Mora da je jako teško tim ljudima u Domoljubnoj koaliciji i Udruzi Križni put koji snivaju lustraciju. Toliko strasno maštati o osveti znači da se svaki dan pokreću idejom ostvarivanja neke zadovoljštine i makar male osvete . Ivan Tepeš, potpredsjednik Sabora, nedavno je najavio da se radi na zakonu o lustraciji. “Taj zakon neće predstavljati lov na vještice i ne bi smio biti progon nikoga nego lustracija treba biti jedna nit vodilja da nijedan zločin od svibnja 1945. ne može ostati nekažnjen. Ne može se slati poruka djeci i unucima da se zločin isplati”, rekao je u intervjuu Globusu.
Dodao je da on na problem nekažnjenih zločina, nakon što ga je novinar podsjetio da se time inače bavi pravosuđe, i gleda “u tom kontekstu. Postoje određeni spisi i ljudi koji su radili zločine. Kao što Izrael i danas lovi naciste u poodmakloj dobi, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi lovili zločince iz komunističkog režima”, izjavio je ponosito i mudro.
Stvarno, zašto ne bismo lovili zločince iz komunističkog režima? Zašto ne bismo ne samo lovili zločince, nego dobro ispitali sve one koji su u suverenoj Hrvatskoj bili zaduženi za hvatanje zločinaca, a nisu to učinili? Zašto su, i u čije ime propuštali proganjati zločince? Bilo bi to prilično pošteno prema svim žrtvama takvih zločina i prema državi i društvu koje gradimo. Uostalom, zamislimo malo da ne kažnjavamo zločince i ubojice nego da nam budu sasvim prirodni članovi društva. Nije to dobro jer ako se krene opraštati jednima, onda se malo promijene uvjeti pa se nastavi praštati drugima i najednom bi na ulicama imali tipove koji su ubijali za komuniste, pa pored njih one koji su ubijali za ustaše, pa za Hrvatsku, na kraju bismo došli do toga da svatko tko je nekoga likvidirao i htio se spasiti pred zakonom, proglasi svoje ubojstvo opravdanim, gotovo državotvornim činom i ostane na slobodi nekažnjen kao da se ništa nije dogodilo, kao da zbog njega nije iskopana ni jedna raka.
No, lustracija je, nemojmo se zafrkavati, obračun nekog novog društva s onima koji misle slobodno. Lustracija je bila očekivana reakcija u državama u kojima je komunizam ostavio ožiljke, protjerivao ljude u logore, članovima obitelji život pretvarao u jad prilično je jasno zašto su gotovo sve istočnoeuropske zemlje provodile lustraciju, odmah nakon promjene sustava. Hrvati su svoju šansu za poravnanje računa propustili. Vjerojatno zbog rata kada je bilo najbitnije obraniti Hrvatsku, nikad tema lustracije nije bila ozbiljno stavljena na stol. Nikad Vlado Gotovac nije tražio da zbog toga što je on bio u zatvoru, zatvore nekoga drugog. Nije ni Franjo Tuđman. Komunistički ubojice su se sakrili, oni drugi su postali glasniji, neke smo čak i dovukli iz zatvora drugih država kao što su Ivan Sindičić i Bože Vukušić, za koje su postignuti nejasni dogovori o njihovu puštanju na slobodu, i nikome se nije dogodilo ništa. Vukušić je čak dobio priliku raditi u SZUP-u i HIS-u, a čak je osam godina radio u Komisiji za istraživanje ratnih i poratnih žrtava, bio službenik Sabora i, genijalno, bio tajnik Počasnog bleiburškog voda.
Genijalno zbog toga što je on, primjerice, u Hrvatsku došao iz njemačkog zatvora gdje je odsluživao doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu navodno sitnog policijskog doušnika. On je nedavno izjavio kako taj možebitni zakon o lustraciji nije namijenjen progonu nego potrebi da se u kolektivnu svijest ugradi načelo da nitko ne smije raditi na štetu ljudskih prava i sloboda pojedinaca i da će zbog toga ostati nekažnjen.
Dakle, čovjek koji je odsjedio u zatvoru jer je upleten u ubojstvo procjenjuje kvalitetu društva i potrebu zaštite ljudskih prava pojedinaca. Slično su govorili i oni iz doba komunizma, kada su štitili svoje interese, a tvrdili da štite radne ljude i građane, ili kako je već išla ta floskula. Uvijek čuvari brinu o ljudima kada ograničavaju slobodu i organiziraju progone.
Jer, lustracija, kako kaže profesor P. nije pravno pitanje, to je javno sramoćenje. Čak i manje bitno od toga hoće li ikoga od nekadašnjih zločinaca koji su radili za komunističke službe strpati u zatvor, a to mogu, kako kaže Darinko Kosor, i sada jer imamo zakone koji ne praštaju zločine, bitnije je da cijeli sustav bude ocijenjen zločinačkim. Može i to. Slobodno se komunistički sustav proglasi zločinačkim, dovoljno je argumenata za to. Većina njihovih članova koja je dočekala promjenu sustava devedesetih prešla je u HDZ, tamo će ih biti jako mnogo. Ali to i dalje nikad neće izjednačiti ustaše s partizanima, antifašistima.
Neće, jer su ustaše bili ekipa koja se postavila i deklarirala kao zločinačka, oni su u svojoj ideji i svim zakonima koje su donosili ukidali baš ta, ljudska prava koja bi ljudi iz Bleiburškog voda htjeli sačuvati, boreći se lustracijom. Ali će im jednog dana doći lustracija lustratora.