Budućnost Istre: umjetna Marbella ili divna Toskana?

Nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno... Ovaj koncert bit će poput vjenčanja, doista... Prvo ovo spektakularno okruženje u kojem se provodimo već nekoliko dana, uz kraljevske počasti, u ovoj prelijepoj regiji, pa onda te Coltraneove stvari... Tako je gotovo sramežljivo, kratko, svoje oduševljenje Istrom pokazala još jedna svjetska zvijezda, Kurt Elling, veliki jazz pjevač, dobitnik ovogodišnjeg Grammyja za album “Dedicated to You”.

Elling se zaustavio u uvali Lone, na putu prema značajnim europskim jazz događanjima u Ghentu, Roterdamu, Veneciji i Parizu. U svim tim gradovima održat će dan za danom koncerte, no u Istri je proveo nekoliko dana. Zelena, bujna uvala s kojom završava Rovinj kao stvorena je za izvedbu pjesme “Lush Life” s njegova nagrađenog albuma pa nije ni čudo da je za vrijeme koncerta pod zvijezdama mirne, divne srpanjske noći nahvalio Rovinj i Istru kao raj na zemlji.

U publici su bili sami zaljubljenici u jazz, oni koji su trenutno u Istri i oni koji su poput znalca, advokata Markovića, doputovali iz Zagreba, bio je tu čak i frontmen Gustafa, svi odreda razgaljeni glasom tog pjevača koji katkad podsjeća na mladog Sinatru i sjajnom istarskom vinskom ponudom hotela Monte Mulini. Noć je, dakle, što bi rekao Vitasović, bila baš kako rabi...

Prvi put istinski sam osjetila da je Istra cjelina, a ne niz turističkih gradića koji svi izgledaju isto, kao iz pjesme Simona i Garfunkela, samo loše slastičarnice i loše pečenjarnice...

Na koncertu su bili ljudi koji vladaju Adris grupom, jednim od najvećih hrvatskih konglomerata, oni koji trenutno ljetuju u nekoj od štancija, pa oni iz brijunske teatarske komune, oni iz Pule i Umaga, svejedno. Svi su taj jazz događaj ljeta tretirali kao nešto svoje lokalno, nadohvat ruke.

U tom duhu, Maistra, istarski hotelski lanac u vlasništvu Adris grupe, s Monte Mulinijem kao svojom couture linijom, da upotrijebimo modni žargon, pokrenula je guest net, internetsku stranicu koja svakom gostu u njihovim hotelima nudi Istru kao cjelinu. U svakom trenutku svojim gostima nude informacije - ne o ponudi pojedinih hotela - već o ukupnoj istarskoj ponudi, od wellnessa do kulture, od gastronomije do vinskih podruma...

Doista, baš kao što to rade u Toskani, i to zapravo prvi put otkako se već desetak godina volimo podičiti da Istra postaje hrvatska Toskana. Nekadašnja sirotica Istra najednom ima vrhunski jazz u šminkerskom hotelu prepunom bogatih Rusa, koji doista izgleda kao hotel s pet zvjezdica, ne domaćih, već europskih. U njihovu pravom gastronomskom restoranu s vinskim podrumom vrijednim barem milijun eura, gdje kuha internacionalni chef Tomislav Gretić, prvo vam donesu najbolja maslinova ulja na svijetu, dakako lokalna, koja su ponosni proizvođači uspjeli plasirati na relevantnim talijanskim sajmovima, potom slijede autohtona vina poput istarske malvazije ili terana - najednom u Istri ta neka istarska grandeca...

Hoće li se taj projekt Istre kao sadržajne, boutique regije dugotrajno održati? Zašto uopće postavljam to defetističko pitanje? Zato jer sam jednom davno, početkom sedamdesetih, kao dijete koje su roditelji vodili svuda sa sobom, pratila nastanak Haludova kao luksuznog jugoslavenskog odredišta u kojem se jedu škampi, pije Dom Perignon koji u čaše toče Penthouseove cure i na terasi svira The Golden Gate Quartet koji je obožavao Elvis Presley. Kad je otvoren taj hotelski kompleks pored Malinske, Penthouse je o tom “čudu moderne arhitekture na plavom Jadranu” donio reportažu u svom lipanjskom broju 1972., a na naslovnici je bila naša djevojka. Svi smo se divili lobiju koji je izgledao kao nešto iz tadašnjih filmova o Jamesu Bondu.

Poslije je Bob Guccione jednom rekao da ga nitko u životu nije nikad prevario za novce osim Jugoslavena koji su mu na luksuznom zajedničkom resortu na Jadranu digli 20 milijuna dolara. Bob ne zna da smo taj resort poslije ustupili jednom slovačkom trgovcu oružjem, pa ga je on preprodao Rusima, koji su ga ostavili da propada... Danas je Haludovo turistički Obrovac, resort duhova i uspomena. Postoji čak i Facebook grupa posvećena uspomeni na taj biser elitnog turizma Malinske, nekad elegantnog, zelenog mjesta na Krku (u koji je smještena radnja Lovrakova dječjeg romana “Zeleni otok”), koje su još prije Drugog svjetskog rata masovno posjećivali bogati Česi. Danas je Malinska, na žalost, sinonim za posve drugu vrstu turizma, za apartmanizaciju i betonizaciju obale, kako ju je jednom krstio jedan povratnik iz Amerike, postala je “Utrine by the Sea”.

Može li Maistra sa svojim sofisticiranim koncertima u luksuznim hotelima (uskoro će tu nastupiti i Maksim Mrvica, Matija Dedić i Rade Šerbedžija s Markom Tadićem) povesti razvoj sasvim druge vrste turizma i spriječiti da u “hrvatskoj Toskani” građevinski lobi ostvari svoj “tisućljetni san” i da krene novi, nezaustavljivi, terminatorski val apartmanizacije zbog greeda, nezajažljivosti? Boutique regija najboljeg ulja, vina i dobre muzike ili masovni turizam, upropaštene šume uz more, Istra kao Marbella, a ne Toskana? Što vam se više sviđa? Za Život sa stilom odgovor je jasan...