Leonard Cohen pohađao je 1956. - 1957. Školu općih studija na Sveučilištu Columbia. Garcia Lorca ondje je kratko studirao engleski jezik i književnost 1929., a Louis Dudek 1951. doktorirao. Cohen je išao koracima svojih mentora.
Živio je u domu za strane studente na Riverside Driveu. Međutim, većinu vremena provodio je na novim boemskim mjestima oko kampusa i u centru New Yorka, u Greenwich Villageu. Pojavili su se bitnici; Allen Ginsberg, koji je diplomirao na Columbiji, privukao je pažnju poznatom recitacijom pjesme Urlik u Six Gallery u San Franciscu. Jack Kerouac, koji je i sam studirao na Columbiji uz potporu sportske stipendije, također je bio dio scene iz Villagea.
Cohen se sjeća da je Kerouac čitao u klubu Village Vanguard (uz glazbenu pratnju); poslije ga je upoznao u Ginsbergovu stanu: Ležao je ispod stola u dnevnoj sobi, hineći da sluša neku jazz ploču dok se oko njega odvijao tulum.
Kerouacov roman "Na putu" pojavio se u rujnu 1957. u izdanju Vikinga i doživio velik uspjeh. Viking je kasnije objavio Cohenovu "Omiljenu igru". U New Yorku je Cohen naišao na podršku svom antiinstitucionalnom stavu, ali bitnici ga nikad nisu prihvatili.
"Bio sam točno na rubu. Sviđala su mi se mjesta na kojima su se okupljali, ali boemi me nikad nisu prihvatili jer su smatrali da dolazim s druge strane pruge. Bio sam previše srednjoklasan. Nisam imao pravo sjediti za središnjim stolom u tim boemskim kafićima."
Središnji događaj njegove godine provedene u New Yorku bilo je upoznavanje s Anne Sherman. Cohen je bio zatečen njezinom ljepotom. Njezina otmjenost dolazila je iz nečega trajnoga, discipliniranoga i atletskoga. Postala je model za rastavljenu Shell u "Omiljenoj igri" i dijelom Cohenove erotske i književne mašte.
Ako je ona Cohena naučila o ljubavi i ponašanju, on je nju naučio o njezinu tijelu i ljepoti. Međutim, veza sa Sherman nije potrajala. Bila je starija od Cohena i očito je odlučila da ne nastavi vezu, mada joj je Cohen često izražavao ljubav nakon što su prekinuli. Ona je tražila stabilnost koju joj on nije mogao pružiti. Htio je da dođe u Grčku nakon što se 1960. preselio onamo.
U svibnju 1959. Cohen je rukopis "Kutija sa začinima Zemlje" (The Spice-Box of Earth) predao nakladniku. Ovo je označilo početak Cohenove suradnje s jednim od vodećih kanadskih nakladnika Jackom McClellandom. Iste godine Cohen je dobio svoju prvu putovnicu. Dobro je iskoristio dokument; pečati otkrivaju njegova putovanja u sljedećem desetljeću: Grčka, Francuska, Britanija, SAD, Maroko, Kuba i Norveška.
Kral Bohemije i William IV. dočekali su Cohena u Londonu. Ova dva lokala nalazila su se pokraj broja 19B u ulici Hampstead High, gdje je bio mali trokatni pansion. Jack i Stella Pullman bili su vlasnici i njihov dom postao je utočište za Cohena.
Rekli su mu da je slobodan poljski krevet u dnevnoj sobi i da je dobrodošao ako bude pospremao sobu svako jutro i ako ostvari svoju namjeru da postane pisac time što će svaki dan napisati tri stranice, što je bio rekao da mu je cilj. Cohen je pristao na pogodbu i primio se posla, vrijedno proizvodeći najmanje tri stranice dnevno. Ovu praksu zadržao je još godinama.
Na dan kada je stigao u London Cohen je kupio pisaći stroj marke Olivetti 22 za 40 funti, koji će godinama koristiti. Nabavio je i svoj slavni plavi baloner, Burberry s naramenicama. Njega je također dugo imao, sve dok ga 1968. nisu ukrali s tavana u New Yorku. U Londonu su ovi predmeti imali ulogu amuleta, naoružavajući ga u borbi protiv svijeta. Njegov Olivetti pokvario se samo jednom u dvadeset i šest godina: kada ga je bacio o zid u svojem stanu u Montrealu, nakon bezuspješnog pokušaja da tipka pod vodom.
