Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje - kaže Isus slušateljima koji su se očito smatrali vjernicima i uglednima (Mt 21, 28-32). Carinici su zapravo bili poreznici, sluge tuđinske vlasti, bludnica je i onda kao i uvijek bila. Isus te grješnike ne odbacuje, upućuje im poruku i smatra da se baš oni mogu obratiti.
Taj Isusov stav morao je biti čudan i odbojan mnogim uglednim vjernicima. Baš ti ugledni vjernici bili su sami sa sobom zadovoljni. Takvi se ne obraćaju. Isus smatra da se baš oni trebaju obratiti. Nisu Bogu po volji takvi kakvi jesu - ponosni su na sebe, zapravo duhovno oholi.
Ne znači da treba postati grešnik da bi se onda lakše obratio, nego jednostavno smatrati sebe nesavršenim i trajno pozvanim na obraćenje. Oni koji sami sebe smatraju grješnicima i koje svijet takvima smatra - upravo takvi carinici i bludnice - nalaze se pod pritiskom javnog mnijenja i vlastite savjesti. Taj pritisak može ih potaknuti na kajanje, na promjenu života.
Samozadovoljni i umišljeni lažni sveci i uglednici kao da takva poticaja nemaju. Isusova poruka najprije potiče one koji vjeru navještaju da ne zaobilaze “one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe” ako se pred takvima ne prave važni, nego im prilaze kao ljudima koji Bogu mnogo znače.
Onda je to odmah i upozorenje onima koji žive više u skladu sa zakonom, da prihvate kako se i sami moraju smatrati grješnicima - nesavršenima - koji su pozvani na dublje obraćenje, na usavršavanje.
Tko se onda čudio Isusovoj bliskosti s javnim grješnicima, i tko se danas čudi ako navjestitelji vjere takvima pristupaju kao ljudima a ne kao otpatcima, ne prihvaća Isusov stav i - koliko god se trudio - nesposoban je ikoga obratiti. Jer on zapravo ne navješta Isusovo obraćenje, nego sasvim drugačiju duhovnu oholost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....