Bourneov ultimatum

Glede serijala o Jasonu Bourneu ponajviše me uzbuđuje činjenica što je to jedina filmska franšiza s kojom se mogu poistovjetiti kao redatelj - ona je oporbenjačka, otpadnička, antiestablishmentska i vrlo stvarna. Bourne bježi od CIA-e. Zna da mu lažu, zna da ga pokušavaju ubiti. Smatram da nakon Iraka i goleme injekcije nepovjerenja koju su ubrizgali u naše vene postoji jako široka publika koja je u stanju poistovjetiti se s junakom čiji je moto "oni nam lažu". Taj skepticizam, to nepovjerenje temeljno je načelo kako mladi ljudi u ovom trenutku gledaju na svijet.



Riječi redatelja Paula Greengrassa zorno objašnjavaju zašto se "Bourneov ultimatum" i njegova prethodna dva nastavka tako razlikuju od ostalih hollywoodskih blockbustera.



Serijal i za zahtjevne gledatelje



Dok većina potonjih nastoji uzbuditi i zabaviti gledatelje različitih generacija, filmovi o Bourneu čine i to, ali imaju i jednu posebnu vrlinu: ne izazivaju odbojnost gledatelja koji preziru eskapističke proizvode. Iako su špijunski romani pokojnoga Roberta Ludluma jedva dopirali do mladih alternativaca, već je prvi film iz serijala, "Bourneov identitet", navijestio da je u pitanju vrlo osebujna adaptacija, puno modernija u odnosu na predložak.



Zasluga je to scenarista Tonyja Gilroya, ali i producentskog tima Kennedy - Marshall (oboje su česti suradnici Stevena Spielberga), koji su smatrali da takav scenarij treba redatelja novog kova, pa su se odlučili za Douga Limana koji dotad nije radio na visokobudžetnim filmovima: njegova hvaljena niskobudžetna ostvarenja "Svingeri" i "Go - Divlja noć" nisu ukazivala na nekoga tko se može snaći u skupim hollywoodskim produkcijama.



Žestoko od prve do zadnje minute



Liman je poslije ostao samo jedan od producenata serijala (megahit "Gospodin i gospođa Smith" osigurao mu je mjesto među novim hollywoodskim moćnicima), a za novog redatelja izabran je Paul Greengrass, koji je scenarista Gilroya oduševio doku-dramom "Krvava nedjelja", evokacijom tragičnog pokolja civila u Sjevernoj Irskoj, koja je 2002. dobila Zlatnog medvjeda u Berlinu.



Greengrass je nakon uspješnog debija u serijalu o Bourneu režirao hvaljenu doku-dramu "Let 93", i odmah prionuo na rad u "Bourneovu ultimatumu". Budžet je eskalirao na 125 milijuna dolara, a snimalo se u Moskvi, Berlinu, Madridu, Tangeru, Londonu i New Yorku.































"Bourneov ultimatum" po mnogočemu je najfascinantnije izdanje serijala. Greengrassov dokumentaristički štih zamjetljiv je od prvog do posljednjeg kadra: junak se neprestano kreće krcatim ulicama i trgovima, pa je nevjerojatno kako su neke scene uopće snimljene, bez smetnji od suviše radoznalih prolaznika. Iako u filmu ima virtuoznih akcijskih prizora, najdojmljivija je tučnjava koja se odigrava u -  kupaonici! Ritam filma ne posustaje nijednog trenutka, a naglašava ga i odlična elektronska glazba Johna Powella. U trećem (i završnom) izdanju serijala priča se naposljetku raspliće, Bourne doznaje koje mu je pravo ime i zašto je dobio drugi identitet, a susreće i čovjeka koji je osmislio njegovu "preobrazbu". Svi djelići zagonetke skladno se razrješavaju, pa treba čestitati scenaristima na odlično obavljenom poslu.



Film je dobio visoke ocjene američke kritike (85 od 100 mogućih poena), a u prvih deset dana prikazivanja zaradio je nešto više od 130 milijuna dolara, što je izvrstan rezultat. Iako je priča logično privedena kraju i svi glavni akteri serijala kunu se da više neće biti novih nastavaka, tek treba vidjeti hoće li odoljeti pritisku tržišta. Jer, Jason Bourne nešto je posve drugo od Jamesa Bonda i publika ga je upravo zbog toga prigrlila. Šteta bi bila da takva novina ostane svedena na samo tri filma.


Nenad Polimac
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. prosinac 2025 03:34