Njegov baloner ovjekovječen je u pjesmi Famous Blue Raincoat s albuma Songs of Love and Hate. Baloner se pojavljuje i u filmu "Dame i gospodo, gospodin Leonard Cohen". Cohen je shvatio da nije zadovoljan u Londonu. Jednog kišnog poslijepodneva u Bank Streetu primijetio znak grčke banke. Ušao je i vidio preplanulog blagajnika koji je nosio sunčane naočale u znak prosvjeda protiv turobnog vremena. Cohen je odlučio otići i za dan-dva našao se u Ateni.
Cohena je ustvari privlačio otok Hidra. Ondje se govorilo engleskim, a umjetnička kolonija bila je u cvatu. Kada je Cohen došao 1960. godine, uz obalu su bila samo četiri kafića i jedna gostionica. Na Hidri se već stvorila mala zajednica stranih pisaca i umjetnika.
Najvažniji su bili australski pisci George Johnston i Charmian Clift, engleski slikar Anthony Kingsmill i norveški pisac Axel Jensen, koji je predvodio mali norveški kontingent. Drugi pisci dolazili su i odlazili, uključujući Johna Knowlesa, Williama Lederera (autora The Ugly American), irskog pjesnika Paula Desmonda, švedskog pjesnika Görana Tunströma, izraelskog novinara Amosa Elona, brojne plesače, umjetnike i intelektualce. Allen Ginsberg ostao je nekoliko dana kod Cohena nakon što ga je Cohen zaustavio u Ateni na trgu Syntagma.
U središtu tog kruga bila je Marianne Ihlen. Detalji oko toga kako su se upoznali razlikuju se. Cohenovo najranije sjećanje na Marianne je da ju je vidio kako šeta pod ruku s Axelom Jensenom i njihovim djetetom, i pomislio kako su sretni što imaju jedno drugo. Međutim, nisu bili tako bliski kako je Cohen mislio. Axel je ubrzo počeo vezu s američkom slikaricom Patricijom Amlin.
Marianne je ranije radila kao model u Oslu i na Hidri te odradila probna snimanja u Parizu. Bila je lijepa, živahna i oduševljena Cohenom. Dirnule su je njegova otmjenost i velikodušnost. Kada je kupio kuću na Hidri, Marianne i njezin sin uselili su k njemu.Na stranjoj strani omota Cohenova albuma "Songs From a Room" nalazi se Marianneina fotografija za Cohenovim pisaćim strojem u radnoj sobi na drugom katu njegove kuće.
Damir Klekar
Živio je u domu za strane studente na Riverside Driveu. Međutim, većinu vremena provodio je na novim boemskim mjestima oko kampusa i u centru New Yorka, u Greenwich Villageu. Pojavili su se bitnici; Allen Ginsberg, koji je diplomirao na Columbiji, privukao je pažnju poznatom recitacijom pjesme Urlik u Six Gallery u San Franciscu. Jack Kerouac, koji je i sam studirao na Columbiji uz potporu sportske stipendije, također je bio dio scene iz Villagea.
Cohen se sjeća da je Kerouac čitao u klubu Village Vanguard (uz glazbenu pratnju); poslije ga je upoznao u Ginsbergovu stanu: Ležao je ispod stola u dnevnoj sobi, hineći da sluša neku jazz ploču dok se oko njega odvijao tulum.
Kerouacov roman "Na putu" pojavio se u rujnu 1957. u izdanju Vikinga i doživio velik uspjeh. Viking je kasnije objavio Cohenovu "Omiljenu igru". U New Yorku je Cohen naišao na podršku svom antiinstitucionalnom stavu, ali bitnici ga nikad nisu prihvatili.
"Bio sam točno na rubu. Sviđala su mi se mjesta na kojima su se okupljali, ali boemi me nikad nisu prihvatili jer su smatrali da dolazim s druge strane pruge. Bio sam previše srednjoklasan. Nisam imao pravo sjediti za središnjim stolom u tim boemskim kafićima."
Središnji događaj njegove godine provedene u New Yorku bilo je upoznavanje s Anne Sherman. Cohen je bio zatečen njezinom ljepotom. Njezina otmjenost dolazila je iz nečega trajnoga, discipliniranoga i atletskoga. Postala je model za rastavljenu Shell u "Omiljenoj igri" i dijelom Cohenove erotske i književne mašte.
Ako je ona Cohena naučila o ljubavi i ponašanju, on je nju naučio o njezinu tijelu i ljepoti. Međutim, veza sa Sherman nije potrajala. Bila je starija od Cohena i očito je odlučila da ne nastavi vezu, mada joj je Cohen često izražavao ljubav nakon što su prekinuli. Ona je tražila stabilnost koju joj on nije mogao pružiti. Htio je da dođe u Grčku nakon što se 1960. preselio onamo.
