Krševito hercegovačko područje, na nekoliko četvornih kilometara između Gruda i Širokoga Brijega, zove se "crvena Hercegovina". Na tom prostoru rođeni su ili odrasli danas najeksponiraniji hrvatski SDP-ovci - ambiciozni Ljubo Jurčić, jedan od najpopularnijih Hrvata Milan Bandić te utjecajni saborski zastupnik Josip Leko.
Kad se govori o "crvenoj Hercegovini", nije riječ o slučajnosti nego o povijesnom paradoksu: socijaldemokrati najbolje "rastu" u srcu Hercegovine. Riječ je, naime, o svojevrsnom recidivu događaja iz Drugoga svjetskog rata.
U Ružićima, rodnom mjestu Ljube Jurčića, zatim Poganoj Vlaki, gdje je rođen Bandić, te Ledincu, rodnom selu Josipa Leke, i drugim okolnim mjestima (Donji Mamići, Cerov Dolac, Borajna, Dužice) bile su smještene partizanske brigade iz Dalmacije prije konačnog obračuna sa snagama NDH, tada smještenima u Širokom Brijegu. Na tom krševitom području, obraslom makijom, partizani su se zadržali od studenoga 1944. do veljače 1945.
Blagica Bandić, majka gradonačelnika Zagreba, i kuma Branka Pezer (u crnini) ispred stare kuće koju je Milan Bandić, s velikom pažnjom, obnovio i u koju rado dolazi kad ima vremena. Bandić je u blizini roditeljske kuće uredio i okoliš: zasadio masline, lozu i voćke
- Pripadnici "crvene Hercegovine" podrijetlom su iz siromašnih sela. Kad su dalmatinski partizani 1944. došli u ta sela, posijali su sjeme tako da danas imamo lijevo orijentirane političare iz srca Hercegovine - pojašnjava Ivo Čuljak Đulić, prijatelj pokojnog ministra Šuška, prvi demokratski gradonačelnik Širokoga Brijega a danas poslovni čovjek, vlasnik sportsko-rekreacijskog centra.
Hercegovinu je, naime, u posljednje vrijeme zapljusnuo val "ljevičarenja" i, gle čuda, poznanstva s Bandićem, Jurčićem i Josipom Lekom ili pak obiteljske veze ističu se kao argument koji bi, zlu ne trebalo, mogao dobro doći.
- Hercegovci se osjećaju izdanima od strane dosadašnje politike! Više je za Hercegovinu napravio Bandić nego bilo tko od HDZ-ovaca. Bandić se pojavi gdje treba; u Posavini, Mostaru, Sarajevu, Širokom Brijegu. On je borac, a mi volimo borce! Vratio nam je dostojanstvo. Nije važna samo materijalna pomoć, nama je najvažnija ona moralna, ljudima je važno da nisu ostavljeni. Da se Bandić ovdje kandidira, većina bi glasala za njega - dodaje Ivo Čuljak Đulić.
Politička orijentacija Hercegovaca, kako se čini, zove se pragmatizam i lokalpatriotizam. Na klasične ideologije više nitko ne obraća pozornost. Zanimljivo je da očevi poznatih SDP-ovaca, iako su bili članovi SK, nisu pripadali komunističkim elitama. U godinama prije i za vrijeme Domovinskog rata prigovarano im je zbog političke orijentacije njihovih sinova, no sada se ondašnji kritizeri hvale poznanstvima sa SDP-ovcima.
- Prije su prigovarali što je Milan u SDP-u, s Račanom, ali odavno nisam ništa ružno čula - kaže Blagica Bandić, majka zagrebačkog gradonačelnika, koja se prisjetila odluke da njen sin studira politologiju u Zagrebu.
- Milan je dobro učio, imao je sve petice. Njegov razrednik je rekao da je on za političke nauke i nek ga ne šaljem u Mostar ili Sarajevo, priznatiji je fakultet u Zagrebu - priča Blagica Bandić, koja je ogorčena na novinare koji su "navalili na Milana".
Gospođa Branka Pezer, kojoj je Blagica Bandić krizmana kuma, aludirajući na činjenicu da se Bandić početkom 90-ih nije priklonuo HDZ-u, kaže: - Više cijenim i poštujem one koji ne mijenjaju stranku, Milan nije mijenjao stranku i ljudi mu vjeruju.
