Čestit Božić, gospodine Kihot

Pod Dinamovim božićnim drvcem poslagani su paketi raznih sadržaja. Svi su zamotani u sjajni staniol, iako je mnogima u najboljem slučaju - figa. U jednoj kutiji je "dar" bivših maksimirskih vlastodržaca, ček na 2,250.000 maraka koji do kraja godine treba uplatiti na konto Real Sociedada. Ali, ima i veselijih darova pod Dinamovim borom, poput Silvija Marića. "Malnarov maneken" je u nogometnom smislu "mrtvac", ali s velikim obećanjem da će za 600.000 maraka po sezoni "poginuti za Dinamo". U bijeli papir zapakirana su i dva hajdukovca, ubačena u Dinamovu upravu, zbog čega se pokojni Ivan Šibl vjerojatno okreće u grobu. Naći ćete pod borom i Zdravka Mamića, novog "ministra" u Barišićevoj vladi. Koji resor će voditi Mamić? Pa valjda prodaju igrača...



Da nema Dinamova božićnog drvca, u Zagrebu bi bilo dosadno kao u - Sloveniji. Monotoniju u Maksimiru razbijaju poštari, koji najčešće donose tužbe bivših dinamovaca. Tužio je Real Sociedad, tužio je Ardiles, tužit će i Prosinečki. A uskoro, kad Zajec počne dijeliti otkaze, što mu je izričito naredio predsjednik Barišić, bit će plakanja po novinama ali i vike po sudnicama. U poplavi loših božićnih "čestitki", stigla je i jedna vesela. Vratio se Rudi Belin iz Bagdada i sad sa svojim "vajnbruderom" Mirkom Braunom kod Skenderice u Remetama troše Saddamove dolare na zagorski kiseliš.



U četvrtak je Dinamov predsjednik Barišić zatvorio krug oko plaćanja duga Real Sociedadu. Slučaj će biti riješen preko kreditnog aranžamana u jednoj "stranoj" banci, pod vrlo povoljnim uvjetima za Dinamo. U pitanju je Privredna banka Zagreb, koja više nije u hrvatskim rukama i klub će se napokon riješiti tog užasnog tereta. A Mirko Barišić će napomenuti:



- Sve je još samo stvar tehnike, novac je pripremljen i to teško breme ćemo napokon zbaciti s leđa. Međutim, sad ćemo i mi, nadam se uz pomoć Hrvatskog nogometnog saveza, preko Fife pritisnuti Benficu. Nama je blokirano 1,870.000 maraka od transfera Tome Šokote i mi moramo potegnuti tužbu...



Iako će zbog Bedijeve gluposti Dinamo do Silvestrova baciti 2,250.000 maraka u pijesak, Dinamovi zaposlenici i nogometaši neće ostati bez božićnice. Plaća će i ovaj put biti redovita, a igračima će biti isplaćene premije i dio ugovornih obveza. Makar je klub devastiran, makar više nema novca iz budžeta ("Hvala Bogu da su ta vremena prošla", reći će Barišić), u Dinamu se pokušavaju držati reda...



Nedavno su me moji dragi kolege prozvali katastrofičarom jer sam objavio da Barišić ne može sastaviti Izvršni odbor. Znam pouzdano da se Dinamov predsjednik borio do zadnje večeri i uglavnom se sudarao s odbijanjem. Mnogi ugledni direktori, deklarirani dinamovci, odbili su fotelju u klupskoj vladi i Barišić je morao posegnuti za dvojicom hajdukovaca. I dok će Davorin Rimac iz Privredne banke Zagreb upravo poslužiti svrsi, moj bivši kolega, dopisnik SN-a iz Pariza Mislav Galić, otvoreno tvrdi da je žestoki navijač Hajduka. I što je još gore - objavio je da njegov Ledo neće dati ni kune sponzorstva Dinamu. Pa koga vraga onda radi u Maksimiru? Bilo bi fair da je i on odbio.



U Dinamovim upravama bilo je i zvezdaša i partizanovaca, ali nikad dva hajdukovca. Međutim, Mirko Barišić ne smatra da je to loše. "To me uopće ne smeta, tražio sam pametne i sposobne ljude. Draže mi je da sam okružen hajdukovcima, od kojih će klub imati koristi, nego velikim dinamovcima koji stalno nekog vraga gunđaju i ništa ne donesu!"



Dinamo će Božić dočekati na mizernom četvrtom mjestu. Za tu, po Dinamo sramotnu poziciju, nogometaši su dobili više pljeska nego za sve pobjede pod Canjugom u Ligi prvaka. Navijačima je servirana priča o dečkima iz vlastitog dvorišta i oni su progutali da će ti klinci za dvije, tri godine gospodariti Europom. Međutim, kada su se kola počela kotrljati nizbrdo, trener Lončarević je posegnuo za "kikićima" - Sedloskim, Agićem, Pilipovićem, Petrovićem i Cvitanovićem. Dečki su bliže tridesetima nego juniorskom stažu. Lončarević je nekoliko tjedana visio kao luster, međutim, Mirko Barišić i Zdravko Mamić su štit koji ni najžešća kritika nije mogla probiti. Tako će Ilija Lončarević, osim po smrknutom licu, biti zapamćen i kao trener koji je imao najveći kredit od svih trenera u modroj povijesti, brojila se ona od 1903., 1911. ili 1945. godine.



