želi reći ništa.
Ono o čemu će se govoriti javno odnosi se na značenje i ulogu Visokog trgovačkog suda. Bivša minsitrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt kaže da, uz odluke o stečajevima te najvećim vrijednostima sporova, moć VTS-u daje i činjenica da je u 90 posto slučajeva on posljednja pravosudna instanca, nakon koje više nitko ne može odlučivati. - Odluka VTS-a je konačna i zato je iznimno važno tko vodi taj sud - kaže Škare-Ožbolt. Sudbina TDZ-a
Tako je, primjerice, bilo u slučaju PPK Valpova, čiji su se radnici žestoko protivili tome da ih preuzme osječki poduzetnik Ivo Brzica. Brzica je postao vlasnik najvećeg broja dionica (42 posto), a na skupštini dioničara, čiju su legalnost radnici osporavali, izabran je za
predsjednika Uprave. Međutim, Trgovački sud u Osijeku, a poslije i Visoki trgovački sud priznali su spornu skupštinu dioničara. Kako radnici nisu popuštali, na kraju se u cijelu priču umiješala država, koja je Brzicu isplatila.
Koliki je utjecaj VTS-a pokazuje i slučaj Croatia banke. U njezinu sanaciju država je uložila 570 milijuna kuna. Zbog gubitka od 348,9 milijuna kuna u banci je imenovan prisilni upravitelj koji je, na temelju Zakona o restrukturiranju i sanaciji banaka te Vladine odluke o sanaciji, razvlastio dioničare banke. Prije nego što je banka upala u gubitke, oni su imali dionice u vrijednosti od 68,5 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka. Razvlašteni dioničari podnijeli su ustavnu tužbu, no Ustavni sud im nije dao za pravo, smatrajući da im u postupku sanacije banke nisu povrijeđena ustavna prava.
No, Visoki trgovački sud je presudio drugačije i po njemu bi porezni obveznici, nakon što su platili sanaciju banke, trebali nadoknaditi i štetu malim dioničarima. Sada se i država obratila Ustavnom sudu kako bi spriječila da i dinoničari drugih banaka koje su prošle sanacije ne ustaju s takvim tužbama i ne traže obeštećenje.
Najnoviji slučaj iz kojeg je vidljivo da o odlukama VTS-a može ovisiti sudbina cijelih poduzeća je onaj Tvornice duhana Zadar. VTS je poništio odluku o dokapitalizaciji TDZ-a iz 1999. godine kada je u tu tvrtku ušao British American Tabacco (BAT).
BAT je, naime, za dionice TDZ-a uplatio 56,5 milijuna kuna i, nakon što je VTS osporio odluku o dokapitalizaciji, traži pravo povrata uplaćenog iznosa uvećanog za kamate. Ovrhu TDZ-a u spomenutom iznosu odgodio je Ustavni sud, dok ne odluči o ustavnoj tužbi, odnosno o tome je li TDZ-u povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom i pravično suđenje. Ustavni sud smatra da bi provođenje ovrhe moglo prouzročiti teško popravljivu štetu, odnosno uništiti tvornicu.
Prijetnje sucima
Bivša minstrica pravosuđa Škare-Ožbolt kaže da je namjeravala "skresati" moć VTS-a, i to tako da se u predmetima čija je vrijednost veća od 250.000 kuna može tražiti revizija na Vrhovnom sudu. - Imala sam namjeru, ali ne i priliku predložiti zakonsku izmjenu jer sam smijenjena - kaže Škare-Ožbolt.
Naglašavajući važnost funkcije predsjednika VTS-a, donedavna ministrica kaže kako ne bi, da je ostala na funkciji -jednako kao i njezina nasljednica - imenovala nijednog od prijavljenih kandidata te bi poništila natječaj. - Na čelo VTS-a dovela bi nekog sa strane. Nekoga tko ne bi bio opterećen odnosima na sudu i ne bi pripadao nikakvim interesnim skupinama - kaže Škare-Ožbolt i ističe da su na tom sudu zakopani milijuni kuna iznimno važni za gospodarske procese.
Ministrica pravosuđa u vladi Ivice Račana Ingrid Antičević-Marinović, koja je Nenada Šepića smijenila s dužnosti predsjednika VTS-a, smatra da nije trebalo poništiti natječaj.
Uvjerena je da je postupila dobro kad je na čelo VTS-a imenovala Borislava Blaževića.
Upozorava, međutim, da je u cijeloj priči o izboru predsjednika VTS-a poražavajuće to što se nekim kandidatima prijetilo, a nakon toga ništa se nije dogodilo.