Nekoliko kilometara dalje, u Ružićima, mjestu blizu Gruda, žive roditelji profesora Ljube Jurčića, koji želi biti kandidat SDP-a za mjesto hrvatskoga premijera.
Njegov otac Vlado također je bio komunist i šef računovodstva u trgovačkom poduzeću Bekija, dok je majka Milka prilično nesnošljiva prema svemu što je lijevo, i prema komunistima i prema SDP-u, što je razumljivo, budući da su joj nakon završetka Drugog svjetskog rata ubijena četiri brata - Mirko, Ivan, Andrija i fra Ljubo.
Usto, Jurčićeva majka Milka prilično je religiozna, što je bio razlog da njenoga muža muža 1964. izbace iz partije. - Ma žena me istjerala iz partije. Kad su se 1964. djeca krizmala, na sastanku su donijeli odluku da me izbace - kroz šalu se prisjeća Vlado Jurčić.
- Došli su u kuću rekli: 'Ako krizmaš djecu, Vladu ćemo izbaciti iz partije!' Ja sam im odgovorila: 'I ćaća mu je kopa vinograd, pa neka i on kopa!' Đava odnija partiju, nisu ni u crkvu dali ići! Kad se Ljubo priklonio Račanu, mještani su prigovarali, čudili su se što je Ljubo u SDP-u, a da nije u HDZ-u. I ja sam se pitala: Kud će s Račanom?! Pokazalo se da je ova partija puno bolja: moj Ljubo redovito ide na misu. Meni je važno da on iđe u crkvu i da je za Rvacku! - dodaje Jurčićeva majka Milka koja priznaje da je uvijek glasala za HDZ.
Prema mišljenju oca Ljube Jurčića, "politika nije za poštena čovjeka" te nije najsretniji što mu se sin bavi politikom.
Ružići
Roditelji jedinca Ljube Jurčića, Vlado i Milka (desno), rado govore o velikoj pažnji i ljubavi svoga sina prema njima i prema roditeljskoj kući u rodnom selu pokraj Gruda
- Bio sam u politici prošloga sustava. Nudili su mi funkcije, ali ih nisam prihvaćao, nisam se htio uplitati u neke nevaljale stvari. Ljubo kao mladić nije mogao dobiti profesorsko mjesto ako nije u partiji, morao je biti član partije. Politika je klizav teren, čovjek lako skrene, a tu su i ljubomorni ljudi koji podmeću klipove - priča Vlado Jurčić.
Dodaje da je problem Hrvatske i Hercegovine u tome što su se direktori i udbaši iz vremena komunizma "prikopčali", uključili u HDZ, i nastavili baviti politikom.
- Jurčićevi roditelji žive u lijepoj i velikoj kući u Ružićima, dok im stara služi kao konoba u kojoj Vlado Jurčić prijateljima toči domaće vino i rakiju.
Iz Ledinca, mjesta u kojem je krajem 1944. godine bila smještena partizanska vojska, su braća Leko, utjecajni saborski zastupnik Josip (igrom slučaja rođen 1948. u Plavni - Bač), i bivši direktor Hrvatske lutrije Zvonimir.
Nijedan član njihove brojne obitelji više ne živi u Ledincu, iako tamo imaju staru zidanu kuću koja je danas zapuštena. - Kad članovi njihove obitelji dođu u Ledinac, rado navrate kod mene, posjete me. Josip ne dolazi često, mislim da je to zbog toga što mu je žena Zagrepčanka - priča Boškica Leko.
Jure Vukoja, stari mještanin Ledinca, prisjetio se obitelji Leko.
- Otac Josipa Leke bio je poslije Drugog svjetskog rata knjigovođa u poljoprivrednoj zadruzi. Oni su jako poštena obitelj. Otac braće Leko se iz Ledinca preselio u Široki Brijeg gdje je postao tajnik gimnazije, a djeca su odlazila studirati u Zagreb.
Iz "crvene Hercegovine" je i Ivan Bandić, rođak Milana Bandića, danas veleposlanik RH koji je karijeru počeo kao agent jugoslavenske Službe državne sigurnosti, zvane Udba, zadužen za pitanja emigracije iz Hercegovine.
- Danas se priča o tome da je Ivan Bandić radio za Udbu, mi smo to odavno znali, ali nismo smjeli pričati - kaže vlasnik dućančića u Ružićima u kojem se prodaju 'sprženi' CD-i.
