Čim se rode, bebe suosjećaju s tuđom patnjom i simpatiziraju dobre ljude iz svoje okoline

Bebe u dobi od samo nekoliko mjeseci razlikuju dobro od zla, sposobni su osuđivati određena ponašanja, imaju osnovni osjećaj za pravednost, suosjećaju s tuđom patnjom i osjećaju simpatiju prema dobrim, dragim likovima. Oni također znaju da postoji gravitacija, da ljudi imaju želje i vjerovanja i da se u osnovi ponašaju u skladu s njima.

Dokazao je to niz američkih psihologa, a najnoviji rad dr. Paula Blooma, psihologa sa sveučilišta Yale, nedvojbeno je potvrdio da su djeca od početka temeljno moralna bića.

Još istraživanja s kraja prošlog stoljeća dokazala su da novorođenčad nisu prazne ploče ni savršeni idioti, kakvim smo ih desetljećima smatrali. U najranijoj dobi barataju osnovnim znanjima o funkcioniranju prirode, o psihologiji i o moralu.

Problemi s pokusima

Glavni problem bio je kako uopće proučavati mentalni život beba, odnosno ljudskih bića koja ne govore, ne razumiju i ne kreću se. U 80-im godinama prošlog stoljeća psiholozi su počeli koristiti jedino djetetovu reakciju koju u najranijoj dobi mogu kontrolirati: pokrete očiju. Naime, kada bebe ugledaju nešto što im je zanimljivo ili iznenađujuće, u to će gledati dulje nego u nešto uobičajeno, nezanimljivo ili očekivano.

Studije iz tog vremena dokazale su da djeca već u najmlađoj dobi iznenađujuće mnogo znaju o prirodi i njezinu funkcioniranju, odnosno da posjeduju “urođena znanja o fizici”.

Psiholozi su u svojim eksperimentima pred djecom izvodili mađioničarske trikove, koji su prkosili zakonima fizike: maknuli bi stolić ispod kocke, a ona bi ostala lebdjeti u prostoru, stvar bi nestala i pojavila se na drugome mjestu, daska iza koje stoji kocka pala bi kroz kocku, odnosno ne bi se zaustavila na njoj. Djeca u dobi od tek nekoliko mjeseci nezainteresirano bi gledala dok, na primjer, kocka pada kad se makne stolić, no ostajala bi dugo gledati u kocku koja bi lebdjela u prostoru. U svojoj suštini, to su dvije iste radnje za nekoga tko navodno ne zna da postoji gravitacija. Ipak, sasvim male bebe neusporedivo bi dulje gledale kocku koja lebdi.

Urođena matematika

Također, istraživanje iz 1992. godine dokazalo je da djeca poznaju i najosnovnije elemente matematike. Psihologinja Karen Wynn, supruga dr. Blooma, provela je jednostavno istraživanje na petomjesečnim bebama. Na praznu pozornicu stavila je neprozirni zastor. Tada je uzela lutku i stavila je iza zastora - polako, tako da je bebe mogu dobro vidjeti. Nakon toga je uzela drugu lutku i nju također odnijela iza zastora. Tada je maknula zastor. Ako su iza zastora bile dvije lutke, djeca nisu pokazivala nikakav poseban interes. No, ako bi ostala samo jedna ili se pojavile tri lutke, bebe bi dugo i iznenađeno gledale u tu scenu.

Fizika i matematika nisu jedine vještine kojima - u najelementarnijem obliku - vladaju bebe: one razumiju i mentalni život, do jedne razine shvaćaju kako drugi ljudi misle i zašto se ponašaju na određeni način. Dok, primjerice, bebe za stvari očekuju da se pokreću samo kao posljedica gurkanja ili bacanja, za ljude očekuju da se kreću racionalno, u skladu sa svojim vjerovanjima i željama: bebe pokazuju izrazito čuđenje kad osoba krivuda i ne koristi izravni put do nekog predmeta koji želi uzeti.

Prije drugog rođendana djeca također znaju da ljudi mogu imati pogrešna uvjerenja. Već 15-mjesečne bebe očekuju da će osoba, koja je vidjela neki predmet u jednoj kutiji, tražiti taj predmet u istoj kutiji bez obzira na to što je predmet maknut iz kutije dok osoba to nije vidjela. Djeca već u toj dobi stoga mogu shvatiti model svijeta na način na koji ga razumiju druge osobe.

Pomoć bez ikakve nagrade

Nakon takvih saznanja mnogi su se dječji psiholozi zapitali posjeduju li bebe, osim vladanja “urođenom fizikom” i “urođenom psihologijom”, i “urođeni moral”? Imaju li osnovne spoznaje o dobru i zlu, dobroti i zloći i imaju li spoznaju da je moral “dobrovoljan”, odnosno da svatko od nas bira hoće li postupiti na dobar ili zao način?

Neka ranija istraživanja dokazala su da bebe od godinu dana shvaćaju bol drugih i žele im pomoći: jednogodišnje dijete će drugoj osobi koja plače i pokazuje bol pružiti svoju igračku ili ga pomaziti. U istoj dobi pokušat će pomoći, primjerice, osobi koja punih ruku pokušava otvoriti vrata ormarića, i to bez da ga se na to uputi ili mu se za to ponudi nagrada.

Slatkiši za pomagače

Međutim, psiholog Bloom smatrao je da se tu radi prvenstveno o suosjećanju, a moral je definirao po nekim drugim pravilima: moral znači da znamo što je dobro, a što loše, da želimo nagraditi dobro, a kazniti loše, moral je nepristran i ono što smatramo da je loše ako čine nama, loše je i ako mi činimo drugima. Što je još važnije, moralne principe ne mogu ukinuti autoriteti. Primjerice, četverogodišnjaci znaju da nije u redu udariti nekoga bez razloga, čak i ako učiteljica kaže da jest.

Jednostavnim testom psiholog Bloom dokazao je da djeca imaju određene moralne temelje, da imaju mogućnost i volju suditi ponašanje drugih, i to na način da su izrazito skloni dobrim likovima, a neskloni lošim.

Bebama od šest i 10 mjeseci prikazan je mali igrokaz. Zelena plišana lopta neuspješno se pokušavala popesti na brdo. Žuta kocka dolazila je iza lopte i pomagala joj, gurkajući je. Na vrhu brda bio je crveni trokut, koji joj je odmagao i gurkao je natrag na dno. Na kraju igrokaza svakoj je bebi ponuđeno da izabere jednu igračku - kocku ili trokut: sva, ali baš sva djeca odabrala su pomagača, odnosno kocku!

I u svim sljedećim istraživanjima djeca su izabirala dobri karakter, čak i bebe stare samo pet mjeseci!

Djeca stara 21 mjesec u istom su eksperimentu zamoljena da jednom liku daju slatkiš, a drugom uzmu. Svi su davali pomagaču, a uzimali odmagaču.

Bebe, smatra psiholog Bloom, vjerojatno nemaju svijest o moralu niti ideju o tome što je dobro, a što zlo. Oni reagiraju instinktivno, a osobito nemaju ni naznake onoga što bismo nazvali “višim moralom”: “dobriji” su prema sebi sličnima, odani grupi, svojoj rasi, onima koji govore isti jezik, čak i onima koji nose istu boju odjeće kao i oni sami. Međutim, imaju temelje na kojima roditelji rade i odgajaju moralna bića.