Logično je da se u kampanji gube živci, ali to što je premijer Andrej Plenković izgovorio na račun Državnog odvjetništva debelo prelazi okvire svih svinjarija koje se političarima mogu tolerirati u predizbornoj kampanji.
Premijer se stavio u poziciju nalogodavca pravosudnoj instituciji čija je neovisnost zajamčena Ustavom. Bilo je do sada svakakvih primjera nasrtaja na pravosudna tijela, od javnih, do onih skrivenih i odrađenih ispod žita za koje samo možemo pretpostaviti da su u pozadini čudnih sudačkih odluka. Ali si nitko do sada nije dopustio javno, i to iz političkih motiva, policiji i DORH-u davati naloge koga će izvrgnuti kaznenom progonu.
Plenković je doslovno rekao kako očekuje da se policija i DORH pozabave postupcima javne nabave za projekt Europske prijestolnice kulture. Smisao te poruke je da, ako su već stavili pod istragu Josipu Rimac, što HDZ-u prilično šteti u kampanji, onda neka istraže i SDP-ovce, uz izravni zahtjev da to bude riječki SDP.
Moglo bi se reći da je Plenković izgubio živce i da je zato nastavio docirati DORH-u oko curenja informacija i njihova odgovora da ništa iz istrage protiv Josipe Rimac nije izašlo od njih. Plenkoviću, međutim, ovo nije prvi put da se javno obrušava na institucije čiji mu rad nije po volji. Povjerenstvo za odlučivanje sukoba interesa našlo mu se na meti kada je utvrdilo da se ogriješio o načela obnašanja javne dužnosti.
Premijer se žalio na odluke, što je u redu, no njegova najava novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa u kojemu će Povjerenstvu srezati krila zvuči kao odmazda. Pokaže li se da ni glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek ne ispunjava očekivanja predsjednika HDZ-a, otvora se pitanje hoće li Plenković mijenjati i Zakon o Državnom odvjetništvu.
Premijer je ljut jer mu je afera i cijela zbrka s provincijskom političarkom došla u trenutku kada je namjeravao startati u kampanju s pozitivnim rezultatima epidemioloških mjera, paketima pomoći građanima i gospodarstvu u saniranju posljedica ekonomske krize uzrokovane Covidom-19, te obilatim sredstvima koja bi trebala stići iz EU.
No, umjesto da se hvali rezultatima rada svoje Vlade, Plenković se suočava s pitanjima je li Josipi Rimac dojavljeno da je pod mjerama kako bi se zaštitilo nekoga iznad nje. Osim toga, dijelovi tajno snimljenih razgovora koji se objavljuju govore da je poziciju državne tajnice Rimac obilato koristila ne bi li u koruptivnu mrežu uplela i druge Vladine dužnosnike. HDZ je ekspresno pokrenuo postupak izbacivanja Rimčeve iz stranke, ali to ne pomaže puno.
I ne može pomoći jer je Plenković jako dobro znao politički profil Josipe Rimac u trenutku kada ju je postavio za državnu tajnicu u Ministarstvu uprave. Cijela zemlja zna za aferu koja datira iz vremena kada je bila gradonačelnica Knina i nezakonito si prisvojila dva stana. Zbog toga se vodio i kazneni postupak, no, začudo, Rimac je oslobođena, a osuđena je službenica koja joj je pomogla da se nezakonito dočepa stanova.
Je li to moralno i pravedno? Tim prije što su Josipi Rimac stanovi ostali, a štetu od 548.000 kuna treba platiti službenica. Dakle, ako su kazneni postupci i nemoral razlog za izbacivanje iz HDZ-a, Plenković je i prije četiri godine, kada je došao na čelo stranke, imao razloga izbaciti Rimčevu. Ali nije, nego ju je nagradio visokim položajem u izvršnoj vlasti i time ju ohrabrio da se nastavi ponašati jednako kao i prije. Sada žanje ono što je posijao.