Bog se u tijelu dokazao

Danas je Ivan apostol u vrlo kratkoj poslanici vrlo određen (2 Iv 4-9). Bog se morao pojaviti u tijelu, morao je iskazati svoju potpunu čovječnost. Kome smeta da je Bog toliko postao čovjeku nalik - nema pravog mišljenja o Bogu. “Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga!”, tvrdi Ivan koji je među svim apostolima Isusu bio najbliži.

Ivan je dugo živio i odgojio mnogo učenika. Znao je za mnoga kriva tumačenja Isusova nauka. Na kraju želi vjernicima sažeti što je u kršćanstvu najbitnije, a to je ne samo Božje čovjekoljublje, ne samo Božja čovječnost - nego cijela Božja čovjekolikost.

“Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu”, upozorava Ivan. Ma koliko to i nekim dobronamjernicima bilo čudno, možda i odbojno - mi Boga prepoznajemo i prihvaćamo zato što se pojavio u tijelu, što je postao čovjek kao jedan od nas.

U drugim religijama vjernici to ne moraju znati; Bog zacijelo ima načina pokazati im svoje čovjekoljublje i pomoći im da budu čovječni - ali u kršćanstvu je ta istina dovedena do vrhunca i stavljena u središte vjere.

Bog je uzeo za sebe ljudsku narav, tijelo i dušu, javio se u tijelu da bi mogao s ljudima živjeti i s ljudima za ljude spasenjski trpjeti. Kršćanin može poštovati one koji u drugim baštinama drugačije izražavaju Božju čovječnost - ali je u svojoj vjeri sasvim siguran; to mu pomaže i te druge ozbiljno shvaćati i s njima u čovječnosti surađivati.

Dapače, to mu omogućuje da nastoji shvatiti i one koji tvrde da o Bogu ništa ne znaju, ali vole ljude kao što ih Bog voli i za njih se poput Isusa žrtvuju. Samo neka ne nameću kršćanima svoja mišljenja o drugačijem Bogu; odnosno, ako to i pokušaju, da ih se ozbiljno ne shvaća. Jer, Bog se pokazao i dokazao u punini Isusove čovječnosti i boljih puta do njega nema.