ZAGREB - Za razliku od svih dosadašnjih svjetskih prvenstava, čitatelje Jutarnjeg lista ovo će ljeto kroz turnir voditi gremij nogometnih mudraca. Nije da ne vjerujemo preciznom Ćirohitovu skeneru kao 2002. godine, niti tražimo drugo mišljenje za dubinske analize Tomislava Ivića, nego jednostavno okupljamo regionalnu ekipu za očevide. Naši susjedi Srbi i Slovenci su, naime, na Rogu Afrike, tamo gdje hrvatski nogomet predstavlja usamljeni “snimatelj” Slaven Bilić. Pokušat ćemo zato iz više kutova osvijetliti što je to nogometno vruće na planetu, ali i u regiji, zašto je Birsa na SP-u dok Modrić naručuje biru u nekom zadarskom kafiću?
S njima ne može biti dosadno
Za mlađe čitatelje, Dragan Džajić i Brane Oblak nogometne su legende bivše države, velikani Crvene zvezde i Hajduka te nekadašnji suigrači iz državne momčadi. Džajić je briljirao za Jugoslaviju na EP-u 1968. godine, a Oblak je kao moderni vezni igrač, znalac s plućima, 1974. završio u idealnoj momčadi SP-a.
Putanje karijera naše četvorice trenerskih i igračkih asova križale su se na različite načine, od idilične suradnje do prikrivenog ili otvorenog neprijateljstva. Oblak je jednom zgodom rekao da mu je najslađi trenutak karijere bio kada je Džajiću oteo “slobodnjak” u dresu reprezentacije i zabio gol, premda se u javnosti njegovala slika o harmoničnim odnosima u reprezentaciji.
Ćiro i Ivić također su proživljavali ružičasta i manje ružičasta razdoblja suradnje, poput onoga kad je hrvatska reprezentacija “u povojima” iskopala pobjedu u Palermu protiv velike Italije. Do danas nismo pouzdano rasvijetlili tko je nacrtao pobjedničku strategiju za tu utakmicu: kažnjeni Ćiro koji je meč vodio s tribina ili “mali Napoleon” koji je glancao formaciju na posljednjem treningu i vodio momčad s klupe.
Uglavnom, nudimo jamstva da SP neće biti dosadno. Očekujte lucidna zapažanja, mali stručni brainstorming, a povremeno se možete nadati i taktičkom mačevanju članova našeg žirija.
Miroslav Blažević
Nakon prosječne nogometne, vrlo rano je počeo trenersku karijeru. Imao je uspona i padova, ali dva uspjeha upisala su ga u red najvećih hrvatskih nogometnih trenera. Ćiro je 1982. Dinamu vratio naslov prvaka Jugoslavije nakon posta dugog čak 24 godine.
S hrvatskom nogometnom reprezentacijom igrao je u četvrtfinalu Eura 1996. te stigao do svjetske bronce dvije godine poslije u Francuskoj. Vodio je niz klubova, najviše u Hrvatskoj i Švicarskoj, a bio je i izbornik Švicarske, Irana te BiH. Trenutno je vodeći sa Šangajem u kineskom prvenstvu i kandidat je za kineskog izbornika.
Tomislav Ivić
Tomislava Ivića nedvojbeno možemo proglasiti najtrofejnijim hrvatskim trenerom. U prebogatoj karijeri izdvaja se podatak da je vodio čak četiri nacionalne momčadi (Jugoslavija, Hrvatska, Ujedinjeni Arapski Emirati i Iran), a u klupskoj karijeri bio je na čelu uglednih europskih momčadi kao što su Ajax, Anderlecht, Galatasaray, Panathinaikos, Porto (četverostruka kruna 1988.), PSG, Marseille, Benfica, Monaco i Fenerbahçe. Nacionalna prvenstva osvojio je u čak šest država. Ukupno je četiri puta sjedio na klupi Hajduka.
Dragan Džajić
Legendarno lijevo krilo Crvene zvezde i bivše jugoslavenske reprezentacije za koju je odigrao rekordnih 85 utakmica i postigao 23 pogotka. Za državnu momčad debitirao je već na pragu punoljetnosti, a s godinama je izgradio imidž jednog od najplemenitijih europskih nogometaša. Postao je poznat po savršenom centaršutu, atraktivnom driblingu i ubitačnom slobodnom udarcu. Godine 1968. vodio je jugoslavensku reprezentaciju do finala Europskog prvenstva. Nakon svršetka karijere kao direktor Crvene zvezde složio je dream team koji je 1991. godine osvojio naslov najbolje momčadi na kontinentu.
Brane Oblak
2003. u izboru Uefe proglašen je najboljim slovenskim nogometašem svih vremena. Igračku je karijeru počeo u ljubljanskoj Olimpiji, nastavio u splitskom Hajduku s kojim je osvojio dva puta zaredom dvostruku krunu za Ivićeve ere, a pet je sezona proveo u njemačkoj Bundesligi igrajući za Schalke i Bayern. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 50 utakmica i postigao osam pogodaka, a 1974. godine je izabran u najbolju momčad SP-a u Njemačkoj.
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. U tri je navrata bio trener Olimpije, a u razdoblju od 2004. do 2006. godine bio je i izbornik slovenske reprezentacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....