Roditeljska kuća braće Leko u Ledincu (gore) je 'zapuštena', što susjedi tumače činjenicom da su odrasli u Širokom Brijegu. Jure Vukoja (lijevo), mještanin Ledinca, svjedoči o poštenju obitelji Leko
Ljubušak dr. Isidor Papo, partizanski general, poznati akademik i kardiolog, prije tri godine dobio je ulicu u Ljubuškome, na inicijativu Matice hrvatske. Hercegovci su mu na takav način zahvalili jer je za ljude iz svoga zavičaja učinio mnoga dobročinstva. Zahvaljujući Papi, Hercegovci u VMA, ne samo da su bili normalano tretirani nego su bili privilegirani. Papo je svojim Hercegovcima liječenje "sređivao" po hitnom postupku. Među hercegovačkim franjevcima bilo je ljevičara, a često spominjano ime je "crvenog fratra" Zlatka Siverića koji je, baš prema kršćanskom poslanju, spašavao ljude tijekom Drugog svjetskog rata, uglavnom Srbe. Jure Galić Rojak, aktulni predsjednik SUBNOR-a BiH, rođen je u Bijači pokraj Ljubuškoga i bio je partizanski prvoborac.
Prema podacima koje je prikupio i obradio dr. Ivo Lučić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Mostaru, broj hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Hercegovine bio je oko 22.000 (Neretvanskomostarska županija imala je gubitke od 11.000, Zapadnohercegovačka 7.000 i Hercegbosanska 4700). Većina tih žrtava stradala je u poraću. Među njma je ubijeno i 66 franjevaca, a suđeno je 76-orici. Među poslijeratnim žrtvama su i brojni križari, zvani "škripari", s kojima je komunistički režim, posredstvom oficira zloglasne Ozne žestoko obračunavao. Represija prema Hercegovcima popustila je, kaže dr. Lučić, nakon pada Aleksandra Rankovića i tzv. Mostarskog savjetovanja 1966., nakon kojeg je dužnosnik i član CK SKJ Cvjetin Mijatović u Čitluku izjavio da se stidi jer je tada "u Hercegovini teško bilo biti Hrvat". Dr. Lučić je, usto, upozorio na veliku i pozitivnu ulogu Ivana Krndelja, Hercegovca, u povijesti hrvatske ljevice.
Ivica Radoš
Kad se govori o "crvenoj Hercegovini", nije riječ o slučajnosti nego o povijesnom paradoksu: socijaldemokrati najbolje "rastu" u srcu Hercegovine. Riječ je, naime, o svojevrsnom recidivu događaja iz Drugoga svjetskog rata.
U Ružićima, rodnom mjestu Ljube Jurčića, zatim Poganoj Vlaki, gdje je rođen Bandić, te Ledincu, rodnom selu Josipa Leke, i drugim okolnim mjestima (Donji Mamići, Cerov Dolac, Borajna, Dužice) bile su smještene partizanske brigade iz Dalmacije prije konačnog obračuna sa snagama NDH, tada smještenima u Širokom Brijegu. Na tom krševitom području, obraslom makijom, partizani su se zadržali od studenoga 1944. do veljače 1945.
Blagica Bandić, majka gradonačelnika Zagreba, i kuma Branka Pezer (u crnini) ispred stare kuće koju je Milan Bandić, s velikom pažnjom, obnovio i u koju rado dolazi kad ima vremena. Bandić je u blizini roditeljske kuće uredio i okoliš: zasadio masline, lozu i voćke
|
Pogana Vlaka
|
 |
- Pripadnici "crvene Hercegovine" podrijetlom su iz siromašnih sela. Kad su dalmatinski partizani 1944. došli u ta sela, posijali su sjeme tako da danas imamo lijevo orijentirane političare iz srca Hercegovine - pojašnjava Ivo Čuljak Đulić, prijatelj pokojnog ministra Šuška, prvi demokratski gradonačelnik Širokoga Brijega a danas poslovni čovjek, vlasnik sportsko-rekreacijskog centra.
Hercegovinu je, naime, u posljednje vrijeme zapljusnuo val "ljevičarenja" i, gle čuda, poznanstva s Bandićem, Jurčićem i Josipom Lekom ili pak obiteljske veze ističu se kao argument koji bi, zlu ne trebalo, mogao dobro doći.