Nakon Dinamove božićne veselice Zlatko Kranjčar i Velimir Zajec su se susreli u poznatom kafe baru Gavelli. Pouzdano znam da je Kranjčar puno očekivao od tog susreta, međutim, Zajec ga je toliko hladno pozdravio da je Kranjčarovo oduševljenje u trenutku zamrlo. Iako Dinamov direktor pokazuje iznimnu odbojnost prema ovakvim pitanjima, morao sam pitati kakvi su Kranjčarovi izgledi da još jednom sjedne na Dinamovu klupu. "Još nije vrijeme", kratko je odrezao Zajec.



Ilija Lončarević je ispunio samo dio misije. Izgurao je u prvi plan Zahoru i Cesara, dao je pristojnu minutažu Kranjčaru, iako je Niko zaslužio više minuta. Nije riskirao s Antom Tomićem, a sasvim je zakazao u slučaju Tomislava Gondžića i Domagoja Abramovića. Bojim se da će ih nositi na duši, kao i Ćiro Blažević Prosinečkog...



Novo lice u Barišićevom "ministarstvu" je Zdravko Mamić, vlasnik 22 igrača u svim Dinamovim selekcijama, čovjek koji se već 14 godina vrti oko kluba. Najčešće je bio u opoziciji, osim u vrijeme dok je Ćiro bio vlasnik Dinama. Danas je veliki zagovornik Barišića i Zajeca, koji uzvraćaju kompliment tvrdeći da je Mamić već u prvom nastupu bio vrlo korektan. Uvjeravaju me da je ponudio vlastiti novac za poravnanje duga prema Real Sociedadu, što je g. Barišića toliko razdragalo da neće zamjeriti Mamiću, ako povremeno uleti u svlačionicu i održi neki od svojih nadahnutih govora.



Ne sumnjam u dobre namjere Zdravka Mamića, ali, njegov koncept, koji se podudara s Barišićevim vizijama, ima određene šupljine. U toj tezi se smatra da je neophodno istrpiti dvije mršave godine, da bi u trećoj sezoni klinci stasali i sazreli. I što će se dogoditi kad sazriju. Prodat će ih, kao što su prodali sve do sada, jer će netko reći: "Nemamo pravo odbiti takav novac!" Dinamo će imati lovu, činovnici će dobiti i Božićnicu i regres, ali igrače neće imati, pa će opet ispadati u prvim kolima od nekakvog "smiješnog" Maccabija...



S velikim strahom otvorit će zaposlenici kutiju s restrikcijama, koje su najavili Barišić i Zajec. Budžet je smanjen za 10 milijuna kuna, živi se isključivo od donacija dobrih direktora, prihod od ulaznica nije dovoljan ni da bi se pokrili troškovi organizacije utakmice. I dugo će još tako biti i zato će plavi hodnik biti temeljito pometen.



- Na žalost, ne možemo to izbjeći! Planirali smo budžet od 40 milijuna kuna, a već smo se, ponajviše zbog duga Real Sociedadu, približili izdacima u visini od 30 milijuna. A treba živjeti do svibnja - kaže Mirko Barišić i nastavlja:



- Kada poravnamo dug s Baskima, sveukupno smo podmirili 81 milijun kuna dugovanja prošle Uprave. Posljedice stezanja remena osjećat ćemo još najmanje godinu dana. Usrdno se nadam da nećemo biti prisiljeni platiti milijun dolara Ardilesu, jer bi nas to dotuklo. I usrdno se nadam da će mali lupeži i politikanti, koji su nas u sve ovo uvalili, barem moralno odgovarati - bijesno je zaključio svoj žučni monolog Dinamov predsjednik.Neće, predsjedniče, neće! Upravo vam se smiju i iz svojih luksuznih vila posprdno poručuju: "Čestit Božić, gospodine Kihot!"

Enjingi predriblao Milana Bandića

Na "Plavom Božiću", koji je u Loži Maksimir za bivše igrače, prijatelje kluba, novinare i poslovne suradnike organizirao poznati menedžer Ljubo Barin, čula su se razna pitanja. Tako je klupski kroničar Fredi Kramer te večeri saznao da je razvlašten od uređivanja klupske revije (novi glavni urednik je Ivan Rotim), ali je uporno inzistirao da se napokon razriješi dvojba; je li Dinamo osnovan 1903., 1911. ili 1945. godine?



- Doista ne bi imalo smisla da Dinamo bude jedan od rijetkih hrvatskih klubova, koji su rođeni u komunizmu - objašnjavao je Kramer gospodi, koja su već jednom bili komunisti.



Ladislavu Prežigalu je pak postavljeno "originalno" pitanje kada će biti dovršen stadion? Nismo dobili precizni odgovor, osim što je Prežigalo tužno konstatirao da "love za stadion u gradskom budžetu nema".



Isto pitanje smo uputili i gradonačelniku, međutim, Bandić se "nažveglal k'o majka" i samo je promrmljao: "Se bu v redu!"



Dok se gradonačelnik šuljao prema vratima, svi su se, purgerski kvarno, smješkali kak su se gosponu gradonačelniku "odsekle noge". Ivan Enjingi, maksimirski dobavljač graševine, tvrdi da je vino bilo iz "ispravne" bačve i da on "niš' nem s tim".