"Crna Dalija" prvi je i vjerojatno najpoznatiji od četiri romana Jamesa Ellroya, koji zajedno čine njegov legendarni losanđeleski kvartet.
Do 1987. i "Black Dahlije" Ellroy je bio prosječno uspješni pisac s biografskom mrljom bivšeg fašista, alkoholičara i psihičkog bolesnika. Tek nakon "Crne Dalije" suhonjavi je čudak, koji ne posjeduje TV i koji po sav dan sluša Brucknera i Bartoka, postao velika zvijezda mekoukoričene književnosti.
Labavo temeljen na istinitom umorstvu glumačke pretendentice Betty Short 1947. godine, "Crna Dalija" bavi se dvojicom policijskih inspektora koji istražuju umorstvo glumice u usponu. Njih dvojica, Lee Blanchard i Bucky Bleichart, imaju mnogo zajedničkog. Obojica su bivši boksači, bijele muškarčine koje gotovo ne kriju rasistički gard. Bleichart je Nijemac i sin senilnog filonacista. Blanchard ima duge i mutne repove u podzemlju. Obojica krstare losanđeleskim pločnikom 1947. godine i opsesivno traže tko je mogao ubiti razuzdanu starletu u usponu.
Negativne fascinacije
"Crna Dalija" odvija se u poslijeratnom L.A.-u gdje je Jamesa Ellroy proveo djetinjstvo. Razlozi zašto on isključivo piše o četrdesetima u svojim romanima ne leže ni u pasatističkom glamuru, ni u postmodernom igranju klasicima noira. Za Ellroya Los Angeles 40-ih je mentalna projekcija, antiutopijski megalopolis koji se ne razlikuje baš tako mnogo od Los Angelesa budućnosti iz "Blade Runnera" Ridleyja Scotta.
L.A. 40-ih za Ellroya je primordijalno stanje društvene džungle, užasni grad u kojemu jači kvači, a crni, bijeli, žuti, Hispanci i Židovi nisu sastavnice slasne kulturalne salate, nego mravlje horde u stalnom neprijateljstvu i borbi. Ellroy u prošlost ne bježi iz nostalgije, nego iz negativne fascinacije tim svijetom.
Ellroyevi romani noćna su mora za adaptatore: debeli su, imaju kompliciranu fabulu, a svako adaptiranje svodi se na okrutno ljuštenje u kojemu 80 posto materijala mora van. Nadalje, Ellroyevi romani ne dopuštaju ni osuvremenjivanje: oni su smisleni jedino u L.A.-u četrdesetih. A opet, priđe li čovjek adaptaciji iz stilizatorskih pobuda, zavedu li ga glamur, platinaste zvijezde, šeširi i ovalni blatobrani, Ellroy ga neće odvesti nigdje.
Svi ovi problemi kao iz aviona se vide u "Crnoj Daliji", koju potpisuje novoholivudski klasik Brian De Palma.
On je kao redatelj već imao uspjeha s kostimiranim krimićima ("Nedodirljivi", "Scarface"), ali to su uvijek bili elegantni metafilmovi koji su se poigravali ikonografijom i mitemima. De Palma se voli igrati citatima, otkrhnutim kulturalnim, slikama.
Vjernost predlošku
Laćajući se Ellroyeve knjižurine, De Palma i njegov scenarist Josh Friedman predložak su tek neznatno promijenili. No, koliko je god De Palma bio vjeran izvorniku u sižeju, toliko se od njega odmaknuo pri diobi uloga. Najveće je iznenađenje svakako pojava ubijene Dalije/Betty Short kao lika, što je otklon od knjige, i to vrlo uspješan, zahvaljujući izvrsnoj Miji Kirshner koja se u filmu pojavljuje na studijskim probnim snimkama. Izbor Aarona Eckharta kao Blancharda podosta odgovara duhu romana, ali to ne važi i za odabir Josha Hartneta kao Bleicherta.
Za ulogu isluženoga boksača i starog uličnog mačora De Palma je odabrao relativno mlađahnoga glumca, čime je očito htio naglasiti pokroviteljski odnos jednog partnera prema drugom, pa i dati drugi, edipovski smisao ljubavnom trokutu s Kay Lake. Lik same Lake, koju glumi Scarlett Johansson, možda je i najveći problem filma. Kastirajući u tu ulogu izuzetnu zvijezdu, De Palma je bio prinuđen taj "cast" opravdati i minutažom, za što nije imao temelja u dramaturgiji, pa je lik Kay Lake bezrazložno napuhan.
U svojoj osnovi, "Black Dahlia" je priča o jednom megalopolisu koji je tako do srži pokvaren, kvaran, rasistički i razbludan da čak i dvojica okorjelih uličnih mamlaza izlude kad preko slučaja prozru što se sve krije duboko ispod. Postupna opsjednutost dvojice muškaraca ubijenom ženom - ključni motiv knjige - u filmu je tek naznačena. Prikaz vladajuće kaste prije je nalik groteski nego stvarnom prikazu dekadencije. Većina likova klizi kroz zamršenu priču kao klizaljkama, bez da ih ono što se događa stvarno takne. De Palmi je uspjelo snimiti poneku izvrsnu scenu, lijepi fragment, izmusti pokoju emociju. Preciznost i točnost, međutim, nije dosegnuo.
