Brutalni rat na američkoj granici

Tijuana, glavno uporište najzloglasnijeg meksičkog narkokartela Arellano Felix, nazvanog po uspješnoj obitelji krijumičara, sve više nalikuje njegovu groblju. Pripadnici narkoparavojske i pomoćnici bande koja je dva desetljeća vladala tim gradom bivaju masakrirani jedan po jedan. Leševi, deseci njih istovremeno, otkinutih glava i iščupanih jezika izranjaju sa svitanjem na lokalnim smetlištima i ulicama. Konkurencija na tijelima ostavlja prijeteće poruke šefovima bande. Prošli je tjedan u Tijuani nakon sukoba s policijom uhićen Eduardo Arellano Felix, navodno drugi čovjek tog krijumčarskog lanca. Mnogi tvrde da se toj bandi, nekoć moćnoj, nazire kraj. No, drugi upozoravaju da stari karteli rijetko nestaju. Oni se samo preobražavaju, a gangsterski obračuni pokazatelj su borbe za prevlast unutar organizacije.



i pomoćnici bande koja je dva desetljeća vladala mračnom stranom Tijuane bivaju masakrirani jedan po jedan

Pripadnici narkoparavojske

Rat za drogu i rat protiv droge nije više samo fraza u Meksiku. Gospodari podzemlja davno su izašli na otvoreno, sve češće se obračunavajući međusobno i sa snagama vlasti na gradskim trgovima usred bijela dana, a učinke strojnica počeli su nadopunjavati granatama. Kada su muškarci odjeveni u crno bacili granate u mnoštvo koje je na ulicama Morelije slavilo Dan nezavisnosti u rujnu, bio je to prvi udar po nedužnim ljudima. Krvavi danak od početka ove godine premašio je 3700 života, većinom povezanih s kriminalnom scenom. No, među njima su se ove godine našli i djevojčica iz Ciudad Juareza, šest osoba koji su se u krivo vrijeme zatekle ispred sportskog centra, također u Juarezu, 14-godišnjakinja u Acapulcu i dvoje djece u Tijuani. Njihovi sugrađani svjedoci su šokantnih prizora: u proteklih mjesec dana gola unakažena tijela visila su s mosta, a desetak leševa istovareno je pred jednom osnovnom školom u Tijuani. Vlasti tvrde da je podivljalo nasilje reakcija na akcije predsjednika Felipea Calderona koji je 2006. kao prioritet istaknuo rat protiv droge i diljem zemlje angažirao 35.000 vojnika. Napadi protiv nedužnih, smatraju mnogi, poruka su upravo njemu da opozove vojnike ili...



Deformirani leševi, deseci njih istovremeno, izranjaju sa svitanjem na lokalnim smetištima i ulicama

Pucnjave na trgovima usred dana, leševi ostavljeni pred školom ili izvješeni na most... Ove godine ubijeno je 3700 ljudi

S Kariba u Meksiko



Tijuana, turistički grad na granici sa SAD-om, jedno je od glavnih poprišta rata i jedna od ruta za šverc kokaina koju je niz godina kontrolirao klan Arellano Felix. On je, kao i drugi veliki karteli u toj zemlji, postao moćan tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, nakon što je dotadašnji glavni put za kolumbijski kokain, onaj preko Kariba i Floride, postao preopasan zbog pojačanih akcija američke vlasti. Kolumbijski narkobossovi preselili su biznis na zapad, u Meksiko, koji je zbog tradicije uzgajanja marihuane i opijuma već imao dobro uhodanu potrebnu infrastrukturu.  Zaljevski kartel, kartel iz Sinaloe i kartel iz Ciudad Juareza stvorili su jaka uporišta, uglavnom uz američku granicu, i označili svoj teritorij, a uspjeh u poslu osiguravao se kupujući blagoslov osoba iz političke i vojne elite te nagrađujući odanost lokalnog stanovništa.  

Osamdesetih je kokain počeo stizati u SAD preko Meksika

Krv na ulicama Meksika pokazuje da su vladine akcije uspjele omesti kartele, no pokušaj da se u potpunosti iskorijeni trgovina drogom, najunosniji posao za siromašno stanovništvo, mnogi smatraju nemogućim.



Svetac-zaštitnik dilera



Sve je počelo na padinama Sierra Madre, uz Tihi ocean, u pokrajini Sinaloa, u čijem se glavnom gradu Culiacanu danas u trgovinama prodaju suveniri koji veličaju odmetničku kulturu i štuje se svetac zaštitnik trgovaca drogom - Jesus Malverde, koji se smatra svojevrsnim meksičkim Robinom Hoodom. U poljima Sinaloe, uz usjeve soje i sezama, niknula su prva polja opijuma čije je sjeme navodno stiglo s kineskim doseljenicima prije 150 godina. Generacije vrijednih meksičkih seljaka usavršile su proizvodnju koja je postala masovnom tek s pojavom goleme potražnje za morfijem iz SAD-a, u godinama Drugog svjetskog rata. Nakon rata slobodna je trgovina okončana, no sve niti za krijumčarsku mrežu već su bile postavljene.

