Bruto domaći proizvod

Bruto domaći proizvod (BDP) i bruto društveni ili bruto nacionalni proizvod (BNP) su makroekonomski indikatori kojima se mjeri ekonomska snaga u državi ili na inom teritoriju. BDP se odnosi na sve koji djeluju na tom teritoriju, bez obzira na državljanstvo, a BNP na sve državljane, bez obzira na to gdje djeluju. Oba proizvoda se izražavaju u njihovoj novčanoj vrijednosti. BDP se sada koristi češće nego BNP.

Svaki bruto proizvod (ili: brutoproizvod) je ukupna vrijednost dobara i usluga proizvedenih u određenom razdoblju ljudskom aktivnošću ili pod ljudskom kontrolom i odgovornošću. Prema međunarodnim konvencijama (sadržava ih UN System of National Accounts, usvojen 1953, noveliran 1968, 1993, te 2008) proizvodima se smatraju sva dobra i usluge namijenjeni za isporuku onima koji nisu njihovi proizvođači.

Brutoproizvod se može raščlaniti na međufaznu proizvodnju i bruto dodanu vrijednost. BDP, međutim, ne uračunava intermedijarna plaćanja (za međufaznu proizvodnju), a ni transferna plaćanja (npr. socijalnu pomoć).

Postoji više načina izračunavanja domaćega brutoproizvoda: npr. kao tok proizvodnje (BDP = C + I + G + X; C = osobna potrošnja, I = investicije, G = državna potrošnja i X = razlika izvoza i uvoza), odnosno kao tok prihoda i troškova (BDP = w + i + R + Pf + Dp + T; w = najamnine, i = kamate, R = renta, Pf = Profit, Dp = Amortizacija, T = indirektni porezi). Bez obzira na metodu izračuna, ukupan zbroj bi morao biti uvijek jednak.

Razvijenost zemlje ili oblasti mjeri se i bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika (per capita), gdje se BDP dijeli brojem stanovnika.

Za razliku od troga statističkoga, zbiljsko bogatstvo stanovnika ovisi o metodama razdiobe bogatstva i raspodjele novostvorene vrijednosti.