Blagoslovljena prijevara

Zašto je davnom piscu Knjige Postanka trebala ova zgoda s očitom prijevarom (Post 21,1-5.15-29)? Nije trebalo Jakova opravdavati; da nije zapisano, ne bi se ni znalo. Nego je trebalo utvrditi da Bog ne mora slijediti prirodne zakone, dapače da mlađi nekad ima prednost pred starijim - da je napokon toj povijesti spasenja budućnost važnija od prošlosti. U istoj je knjizi jasno zapisano “Stariji će služiti mlađemu” (Post 25,23). Riječ je o dvojici blizanaca - Ezavu i Jakovu. Ezav se prvi rodio, Jakov ga ja za petu držao.

Ezav je očito, makar za koji trenutak, bio stariji od Jakova. Zašto je majka izabrala Jakova da bude važniji? I još je naučila kako oslijepljelog oca Izaka prevariti da mu dade blagoslov kao nasljedniku. Budućnost bez prošlosti, granja bez korijenja nema. Ali život stabla je u granama; korijen koji bi sprečavao rast bio bi protuprirodan. I ovu zgodu s blagoslovom mlađega mjesto starijega izgleda da treba promatrati u tom smislu. Da li se tako, makar uzgred, ostavlja i prostora za nešto majčine, ženske lukavosti? Mogu li se tu naći i slutnje o budućoj ulozi Majke Marije u povijesti spasenja? Da li i Crkve u odnosu na sinanogogu - Novo nad Starim zavjetom.

Moguće su mnoge primisli - Biblija nas voli postavljati pred pitanja koja barem slutnjama otvaraju napredak. U ovom je slučaju neizravno jasno da majka vrši što je Bog već odlučio, a Bog se ne mora držati ni prirodnih ni društvenih zakona; kad je o ljudima riječ, on slobodno izabire i usmjerava.



Izak je također bio mlađi od otjeranog brata Išmaela; sad opet mladi Jakov preuzima vodstvo. Hoće li u cijeloj povijesti tako biti - da nosioci biblijske vjere uvijek predvode napredak? Teško je to nasumce tvrditi, ali i u crkvenoj povijesti dalo bi se pokazati da sveci, makar djelovali kao čudaci, često naznačuju budućnost - ono što se tek mora dogoditi.