Maksiko je zbog tradicije uzgoja marihuane imao ‘infrastrukturu’

Danas se najmoćnijim kartelom smatra onaj iz Sinaloe, srca i koljevke meksičke narkodržave, čiji je vođa Joaquin ”El Chapo” Guzman danas najtraženiji čovjek u Meksiku. Oko njegova lika pletu se legende da stalno mijenja skrovišta i mobitele nakon svakog poziva te da je lice mijenjao plastičnim operacijama. Navodno je jednom upao s oružanom stražom na večeru u restoran na teritoriju rivalske bande i počastio užasnute goste. Nakon što je bio uhićen, 2001. je pobjegao iz zatvora u vozilu praonice podmitivši čuvare.



Po takvim filmski potezima poznati su i drugi šefovi, koje stanovništvo u siromašnim pokrajinama ogrezlim u posao s drogom nekad smatra narodnim junacima. Na Dan djece u svibnju ove godine iza mora razigrane djece koju su u gradu Acuni zabavljali klaunovi i orkestar stajao je veliki natpis: “Sretan dan djece. Vi ste budućnost našeg Meksika. Vaš prijatelj Osiel Cardenas Guillen.” Kum Zaljevskog kartela, koji je na to mjesto došao ubojstvom svog prethodnika, nakon čega je prozvan “ubojicom prijatelja”, poslao je poruku iz zatvorske ćelije u Houstonu kamo je izručen pod optužbama za krijumčarenje i ubojstvo.



Privatne narko-vojske



Većina analitičara slaže se da je trenutna brutalna faza sukoba između kartela u Meksiku krenula s pojačanom akcijom snaga federalne vlade.

Uhićeni su mnogi vođe, no to je samo ojačalo rivalske kartele

Meksičke su vlasti uhitile mnoge vođe, uključujući Arelleane i Cardenasa, no umjesto da zaustave protok droge, samo su promijenile ravnotežu snaga među konkurentima i otvorile Pandorinu kutiju. Nakon uhićenja Benjamina i ubojstva Ramona Arellana 2002., ojačani rivalski karteli krenuli su u osvajanje novih teritorija i pretvorili strateške gradove na granici u bojno polje. Novi element u cijeli rat uveden je kada su Cardenas i njegov Zaljevski kartel oformili privatnu vojsku od desetaka elitnih vojnika koji su iz vladine jedinice za borbu protiv krijumčara prešli na njegovu stranu. Poznati kao Zete, plaćeni ubojice s insajderskim informacijama o strukturi i taktikama antikrijumčarskih vladinih snaga, te znanjem o sofisticiranoj tehnologiji, načinima sakupljanja informacija, nadgledanja i planiranja akcija, Cardenasu su prije uhićenja dale prednost pred njegovim suparnicima.



Kartel iz Sinaloe oformio je vlastitu paravojsku kao odgovor Cardenasovim Zetama, nazvanu Los Negros, a u mnogim je gradovima zavladao dotad neviđeni kaos. Karteli su započeli divljačke bitke, raspirivane gubicima vođa ili međusobnim egzekucijama njihovih najbližih.

Zaljevski kartel oformio je svoju paravojsku od bivših specijalaca

Nasilje između klanova, smatraju analitičari, raspirilo se kako su vođe postali pohlepniji, dok su osobne vendete zbog napada na suparničke klanove i egzekucije članova njihovih obitelji i bliskih suradnika stvorile krug odmazdi koji se teško prekida. S dolaskom Zeta počelo je razdoblje sofiticiranije organizacije otmica, reketa, ubijanja i zatiranja suparnika između pojedinih kartela.



Zatvor, istovremeno, nije spriječio glavešine da upravljaju organizacijama, pa čak i međusobno sklapaju saveze. Ulaskom u gradove, bande su regrutirale lokalne policajce, pretvarajući ih u svoje špijune, zaštitnike i pomoćnike. One druge, pak, zastrašuju. U pokrajini Baja California pojavili su se čak letci koji nude 5000 dolara nagrade svakome tko može dokazati da je ubio policajca, a za ubojstvo zapovjednika saveznih snaga nudilo se 15.000 dolara.  



Ima li kraja svemu tome



Osim toga, stvarale su i mrežu podanika među lokalnim taksistima, uličnim prodavačima i drugima koji su im dojavljivali informacije o kretanju članova suparničkih bandi i vladinih jedinica. Vlada i dalje u najpogođenije gradove šalje vojnike i federalne policajce, no ništa za sada nije zaustavilo nasilje. Ono i dalje traje bez obzira na razdoblja smirivanja, a u posljednje vrijeme postaje sve gore. Prije dva tjedna meksička je policija dobila na poklon hladnjak s četiri otkinute glave. U zatvoru u Reynosi, blizu granice s Teksasom, zatvorenici iz suparničkih bandi oružano su se sukobili i nakon toga zapalili zgradu. Čitava tri sata borili su se međusobno, napadajući noževima i pucajući iz pištolja, a vlasti su, nakon što se dim razišao, pronašle 21 tijelo.



Mnogi smatraju da vlasti gube rat i prevladava mišljenje da, s obzirom na to da se dvije grupe bore za prevlast, sve što vladini službenici postignu u borbi protiv jednih pomaže drugima, a istodobno ih same čini metama za obje strane.



Mnogi meksički službenici, koji ne vide kraj narkobiznisa, smatraju kako bi bilo najbolje da se kartelima prepusti da se sami razračunaju te da se ponovo uspostavi ravnoteža i smanji nasilje na ulicama. Sam Benjamin Arellano Felix davno je iz zatvora La Palma u SAD-u poručio da rat neće završiti dok god SAD bude želio drogu.





Antonija Handabaka