Ponovno je aktualno pitanje ženidbe svećenika u rimskoj crkvi. Aktualizirala ga je skupina svećenika na čelu sa zambijskim nadbiskupom Emmanuelom Milingom koji se svojedobno i oženio.
U četvrtak je iz Vatikana došao jasan signal da promjena u pogledu celibata nema, iako je i katolička javnost bila spremna pozdraviti odluku o njegovu ukidanju. Usred rasprava u vezi s svećeničkim celibatom nametnulo se pitanje o njegovu podrijetlu te njegovu biblijskom uporištu.
U Svetom pismu, naime, ne postoji pravilo koje bi zahtijevalo da crkveni službenik bude neoženjen. Apostoli su bili oženjeni, a biskup je prema naputku apostola Pavla trebao biti "jedne žene muž" (1. Tim 3:2).
Katolička enciklopedija isto tako navodi da "u Novom zavjetu ne nalazimo nikakvu indiciju da je celibat provođen kao obvezatan bilo nad apostolima ili nad onima koji su zaređeni". Doktrina o celibatu uvukla se mnogo stoljeća kasnije, ponajviše zbog pitanja nasljeđa imovine koju je Crkva s vremenom stekla.
Uz pravoslavne kasnije je i protestantska reformacija odbila nauk o celibatu smatrajući ga nebiblijskim. Martin Luther se tako kao bivši augustinski redovnik oženio opaticom, dajući time primjer koji i danas slijede crkve reformacijske baštine u svijetu.
U Hrvatskoj uz protestantsko i pravoslavno svećenstvo postoji pokret starokatolika, tj. Hrvatska katolička crkva koja ima oženjene svećenike te Grkokatolička crkva. Povijest bilježi, a aktualni događaji potvrđuju kako nametnuti celibat umjesto željene svetosti za svećenstvo proizvodi upravo suprotan učinak u obliku seksualne nemoralnosti.
Stoga je prisilni celibat neodrživ, protivan Bibliji i zdravom razumu, a u demokratskom društvu ostavljeno je dovoljno alternative za zaređene svećenike koji žele imati bračni život bez dvojbi i hipokrizije.
Vatroslav Župančić,
đakon, Zagreb
U četvrtak je iz Vatikana došao jasan signal da promjena u pogledu celibata nema, iako je i katolička javnost bila spremna pozdraviti odluku o njegovu ukidanju. Usred rasprava u vezi s svećeničkim celibatom nametnulo se pitanje o njegovu podrijetlu te njegovu biblijskom uporištu.
U Svetom pismu, naime, ne postoji pravilo koje bi zahtijevalo da crkveni službenik bude neoženjen. Apostoli su bili oženjeni, a biskup je prema naputku apostola Pavla trebao biti "jedne žene muž" (1. Tim 3:2).
Katolička enciklopedija isto tako navodi da "u Novom zavjetu ne nalazimo nikakvu indiciju da je celibat provođen kao obvezatan bilo nad apostolima ili nad onima koji su zaređeni". Doktrina o celibatu uvukla se mnogo stoljeća kasnije, ponajviše zbog pitanja nasljeđa imovine koju je Crkva s vremenom stekla.
Uz pravoslavne kasnije je i protestantska reformacija odbila nauk o celibatu smatrajući ga nebiblijskim. Martin Luther se tako kao bivši augustinski redovnik oženio opaticom, dajući time primjer koji i danas slijede crkve reformacijske baštine u svijetu.
U Hrvatskoj uz protestantsko i pravoslavno svećenstvo postoji pokret starokatolika, tj. Hrvatska katolička crkva koja ima oženjene svećenike te Grkokatolička crkva. Povijest bilježi, a aktualni događaji potvrđuju kako nametnuti celibat umjesto željene svetosti za svećenstvo proizvodi upravo suprotan učinak u obliku seksualne nemoralnosti.
Stoga je prisilni celibat neodrživ, protivan Bibliji i zdravom razumu, a u demokratskom društvu ostavljeno je dovoljno alternative za zaređene svećenike koji žele imati bračni život bez dvojbi i hipokrizije.
Vatroslav Župančić,
đakon, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....