Romantični heroj koji ima vojsku obožavatelja diljem svijeta, Ernesto Che Guevara, ikona kubanske marksističke revolucije, četiri desetljeća nakon smrti u bolivijskoj džungli izvrgnut je kritikama u nedavno objavljenoj biografiji gdje je prikazan kao hladnokrvno čudovište.
Nova biografija naglašava ulogu slavljenog gerilca koji je Fidelu Castru pomogao doći na vlast u Kubi u bezbrojnim pogubljenjima "izdajica" i proturevolucionarnih "crva".
"Napasti gotovo legendaran lik nije lak zadatak. Njega brani toliko ljudi. Stvorili su kult od nedodirljivog Chea", kaže autor knjige "Sakriveno lice Chea", Jacobo Machover, Kubanac koji od 1963. živi u egzilu u Francuskoj.
On za herojski status Chea krivi francuske intelektualce koji su 60-ih hrlili u Havanu i pali na šarm jedinog "comandantea" koji je govorio njihov jezik. Među odgovornima za Cheovu "kanonizaciju" ističe Régisa Debrayja koji je 60-ih postao sljedbenik Guevare i profesor filozofije na sveučilištu u Havani.
"Legenda stvorena oko Chea je prije svega francuska kreacija koja je s vremenom postala međunarodna", tvrdi Machover. Jean-Paul Sartre, egzistencijalistički pisac koji je Havanu posjetio 1960. sa Simone de Beauvoir, također je imao ulogu jer je opisao Guevaru kao "najpotpunijeg čovjeka svoje ephoe".
Francuzi su pritom ignorirali sve što se nije uklapalo u njihovu idealiziranu sliku Chea, tvrdi Machover. No, sam je Guevara vrlo živopisno u svojim dnevnicima opisivao svoju ulogu egzekutora. U jednom trenutku opisuje pogubljenje Eutimia Guerre, seljaka koji je navodno surađivao s vojskom kubanskog diktatora Fulgencija Batiste. "Ispalio sam metak kalibra .32 u desnu polutku njegova mozga i on mu je izašao kroz lijevu sljepoočnicu. Nekoliko je minuta stenjao, zatim je umro", opisao je Che.
Guerra je bio samo jedan od brojnih "izdajica" izvrgnutih, kako je to nazivao Guevara, "činovima pravde". Suđenja su pritom bila rijetka.
"Proveo sam istragu po hitnom postupku i zatim je seljak Aristido pogubljen. Nije moguće tolerirati ni sumnju na izdaju", napisao je o drugom ubojstvu. Posebno mu je "zanimljiv" bio slučaj jedne njegove žrtve, muškarca koji je neposredno prije egzekucije napisao pismo majci u kojem priznaje "pravednost kazne koja mu je dodijeljena" te je od nje tražio da "bude vjerna revoluciji".
"Od krivaca, ili onih koje su takvima smatrali, očekivalo se da će priznati koristi od svoje smrtne kazne", piše Machover.
Guevara je izvodio i lažna pogubljenja zatvorenika. Nakon što je shvatio da nije ubijen, jedan od "lažno pogubljenih", pisao je Guevara u svom dnevniku, "dao mi je velik, glasan poljubac, kao da se našao pred svojim ocem".
Guevara je poslije postao šef kubanske središnje banke gdje je novčanice potpisivao svojim nadimkom Che. No njegov prvi posao nakon što su gerilci 1959. pobjedonosno umarširali u Havanu bilo je vođenje "komisije za pročišćenje" te nadgledanje egzekucija u havanskom zatvoru La Cabana.
"Popeo bi se na vrh zida i ležao na leđima pušeći havansku cigaru dok je promatrao pogubljenja", citira se u knjizi Dariel Alarcon Ramirez, jedan od bivših Guevarinih suboraca. To je trebala biti gesta moralne potpore muškarcima u streljačkim vodovima, kaže Machover.
"Za te ljude koji nikad prije nisu vidjeli Chea to je bilo nešto iznimno važno. To im je dalo hrabrost", piše Machover.
Tijekom šestomjesečnog perioda Guevara je strastveno provodio Castrove naredbe te je nakon suđenja po kratkom postupku naredio egzekuciju 180 zatvorenika. Jose Vilasuso, odvjetnik koji živi u egzilu, sjeća se kakve je Guevara davao upute svom "sudu" u zatvoru.
"Nemojte odugovlačiti proces. Ovo je revolucija. Ne koristite buržoazijske pravne metode, dokazi su sekundarni. Moramo djelovati kroz uvjerenja. Imamo posla s gomilom kriminalaca i ubojica", govorio je.
Da je Che imao i tamnu stranu odavno je poznato. Postoje dokumenti koji pokazuju da je slavni gerilac zapovijedao prvim streljačkim vodovima kubanske revolucije i da je osnovao kubanski sustav "radnih kampova". Iako većina tih kritika dolazi s desnice, i neke lijeve skupine smatraju Guevaru autoritarnim likom kojemu je uzor bio Staljinov režim u Sovjetskom Savezu.
Ipak, mnogi danas Chea smatraju kultnom osobom. Posebno je popularan među mladima, i to onim dobrostojećima koji imaju samo mutnu sliku onoga što je Che doista predstavljao. Njegovo lice krasi majice, šalice, postere, privjeske za ključeve, pojavljuje se u pjesmama, operama i likovnim djelima. Nedavno je u rodnoj Argentini proglašen "najvećom povijesnom i političkom osobom Argentine", a 40. godišnjica njegove smrti, 9. listopada, obilježit će se na cijelom području Anda i Kariba.