Režija: Brian de Palma
Scenarij: Josh Friedman
Uloge: Josh Hartnet, Scarlett Johansson, Aaron Eckhart, Mia Kirshner, Hillary Swank
Jurica Pavičić
Do 1987. i "Black Dahlije" Ellroy je bio prosječno uspješni pisac s biografskom mrljom bivšeg fašista, alkoholičara i psihičkog bolesnika. Tek nakon "Crne Dalije" suhonjavi je čudak, koji ne posjeduje TV i koji po sav dan sluša Brucknera i Bartoka, postao velika zvijezda mekoukoričene književnosti.
Labavo temeljen na istinitom umorstvu glumačke pretendentice Betty Short 1947. godine, "Crna Dalija" bavi se dvojicom policijskih inspektora koji istražuju umorstvo glumice u usponu. Njih dvojica, Lee Blanchard i Bucky Bleichart, imaju mnogo zajedničkog. Obojica su bivši boksači, bijele muškarčine koje gotovo ne kriju rasistički gard. Bleichart je Nijemac i sin senilnog filonacista. Blanchard ima duge i mutne repove u podzemlju. Obojica krstare losanđeleskim pločnikom 1947. godine i opsesivno traže tko je mogao ubiti razuzdanu starletu u usponu.
Negativne fascinacije
"Crna Dalija" odvija se u poslijeratnom L.A.-u gdje je Jamesa Ellroy proveo djetinjstvo. Razlozi zašto on isključivo piše o četrdesetima u svojim romanima ne leže ni u pasatističkom glamuru, ni u postmodernom igranju klasicima noira. Za Ellroya Los Angeles 40-ih je mentalna projekcija, antiutopijski megalopolis koji se ne razlikuje baš tako mnogo od Los Angelesa budućnosti iz "Blade Runnera" Ridleyja Scotta.
L.A. 40-ih za Ellroya je primordijalno stanje društvene džungle, užasni grad u kojemu jači kvači, a crni, bijeli, žuti, Hispanci i Židovi nisu sastavnice slasne kulturalne salate, nego mravlje horde u stalnom neprijateljstvu i borbi. Ellroy u prošlost ne bježi iz nostalgije, nego iz negativne fascinacije tim svijetom.
Ellroyevi romani noćna su mora za adaptatore: debeli su, imaju kompliciranu fabulu, a svako adaptiranje svodi se na okrutno ljuštenje u kojemu 80 posto materijala mora van. Nadalje, Ellroyevi romani ne dopuštaju ni osuvremenjivanje: oni su smisleni jedino u L.A.-u četrdesetih. A opet, priđe li čovjek adaptaciji iz stilizatorskih pobuda, zavedu li ga glamur, platinaste zvijezde, šeširi i ovalni blatobrani, Ellroy ga neće odvesti nigdje.
Svi ovi problemi kao iz aviona se vide u "Crnoj Daliji", koju potpisuje novoholivudski klasik Brian De Palma.
On je kao redatelj već imao uspjeha s kostimiranim krimićima ("Nedodirljivi", "Scarface"), ali to su uvijek bili elegantni metafilmovi koji su se poigravali ikonografijom i mitemima. De Palma se voli igrati citatima, otkrhnutim kulturalnim, slikama.
Vjernost predlošku
Laćajući se Ellroyeve knjižurine, De Palma i njegov scenarist Josh Friedman predložak su tek neznatno promijenili. No, koliko je god De Palma bio vjeran izvorniku u sižeju, toliko se od njega odmaknuo pri diobi uloga. Najveće je iznenađenje svakako pojava ubijene Dalije/Betty Short kao lika, što je otklon od knjige, i to vrlo uspješan, zahvaljujući izvrsnoj Miji Kirshner koja se u filmu pojavljuje na studijskim probnim snimkama. Izbor Aarona Eckharta kao Blancharda podosta odgovara duhu romana, ali to ne važi i za odabir Josha Hartneta kao Bleicherta.
Za ulogu isluženoga boksača i starog uličnog mačora De Palma je odabrao relativno mlađahnoga glumca, čime je očito htio naglasiti pokroviteljski odnos jednog partnera prema drugom, pa i dati drugi, edipovski smisao ljubavnom trokutu s Kay Lake. Lik same Lake, koju glumi Scarlett Johansson, možda je i najveći problem filma. Kastirajući u tu ulogu izuzetnu zvijezdu, De Palma je bio prinuđen taj "cast" opravdati i minutažom, za što nije imao temelja u dramaturgiji, pa je lik Kay Lake bezrazložno napuhan.
U svojoj osnovi, "Black Dahlia" je priča o jednom megalopolisu koji je tako do srži pokvaren, kvaran, rasistički i razbludan da čak i dvojica okorjelih uličnih mamlaza izlude kad preko slučaja prozru što se sve krije duboko ispod. Postupna opsjednutost dvojice muškaraca ubijenom ženom - ključni motiv knjige - u filmu je tek naznačena. Prikaz vladajuće kaste prije je nalik groteski nego stvarnom prikazu dekadencije. Većina likova klizi kroz zamršenu priču kao klizaljkama, bez da ih ono što se događa stvarno takne. De Palmi je uspjelo snimiti poneku izvrsnu scenu, lijepi fragment, izmusti pokoju emociju. Preciznost i točnost, međutim, nije dosegnuo.
Režija: Brian de Palma
Scenarij: Josh Friedman
Uloge: Josh Hartnet, Scarlett Johansson, Aaron Eckhart, Mia Kirshner, Hillary Swank
|
CRNA DALIJA
|
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....