Blagdan rada morao bi za suvremene kršćane sve više značiti. Nije više riječ o radničkoj klasi - koja nikad nije bila na vlasti, nego je u njezino ime vladala ne njezina partija nego šačica dobro povezanih uzurpatora na čelu te partije. Došlo je doba da se ljudi koji gospodare novcem više ne prikrivaju parolama o radničkoj klasi. Skinuli su te istrošene maske i bez srama se zovu kapitalistima. Ponose se svojim bogatstvom i raskoši. Radnik se nema čime ponositi. On o njima apsolutno ovisi - nije ovisnik o drogi nego o kapitalističkom gospodaru. Nevjerojatno je da Kristovi vjernici to ne doživljavaju kao nijekanje vjere gore od formalnog ateizma. U Bibliji se Bog ponosno predstavlja kao radnik. Isus je istaknuo: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim" (Iv 5,17). Bilo bi bogohulno Boga nazvati kapitalistom. On stvara i dariva - ne grabi što su drugi stvorili. Sablažnjivo bi bilo da suvremene kršćanske zajednice - Kristova Crkva - podliježu kapitalističkoj napasti, da se uključuju u kapitalistički način zgrtanja i posjedovanja. Zar će hrabre vjernike koji su se znali do krvi oprijeti komunističkom bezboštvu obmanuti i zavesti mnogo opasnije kapitalističko bezboštvo? Kapitalisti ne moraju tvrditi da Boga nema - oni mjesto Boga vladaju. Ne moraju crkve rušiti - mogu ih čak graditi da se u njima okupljaju i budu im zahvalni opljačkani i poniženi ljudi. Bolje da se mole ne shvaćajući što Bog misli o kapitalistima i o pogaženom dostojanstvu rada, nego da se bune tražeći prava koja im je Bog namijenio. Nakon propasti komunističkog bezboštva kršćani se moraju nadati i zauzimati se za slom ovog preopasnog kapitalističkog nijekanja same srži kršćanstva. Tko vjeruje o čovjeku ono što je Bog naumio, može se samo nestrpljivo čuditi što kršćani još uvijek tako stidljivo i bojažljivo govore o zlu kapitalizma.
Živko Kustić
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....