Nikolina Šajn
Nova biografija naglašava ulogu slavljenog gerilca koji je Fidelu Castru pomogao doći na vlast u Kubi u bezbrojnim pogubljenjima "izdajica" i proturevolucionarnih "crva".
"Napasti gotovo legendaran lik nije lak zadatak. Njega brani toliko ljudi. Stvorili su kult od nedodirljivog Chea", kaže autor knjige "Sakriveno lice Chea", Jacobo Machover, Kubanac koji od 1963. živi u egzilu u Francuskoj.
On za herojski status Chea krivi francuske intelektualce koji su 60-ih hrlili u Havanu i pali na šarm jedinog "comandantea" koji je govorio njihov jezik. Među odgovornima za Cheovu "kanonizaciju" ističe Régisa Debrayja koji je 60-ih postao sljedbenik Guevare i profesor filozofije na sveučilištu u Havani.
"Legenda stvorena oko Chea je prije svega francuska kreacija koja je s vremenom postala međunarodna", tvrdi Machover. Jean-Paul Sartre, egzistencijalistički pisac koji je Havanu posjetio 1960. sa Simone de Beauvoir, također je imao ulogu jer je opisao Guevaru kao "najpotpunijeg čovjeka svoje ephoe".
Francuzi su pritom ignorirali sve što se nije uklapalo u njihovu idealiziranu sliku Chea, tvrdi Machover. No, sam je Guevara vrlo živopisno u svojim dnevnicima opisivao svoju ulogu egzekutora. U jednom trenutku opisuje pogubljenje Eutimia Guerre, seljaka koji je navodno surađivao s vojskom kubanskog diktatora Fulgencija Batiste. "Ispalio sam metak kalibra .32 u desnu polutku njegova mozga i on mu je izašao kroz lijevu sljepoočnicu. Nekoliko je minuta stenjao, zatim je umro", opisao je Che.
Guerra je bio samo jedan od brojnih "izdajica" izvrgnutih, kako je to nazivao Guevara, "činovima pravde". Suđenja su pritom bila rijetka.
"Proveo sam istragu po hitnom postupku i zatim je seljak Aristido pogubljen. Nije moguće tolerirati ni sumnju na izdaju", napisao je o drugom ubojstvu. Posebno mu je "zanimljiv" bio slučaj jedne njegove žrtve, muškarca koji je neposredno prije egzekucije napisao pismo majci u kojem priznaje "pravednost kazne koja mu je dodijeljena" te je od nje tražio da "bude vjerna revoluciji".
"Od krivaca, ili onih koje su takvima smatrali, očekivalo se da će priznati koristi od svoje smrtne kazne", piše Machover.
Guevara je izvodio i lažna pogubljenja zatvorenika. Nakon što je shvatio da nije ubijen, jedan od "lažno pogubljenih", pisao je Guevara u svom dnevniku, "dao mi je velik, glasan poljubac, kao da se našao pred svojim ocem".
Guevara je poslije postao šef kubanske središnje banke gdje je novčanice potpisivao svojim nadimkom Che. No njegov prvi posao nakon što su gerilci 1959. pobjedonosno umarširali u Havanu bilo je vođenje "komisije za pročišćenje" te nadgledanje egzekucija u havanskom zatvoru La Cabana.
"Popeo bi se na vrh zida i ležao na leđima pušeći havansku cigaru dok je promatrao pogubljenja", citira se u knjizi Dariel Alarcon Ramirez, jedan od bivših Guevarinih suboraca. To je trebala biti gesta moralne potpore muškarcima u streljačkim vodovima, kaže Machover.
"Za te ljude koji nikad prije nisu vidjeli Chea to je bilo nešto iznimno važno. To im je dalo hrabrost", piše Machover.
Tijekom šestomjesečnog perioda Guevara je strastveno provodio Castrove naredbe te je nakon suđenja po kratkom postupku naredio egzekuciju 180 zatvorenika. Jose Vilasuso, odvjetnik koji živi u egzilu, sjeća se kakve je Guevara davao upute svom "sudu" u zatvoru.
"Nemojte odugovlačiti proces. Ovo je revolucija. Ne koristite buržoazijske pravne metode, dokazi su sekundarni. Moramo djelovati kroz uvjerenja. Imamo posla s gomilom kriminalaca i ubojica", govorio je.
Da je Che imao i tamnu stranu odavno je poznato. Postoje dokumenti koji pokazuju da je slavni gerilac zapovijedao prvim streljačkim vodovima kubanske revolucije i da je osnovao kubanski sustav "radnih kampova". Iako većina tih kritika dolazi s desnice, i neke lijeve skupine smatraju Guevaru autoritarnim likom kojemu je uzor bio Staljinov režim u Sovjetskom Savezu.
Ipak, mnogi danas Chea smatraju kultnom osobom. Posebno je popularan među mladima, i to onim dobrostojećima koji imaju samo mutnu sliku onoga što je Che doista predstavljao. Njegovo lice krasi majice, šalice, postere, privjeske za ključeve, pojavljuje se u pjesmama, operama i likovnim djelima. Nedavno je u rodnoj Argentini proglašen "najvećom povijesnom i političkom osobom Argentine", a 40. godišnjica njegove smrti, 9. listopada, obilježit će se na cijelom području Anda i Kariba.
Nikolina Šajn
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....