Ne kuže ovi iz Mosta što ih je snašlo. Misle da će s Milijanom Brkićem lako. A zaboravljaju da je čovjek u svojoj biti policajac. Policajci ne pregovaraju dugo. - Ma, koliko vi u Mostu uopće imate zastupnika? Morate se odlučiti - hoćete li biti principijelna koalicija ili ne - ispalio je navodno na sjednici Vijeća za suradnju.
Nije to friendly pristup. To je agresija. Zna se da murja ne pregovara, oni prijete, zapovijedaju ako mogu, a i mlate kao poticaj svakoj komunikaciji. Zato jesu policajci. I nema tu mudrosti.
Milijan Brkić je, inače, glavni tajnik HDZ-a. Nositelj osporavane fakultetske diplome za koju je ustanovljeno da je nastala kao posljedica dobrim dijelom prepisane diplomske radnje, ali to za ovu situaciju nije presudno jer ne traži posao temeljem kvalifikacija. Nije presudno ni što vodi ekipu Domoljubne koalicije u tijelu u kojem su svi jednaki, predstavnici Mosta i Domoljubne koalicije. Presudno je to što narečeno tijelo određuje ministrima njihove pomoćnike i zamjenike. - To je savjetodavno tijelo, neki međufiltar koji će ministrima davati smjernice. Nije to nadvlada, niti vlada u sjeni. Nitko tu neće kadrovirati nego će Vijeće birati najbolje ljude kako bi ministri mogli predložiti Vladi najbolje kandidate za svoje pomoćnike. Temeljem kriterija kompetentnosti i stručnosti, temeljem kriterija iskustva, onih kriterija koje će Vijeće usuglasiti, to će tijelo biti savjetodavno ministrima, ono će biti servis Vladi, odnosno ministrima kako bi se što prije ti procesi odvijali i kako bi se što kvalitetniji ljudi iznjedrili - rekao je glavni tajnik HDZ-a na ekranu nacionalne televizije i svakome je pametnom bilo jasno da je sve otišlo k vragu.
Neće to biti kadroviranje u Vijeću nego će ministri slobodno, svojom voljom izabirati svoje zamjenike i pomoćnike. S onog popisa koji im isporuči Vijeće za suradnju. Jer su ministri, očito, nesposobni samostalno procijeniti tko bi im mogao najbolje asistirati u poslu. Zato su i došli da bi bili ministri, ljudi koji moraju donositi desetine odluka na dnevnoj razini. No, koliko u stvari vrijede, pokazuje se iz činjenice da imaju tijelo koje im asistira, gura im svoj odabir ljudi i onda ih pušta da samostalno rade. I tjera da tvrde kako su si sami odlično izabrali ljude na koje nikada nisu ni pomišljali.
Vrlo je zanimljivo da je baš kriterij stručnosti potegnuo čovjek isuviše poznat kao netko tko je prepisao rad na temelju kojega je stekao svoju diplomu. Ako se itko razumije u stručnost i profesionalnost, onda je to osoba koja više od šezdeset posto tuđe pameti pokuša prodati pod svoju. A onda ga, najgore, uhvate u prepisivanju. To je još uvijek činjenica, dokle god se ne donese sudska odluka oko toga je li prepisani rad dovoljno samostalno djelo Milijana Brkića. Samostalno u smislu mentalnog napora, da se ne gnjavimo oko toga je li sam prepisivao ili je platio nekome da unese tuđi tekst u kompjutor.
Nije ni osobiti problem što će ispasti da imamo Vladu sa specijalnim potrebama, ministre u koje sumnjaju ljudi koji su ih i nominirali da raspolažu cijelim budžetom, nego to što to Vijeće za suradnju sjedi u Banskim dvorima. Vjerojatno tamo piju kavu na račun građana, voze se u službenim automobilima i kao savjetnici, oni koje u filmovima uvijek vidimo u slabo osvijetljenim prostorijama kako mudruju o tuđim sudbinama, odlučuju o našim.
A onda na nacionalnu televiziju pošalju Milijana Brkića da me uvjerava kako imaju sasvim nevini karakter i kako su sasvim legitimna ekipa. Naravno da ministri imaju pravo tražiti pomoć i izvan svog posla, mogu se moliti u nekim bogomoljama, mogu ići kod onog Brace, na jogu, budizam, psihijatru koji održava self help tečajeve, pisati Lastanu, ali da takvi koji im pomažu uvjeravaju i nas da imaju sve pravo raspolagati budžetom, upravljati cijelom državnom administracijom, pa to je baš tužno. Može to Vijeće biti i sekta, mogu sjediti uz mirisne svijeće i slušati death metal dok razmišljaju, baš me briga, ali bi radi elementarne pristojnosti mogli izbjeći to uvjeravanje da im te pozicije pripadaju. Ne pripadaju. Više je to nalik puču nego normalnom funkcioniranju vlasti, privremenoj slobodi nego demokratskim pravilima. Možda će se i ozakoniti, donijeti propis po kojem će postati sasvim legitimni. Ali, to se uvijek tako radi, zakoni se donose da se čuva vlasništvo, ne da se provjerava kako je netko došao do bogatstva. Ovi su došli kao savjetnici da bi postali pravi vladari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....