- Hercegovci se osjećaju izdanima od strane dosadašnje politike! Više je za Hercegovinu napravio Bandić nego bilo tko od HDZ-ovaca. Bandić se pojavi gdje treba; u Posavini, Mostaru, Sarajevu, Širokom Brijegu. On je borac, a mi volimo borce! Vratio nam je dostojanstvo. Nije važna samo materijalna pomoć, nama je najvažnija ona moralna, ljudima je važno da nisu ostavljeni. Da se Bandić ovdje kandidira, većina bi glasala za njega - dodaje Ivo Čuljak Đulić.
Politička orijentacija Hercegovaca, kako se čini, zove se pragmatizam i lokalpatriotizam. Na klasične ideologije više nitko ne obraća pozornost. Zanimljivo je da očevi poznatih SDP-ovaca, iako su bili članovi SK, nisu pripadali komunističkim elitama. U godinama prije i za vrijeme Domovinskog rata prigovarano im je zbog političke orijentacije njihovih sinova, no sada se ondašnji kritizeri hvale poznanstvima sa SDP-ovcima.
- Prije su prigovarali što je Milan u SDP-u, s Račanom, ali odavno nisam ništa ružno čula - kaže Blagica Bandić, majka zagrebačkog gradonačelnika, koja se prisjetila odluke da njen sin studira politologiju u Zagrebu.
- Milan je dobro učio, imao je sve petice. Njegov razrednik je rekao da je on za političke nauke i nek ga ne šaljem u Mostar ili Sarajevo, priznatiji je fakultet u Zagrebu - priča Blagica Bandić, koja je ogorčena na novinare koji su "navalili na Milana".
Gospođa Branka Pezer, kojoj je Blagica Bandić krizmana kuma, aludirajući na činjenicu da se Bandić početkom 90-ih nije priklonuo HDZ-u, kaže: - Više cijenim i poštujem one koji ne mijenjaju stranku, Milan nije mijenjao stranku i ljudi mu vjeruju.
Nekoliko kilometara dalje, u Ružićima, mjestu blizu Gruda, žive roditelji profesora Ljube Jurčića, koji želi biti kandidat SDP-a za mjesto hrvatskoga premijera.
Njegov otac Vlado također je bio komunist i šef računovodstva u trgovačkom poduzeću Bekija, dok je majka Milka prilično nesnošljiva prema svemu što je lijevo, i prema komunistima i prema SDP-u, što je razumljivo, budući da su joj nakon završetka Drugog svjetskog rata ubijena četiri brata - Mirko, Ivan, Andrija i fra Ljubo.
Usto, Jurčićeva majka Milka prilično je religiozna, što je bio razlog da njenoga muža muža 1964. izbace iz partije. - Ma žena me istjerala iz partije. Kad su se 1964. djeca krizmala, na sastanku su donijeli odluku da me izbace - kroz šalu se prisjeća Vlado Jurčić.
- Došli su u kuću rekli: 'Ako krizmaš djecu, Vladu ćemo izbaciti iz partije!' Ja sam im odgovorila: 'I ćaća mu je kopa vinograd, pa neka i on kopa!' Đava odnija partiju, nisu ni u crkvu dali ići! Kad se Ljubo priklonio Račanu, mještani su prigovarali, čudili su se što je Ljubo u SDP-u, a da nije u HDZ-u. I ja sam se pitala: Kud će s Račanom?! Pokazalo se da je ova partija puno bolja: moj Ljubo redovito ide na misu. Meni je važno da on iđe u crkvu i da je za Rvacku! - dodaje Jurčićeva majka Milka koja priznaje da je uvijek glasala za HDZ.
Prema mišljenju oca Ljube Jurčića, "politika nije za poštena čovjeka" te nije najsretniji što mu se sin bavi politikom.
Ružići
Roditelji jedinca Ljube Jurčića, Vlado i Milka (desno), rado govore o velikoj pažnji i ljubavi svoga sina prema njima i prema roditeljskoj kući u rodnom selu pokraj Gruda
|
|
 |
- Bio sam u politici prošloga sustava. Nudili su mi funkcije, ali ih nisam prihvaćao, nisam se htio uplitati u neke nevaljale stvari. Ljubo kao mladić nije mogao dobiti profesorsko mjesto ako nije u partiji, morao je biti član partije. Politika je klizav teren, čovjek lako skrene, a tu su i ljubomorni ljudi koji podmeću klipove - priča Vlado Jurčić.