- Niti je otkriveno tko je i zašto prijetio, niti tko u prijetnjama vidi problem. A to je poražavajuće - naglašava Antičević-Marinović.
Aktualna ministrica pravosuđa Ana Lovrin, koja će u konačnici presuditi o vođenju VTS-a, o cijeloj aferi stvorenoj oko tog suda ne želi govoriti previše.
- Predsjednik suda mora biti osoba koja će se brinuti za to da njegov rad bude transparentan i efikasan - suzdržano je rekla Lovrin, napominjući kako vjeruje da će postavljeni vršitelj dužnosti predsjednika biti upravo takav.Nadležnosti trgovačkih sudova
Afere na Visokom trgovačkom sudu
Ivanka Toma
- Šepić je pravosudni kadar Milana Vukovića. Zahvaljujući Vukoviću, munjevito je napredovao i od suca Trgovačkog suda odjednom postao predsjednik Visokog trgovačkog suda. Na toj dužnosti bio je od 1995. do 2002. godine - nastavio je Šeparović i dodao kako ne treba čuditi ni to što Šepić uživa podršku u VTS-u jer je većina sudaca tog suda na funkciji zahvaljujući upravo njemu. Imajući to u vidu, smatra logičnim i to što ministrica Lovrin nije imenovala nikog od petorice kandidata iz tog suda, nego je na čelo suda postavila vršitelja dužnosti. Izbor Srđana Štimca za vršitelja dužnosti mogao bi se tumačiti kao pokušaj da se na čelo VTS-a dovede osoba koja nije u mreži interesnih skupina. Štimac, za kojeg nova ministrica ima samo riječi hvale, samo je dvije i pol godine u VTS-u, a došao je iz Splita.
Ovrha desetljeća
- Normalno je da se vode rovovske bitke oko toga tko će biti na čelu Visokog trgovačkog suda. Pa tamo se odlučuje o milijunskim vrijednostima, o sudbini poduzeća, radnim mjestima, ponekad čak o gospodarskoj sudbini cijelih regija - kaže odvjetnik Čedo Prodanović, autor kaznene prijave protiv Šepića te još troje sudaca VTS-a i dvoje sudaca
Trgovačkog suda u Zagrebu. Odvjetnik Prodanović, koji je kaznenu prijavu pisao u ime Zagrebačke banke, osjetio je iskustvo profesionalne nemoći pred interesima i lobijima koji imaju zaleđe u institucijama trgovačkog sudovanja.
Radilo se o jednom od najpoznatijih slučajeva kojim su se bavili trgovački sudovi - sporu anonimne tvrtke iz Karlovca Retag i Zagrebačke banke. Ova priča jedna je od onih koje najbolje pokazuju zašto se sudovi, u ovom slučaju trgovački, i suci vole povezivati s moćnicima na rubu kriminala. Počela je 1986. godine s dugom od 1100 kuna koji je na ime osnivačkog kapitala Zaba dugovala kalovačkoj tvrtki Tekstil. Tog potraživanja domogao se Andrija Kovačević i cesijama ga prenosio na više svojih poduzeća, pa je na kraju završilo na njegovu poduzeću Retag i s kamatama naraslo na nevjerojatnih 170 milijuna kuna.
Deset godina zbog tog se duga vodio spor, redale su se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda, određivale i suspendirale ovrhe, pisale ustavne tužbe, a potkraj 2004. ovrha nad Zabom je provedena. Kada je trebao dobiti novac, Kovačević je umro, a Zabina svota je završila kod Blaža Petrovića. Kovačević mu je, iz nekih njima poznatih razloga, ustupio svoja potraživanja, tako da korist od svega ima čovjek kojega je javnost upamtila kao jednog od optuženika u tzv. procesu maloj mafiji. Epilog pompozno zvanog procesa je bio da se nikome, pa tako ni Petroviću, ništa nije dokazalo.
Slično kao "mala mafija" završila je Prodanovićeva kaznena prijava protiv Šepića i ostalih sudaca. Sedamnaest stranica kaznene prijave uz koju su, kao dokazi, priložena 42 dokumenta stajale su tri godine (od 2001. do 2004.) u ladici Državnog odvjetništva. Tada je odbačena.
Javnost je tek nedavno saznala da je za to vrijeme u ladicama Državnog odvjetništva boravila još jedna prijava protiv Šepića, koja je svjetlost dana ugledala nedavno, kada je on poželio ponovno biti predsjednik VTS-a.
