Ministrica sporta Srbije
Snežana
Samarđić
Marković stigla je u Poreč. No, nije smještena u “rukometni Babilon”, hotel Diamant Valamar, gdje je svih šest selekcija. Natjecatelje valja pustiti da se na miru pripremaju za utakmice.
Pune ruke posla ima bivša rukometašica Lara Kajmak. Dalmatinka koja je dugo živjela u Rijeci, igrala za Zamet, nakon Zadra. Lara govori nekoliko jezika, jer igrala je u Španjolskoj, Švedskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini. Posljednja je destinacija bila Umag, gdje se i skrasila - kao turistički vodič. U Poreču je domaćin reprezentaciji Brazila.
Dan uoči početka natjecanja sve je odvela u šoping izlet u riječki Tower Centar. Do tunela Učka istarska policija, poslije riječka pratnja... Tako nalaže red o sigurnosti.
Trošili su Brazilci na opremu za računala, sportsku opremu, a najviše su se zabavljali sa - sladoledom. Onim sa sličicama naših rukometaša.
U Poreču su već udomaćili, nisu se mogli načuditi koliko je ljudi došlo na otvaranje dvorane, prijateljsku utakmicu. A tek kada su vidjeli prijenos utakmice Hrvatska - Južna Koreja iz Splita. Jer, kod njih je nogomet Sveto pismo kada je riječ o sportu. I plaže Copacabane... Kakvo je rukometno ludilo u Hrvatskoj, ako Balić i “pakleni” dođu do finala, i legendarna Maracana bi se napunila.
Nikad nisu bili iznad 16. mjesta na svjetskim prvenstvima, svoje ambicije stavljaju u realne okvire, ali se ljute kada negdje pročitaju da su došli na - izlet. Brazilci su u duši sportaši, bilo kojim se sportom bavili.
Nogometaše izvoze na stotine godišnje, rukometaši bi putovima Bruna Souse, koji nakon Goppingena i Hamburga sada igra u Alcobendasu (Španjolska).
U Diamant, oduvijek rukometnom hotelu, košnica. Mnogi će se vratiti. Hrvatska je tu, u “podrumu mučilištu”, dvorani u sklopu hotela, kovala mnoge medalje.
Pune ruke posla ima bivša rukometašica Lara Kajmak. Dalmatinka koja je dugo živjela u Rijeci, igrala za Zamet, nakon Zadra. Lara govori nekoliko jezika, jer igrala je u Španjolskoj, Švedskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini. Posljednja je destinacija bila Umag, gdje se i skrasila - kao turistički vodič. U Poreču je domaćin reprezentaciji Brazila.
Dan uoči početka natjecanja sve je odvela u šoping izlet u riječki Tower Centar. Do tunela Učka istarska policija, poslije riječka pratnja... Tako nalaže red o sigurnosti.
Trošili su Brazilci na opremu za računala, sportsku opremu, a najviše su se zabavljali sa - sladoledom. Onim sa sličicama naših rukometaša.
U Poreču su već udomaćili, nisu se mogli načuditi koliko je ljudi došlo na otvaranje dvorane, prijateljsku utakmicu. A tek kada su vidjeli prijenos utakmice Hrvatska - Južna Koreja iz Splita. Jer, kod njih je nogomet Sveto pismo kada je riječ o sportu. I plaže Copacabane... Kakvo je rukometno ludilo u Hrvatskoj, ako Balić i “pakleni” dođu do finala, i legendarna Maracana bi se napunila.
Nikad nisu bili iznad 16. mjesta na svjetskim prvenstvima, svoje ambicije stavljaju u realne okvire, ali se ljute kada negdje pročitaju da su došli na - izlet. Brazilci su u duši sportaši, bilo kojim se sportom bavili.
Nogometaše izvoze na stotine godišnje, rukometaši bi putovima Bruna Souse, koji nakon Goppingena i Hamburga sada igra u Alcobendasu (Španjolska).
U Diamant, oduvijek rukometnom hotelu, košnica. Mnogi će se vratiti. Hrvatska je tu, u “podrumu mučilištu”, dvorani u sklopu hotela, kovala mnoge medalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....