U svibnju 1959. Cohen je rukopis "Kutija sa začinima Zemlje" (The Spice-Box of Earth) predao nakladniku. Ovo je označilo početak Cohenove suradnje s jednim od vodećih kanadskih nakladnika Jackom McClellandom. Iste godine Cohen je dobio svoju prvu putovnicu. Dobro je iskoristio dokument; pečati otkrivaju njegova putovanja u sljedećem desetljeću: Grčka, Francuska, Britanija, SAD, Maroko, Kuba i Norveška.
Kral Bohemije i William IV. dočekali su Cohena u Londonu. Ova dva lokala nalazila su se pokraj broja 19B u ulici Hampstead High, gdje je bio mali trokatni pansion. Jack i Stella Pullman bili su vlasnici i njihov dom postao je utočište za Cohena.
Rekli su mu da je slobodan poljski krevet u dnevnoj sobi i da je dobrodošao ako bude pospremao sobu svako jutro i ako ostvari svoju namjeru da postane pisac time što će svaki dan napisati tri stranice, što je bio rekao da mu je cilj. Cohen je pristao na pogodbu i primio se posla, vrijedno proizvodeći najmanje tri stranice dnevno. Ovu praksu zadržao je još godinama.
Na dan kada je stigao u London Cohen je kupio pisaći stroj marke Olivetti 22 za 40 funti, koji će godinama koristiti. Nabavio je i svoj slavni plavi baloner, Burberry s naramenicama. Njega je također dugo imao, sve dok ga 1968. nisu ukrali s tavana u New Yorku. U Londonu su ovi predmeti imali ulogu amuleta, naoružavajući ga u borbi protiv svijeta. Njegov Olivetti pokvario se samo jednom u dvadeset i šest godina: kada ga je bacio o zid u svojem stanu u Montrealu, nakon bezuspješnog pokušaja da tipka pod vodom.
Njegov baloner ovjekovječen je u pjesmi Famous Blue Raincoat s albuma Songs of Love and Hate. Baloner se pojavljuje i u filmu "Dame i gospodo, gospodin Leonard Cohen". Cohen je shvatio da nije zadovoljan u Londonu. Jednog kišnog poslijepodneva u Bank Streetu primijetio znak grčke banke. Ušao je i vidio preplanulog blagajnika koji je nosio sunčane naočale u znak prosvjeda protiv turobnog vremena. Cohen je odlučio otići i za dan-dva našao se u Ateni.
Cohena je ustvari privlačio otok Hidra. Ondje se govorilo engleskim, a umjetnička kolonija bila je u cvatu. Kada je Cohen došao 1960. godine, uz obalu su bila samo četiri kafića i jedna gostionica. Na Hidri se već stvorila mala zajednica stranih pisaca i umjetnika.
Najvažniji su bili australski pisci George Johnston i Charmian Clift, engleski slikar Anthony Kingsmill i norveški pisac Axel Jensen, koji je predvodio mali norveški kontingent. Drugi pisci dolazili su i odlazili, uključujući Johna Knowlesa, Williama Lederera (autora The Ugly American), irskog pjesnika Paula Desmonda, švedskog pjesnika Görana Tunströma, izraelskog novinara Amosa Elona, brojne plesače, umjetnike i intelektualce. Allen Ginsberg ostao je nekoliko dana kod Cohena nakon što ga je Cohen zaustavio u Ateni na trgu Syntagma.
U središtu tog kruga bila je Marianne Ihlen. Detalji oko toga kako su se upoznali razlikuju se. Cohenovo najranije sjećanje na Marianne je da ju je vidio kako šeta pod ruku s Axelom Jensenom i njihovim djetetom, i pomislio kako su sretni što imaju jedno drugo. Međutim, nisu bili tako bliski kako je Cohen mislio. Axel je ubrzo počeo vezu s američkom slikaricom Patricijom Amlin.
Marianne je ranije radila kao model u Oslu i na Hidri te odradila probna snimanja u Parizu. Bila je lijepa, živahna i oduševljena Cohenom. Dirnule su je njegova otmjenost i velikodušnost. Kada je kupio kuću na Hidri, Marianne i njezin sin uselili su k njemu.Na stranjoj strani omota Cohenova albuma "Songs From a Room" nalazi se Marianneina fotografija za Cohenovim pisaćim strojem u radnoj sobi na drugom katu njegove kuće.
Damir Klekar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....