Dodaje da je problem Hrvatske i Hercegovine u tome što su se direktori i udbaši iz vremena komunizma "prikopčali", uključili u HDZ, i nastavili baviti politikom.
- Jurčićevi roditelji žive u lijepoj i velikoj kući u Ružićima, dok im stara služi kao konoba u kojoj Vlado Jurčić prijateljima toči domaće vino i rakiju.
Iz Ledinca, mjesta u kojem je krajem 1944. godine bila smještena partizanska vojska, su braća Leko, utjecajni saborski zastupnik Josip (igrom slučaja rođen 1948. u Plavni - Bač), i bivši direktor Hrvatske lutrije Zvonimir.
Nijedan član njihove brojne obitelji više ne živi u Ledincu, iako tamo imaju staru zidanu kuću koja je danas zapuštena. - Kad članovi njihove obitelji dođu u Ledinac, rado navrate kod mene, posjete me. Josip ne dolazi često, mislim da je to zbog toga što mu je žena Zagrepčanka - priča Boškica Leko.
Jure Vukoja, stari mještanin Ledinca, prisjetio se obitelji Leko.
- Otac Josipa Leke bio je poslije Drugog svjetskog rata knjigovođa u poljoprivrednoj zadruzi. Oni su jako poštena obitelj. Otac braće Leko se iz Ledinca preselio u Široki Brijeg gdje je postao tajnik gimnazije, a djeca su odlazila studirati u Zagreb.
Iz "crvene Hercegovine" je i Ivan Bandić, rođak Milana Bandića, danas veleposlanik RH koji je karijeru počeo kao agent jugoslavenske Službe državne sigurnosti, zvane Udba, zadužen za pitanja emigracije iz Hercegovine.
- Danas se priča o tome da je Ivan Bandić radio za Udbu, mi smo to odavno znali, ali nismo smjeli pričati - kaže vlasnik dućančića u Ružićima u kojem se prodaju 'sprženi' CD-i.
Roditeljska kuća braće Leko u Ledincu (gore) je 'zapuštena', što susjedi tumače činjenicom da su odrasli u Širokom Brijegu. Jure Vukoja (lijevo), mještanin Ledinca, svjedoči o poštenju obitelji Leko
|
Ledinac
|
|
Ljubušak dr. Isidor Papo, partizanski general, poznati akademik i kardiolog, prije tri godine dobio je ulicu u Ljubuškome, na inicijativu Matice hrvatske. Hercegovci su mu na takav način zahvalili jer je za ljude iz svoga zavičaja učinio mnoga dobročinstva. Zahvaljujući Papi, Hercegovci u VMA, ne samo da su bili normalano tretirani nego su bili privilegirani. Papo je svojim Hercegovcima liječenje "sređivao" po hitnom postupku. Među hercegovačkim franjevcima bilo je ljevičara, a često spominjano ime je "crvenog fratra" Zlatka Siverića koji je, baš prema kršćanskom poslanju, spašavao ljude tijekom Drugog svjetskog rata, uglavnom Srbe. Jure Galić Rojak, aktulni predsjednik SUBNOR-a BiH, rođen je u Bijači pokraj Ljubuškoga i bio je partizanski prvoborac.
|
Doktoru Papi zahvala za dobročinstva
|
Prema podacima koje je prikupio i obradio dr. Ivo Lučić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Mostaru, broj hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Hercegovine bio je oko 22.000 (Neretvanskomostarska županija imala je gubitke od 11.000, Zapadnohercegovačka 7.000 i Hercegbosanska 4700). Većina tih žrtava stradala je u poraću. Među njma je ubijeno i 66 franjevaca, a suđeno je 76-orici. Među poslijeratnim žrtvama su i brojni križari, zvani "škripari", s kojima je komunistički režim, posredstvom oficira zloglasne Ozne žestoko obračunavao. Represija prema Hercegovcima popustila je, kaže dr. Lučić, nakon pada Aleksandra Rankovića i tzv. Mostarskog savjetovanja 1966., nakon kojeg je dužnosnik i član CK SKJ Cvjetin Mijatović u Čitluku izjavio da se stidi jer je tada "u Hercegovini teško bilo biti Hrvat". Dr. Lučić je, usto, upozorio na veliku i pozitivnu ulogu Ivana Krndelja, Hercegovca, u povijesti hrvatske ljevice.
|
Zločini Ozne i hrvatski gubici
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....