Slučaj Derma
odlukama trgovačkih sudova Zaba je isplatila Retagu 170 milijuna kuna za dug koji je početno iznosio 1.100 kuna
PBZ se nagodio s AGM-om jer im je dug koji je '92. godine iznosio 470 tisuća kuna do '99. godine narastao na 15 milijuna maraka
Prema odluci VTS-a porezni obveznici koji su platili 570 milijuna kuna za sanaciju Croatia banke sada bi trebali još obeštetiti male dioničare
VTS je poništio dokapitalizaciju TDZ-a, pa BAT traži povrat uloženih 56,5 milijuna kuna što bi moglo uništiti TDZ
VTS je priznao skupštinu na kojoj je Ivo Brzica preuzeo PPK Valpovo. Radnici su prosvjedovali dok država nije isplatila Brzicu
|
Cijene odluka trgovačkog sudovanja
|
No, iz takvog raspleta oni koji imaju posla s trgovačkim sudovima izvlače pouke. Valja, naime, podsjetiti na slučaj koji je jednako "slavan" kao i Zaba - Retag. Riječ je o tužbi AGM trgovine protiv Privredne banke Zagreb. Tužba protiv PBZ-a podnesena je još 1992. godine jer je PBZ, prema nalogu sarajevskog TAS-a, koji je u toj banci imao nerezidentni račun, najprije na račun AGM-a doznačila 470.000 kuna, a onda tu uplatu na temelju potpisa tadašnjeg direktora PBZ-a Martina Katičića povukla prije realizacije. Počeo je maratonski proces na trgovačkim sudovima pa je glavnica duga s kamatom 1999. godine dosegnula 15 milijuna njemačkih maraka. Iznos je i dalje rastao, a kada je Zabin slučaj završio ovrhom, PBZ se odlučio nagoditi te je popriličan iznos isplatio AGM-u, koji je tada već bio preuzeo Hrvoje Petrač.
Kada se u pravosudnim krugovima neslužbeno razgovara o trgovačkim sudovima, mogu se čuti najstrašnije stvari, koje zvuče kao scenarij za kriminalističku seriju. Tvrdi se, primjerice, da određene osobe izvan suda imaju toliki utjecaj na VTS da same mogu odrediti kojem će se sucu dodijeliti pojedini predmet te da nacrte odluka imaju u rukama prije nego što one formalno izađu iz suda. Nitko, međutim, javno na tu temu ne želi reći ništa.
Ono o čemu će se govoriti javno odnosi se na značenje i ulogu Visokog trgovačkog suda. Bivša minsitrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt kaže da, uz odluke o stečajevima te najvećim vrijednostima sporova, moć VTS-u daje i činjenica da je u 90 posto slučajeva on posljednja pravosudna instanca, nakon koje više nitko ne može odlučivati. - Odluka VTS-a je konačna i zato je iznimno važno tko vodi taj sud - kaže Škare-Ožbolt. Sudbina TDZ-a
Tako je, primjerice, bilo u slučaju PPK Valpova, čiji su se radnici žestoko protivili tome da ih preuzme osječki poduzetnik Ivo Brzica. Brzica je postao vlasnik najvećeg broja dionica (42 posto), a na skupštini dioničara, čiju su legalnost radnici osporavali, izabran je za
predsjednika Uprave. Međutim, Trgovački sud u Osijeku, a poslije i Visoki trgovački sud priznali su spornu skupštinu dioničara. Kako radnici nisu popuštali, na kraju se u cijelu priču umiješala država, koja je Brzicu isplatila.
Koliki je utjecaj VTS-a pokazuje i slučaj Croatia banke. U njezinu sanaciju država je uložila 570 milijuna kuna. Zbog gubitka od 348,9 milijuna kuna u banci je imenovan prisilni upravitelj koji je, na temelju Zakona o restrukturiranju i sanaciji banaka te Vladine odluke o sanaciji, razvlastio dioničare banke. Prije nego što je banka upala u gubitke, oni su imali dionice u vrijednosti od 68,5 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka. Razvlašteni dioničari podnijeli su ustavnu tužbu, no Ustavni sud im nije dao za pravo, smatrajući da im u postupku sanacije banke nisu povrijeđena ustavna prava.
No, Visoki trgovački sud je presudio drugačije i po njemu bi porezni obveznici, nakon što su platili sanaciju banke, trebali nadoknaditi i štetu malim dioničarima. Sada se i država obratila Ustavnom sudu kako bi spriječila da i dinoničari drugih banaka koje su prošle sanacije ne ustaju s takvim tužbama i ne traže obeštećenje.
Najnoviji slučaj iz kojeg je vidljivo da o odlukama VTS-a može ovisiti sudbina cijelih poduzeća je onaj Tvornice duhana Zadar. VTS je poništio odluku o dokapitalizaciji TDZ-a iz 1999. godine kada je u tu tvrtku ušao British American Tabacco (BAT).
BAT je, naime, za dionice TDZ-a uplatio 56,5 milijuna kuna i, nakon što je VTS osporio odluku o dokapitalizaciji, traži pravo povrata uplaćenog iznosa uvećanog za kamate. Ovrhu TDZ-a u spomenutom iznosu odgodio je Ustavni sud, dok ne odluči o ustavnoj tužbi, odnosno o tome je li TDZ-u povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom i pravično suđenje. Ustavni sud smatra da bi provođenje ovrhe moglo prouzročiti teško popravljivu štetu, odnosno uništiti tvornicu.
Prijetnje sucima
Bivša minstrica pravosuđa Škare-Ožbolt kaže da je namjeravala "skresati" moć VTS-a, i to tako da se u predmetima čija je vrijednost veća od 250.000 kuna može tražiti revizija na Vrhovnom sudu. - Imala sam namjeru, ali ne i priliku predložiti zakonsku izmjenu jer sam smijenjena - kaže Škare-Ožbolt.
Naglašavajući važnost funkcije predsjednika VTS-a, donedavna ministrica kaže kako ne bi, da je ostala na funkciji -jednako kao i njezina nasljednica - imenovala nijednog od prijavljenih kandidata te bi poništila natječaj. - Na čelo VTS-a dovela bi nekog sa strane. Nekoga tko ne bi bio opterećen odnosima na sudu i ne bi pripadao nikakvim interesnim skupinama - kaže Škare-Ožbolt i ističe da su na tom sudu zakopani milijuni kuna iznimno važni za gospodarske procese.
Ministrica pravosuđa u vladi Ivice Račana Ingrid Antičević-Marinović, koja je Nenada Šepića smijenila s dužnosti predsjednika VTS-a, smatra da nije trebalo poništiti natječaj.
Uvjerena je da je postupila dobro kad je na čelo VTS-a imenovala Borislava Blaževića.
Upozorava, međutim, da je u cijeloj priči o izboru predsjednika VTS-a poražavajuće to što se nekim kandidatima prijetilo, a nakon toga ništa se nije dogodilo.
- Niti je otkriveno tko je i zašto prijetio, niti tko u prijetnjama vidi problem. A to je poražavajuće - naglašava Antičević-Marinović.
Aktualna ministrica pravosuđa Ana Lovrin, koja će u konačnici presuditi o vođenju VTS-a, o cijeloj aferi stvorenoj oko tog suda ne želi govoriti previše.
- Predsjednik suda mora biti osoba koja će se brinuti za to da njegov rad bude transparentan i efikasan - suzdržano je rekla Lovrin, napominjući kako vjeruje da će postavljeni vršitelj dužnosti predsjednika biti upravo takav.
Nadležnosti trgovačkih sudova
- u prvom stupnju sude u trgovačkim sporovima, sporovima u povodu osnivanja rada, prestanka i članstva u trgovačkim društvima
- odlučuju u takozvanim plovidbenim, zrakoplovnim i autorskim sporovima, sporovima o zaštiti i uporabi izuma i drugim
- trgovački sudovi provode stečajne postupke
- provode postupke u gospodarskim prijestupima
- vode sudske registre
- provode izvanparnične i ovršne postuke
Statistika VTS-a
Prema statističkim pokazateljima o radu VTS-a za prošlu godinu smanjio se, u odnosu na godinu ranije, broj primljenih, ali i riješenih predmeta, a porastao je broj onih koji su ostali nerješenih. Tako je prošle godine primljeno 8.078 predmeta (godinu ranije 8.345), a riješeno ih je 7.878 ( godinu ranije 8.197). Nerješeno je ostalo 12.049 predmeta, a 2004. godine nerješenih predmeta je bilo 11.849
Afere na Visokom trgovačkom sudu
Sudac VTS-a Bariša Gašpar koji se također kandidirao za funkciju predsjednika toga suda prije pet godina bio je, zajedno sa još nekoliko visokopozicioniranih pravosudnih dužnosnika, u središtu korupcijske afere koja na kraju po suce nije imala nikakve posljedice.
Tvrdilo se, naime, da je Ante Pocrnja kao većinski vlasnik Prve obrtničke štedionice ljudima važnim u pravosudnoj hijerarhiji plaćao ljetovanja, troškove prijevoza, te im odobravao kredite po povlaštenim kamatama. Za Gašpara se tvrdilo da je dobio kredit od 100 tisuća njemačkih maraka na 120 mjeseci po kamatnoj stopi od 9 posto, dok se inače kredit mogao dobiti na najviše 60 mjeseci i to po kamatnoj sstopi između 15 i 16 posto.
Ivanka Toma
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....