RIM - Prije desetak dana je na optuženičku klupu u Phnom Penhu sjeo Khang Khek Ieu (66), nekada poznat kao “drug Duch”, državljanin Kambodže kineskoga etničkog podrijetla, za vladavine “crvenih Kmera” šef zatvora S-21 u kojemu su bez procesa i presude ubijani politički zatvorenici - njih oko 16.000, po optužnici.
“Drug Duch” je prvi koji odgovara za zločine tog režima, 30 godina nakon njegova kraha. CIA ukupan broj žrtava “crvenih Kmera” procjenjuje na 1,200.000: 50.000 - 100.000 smaknutih dok su ostali umrli od gladi i boleština, uglavnom u “logorima za preodgoj”.
Od modernih genocida, onaj nad Židovima (šoa, holokaust) nesumnjivo je najstrašniji, i po motivima, i po opsegu, i po hladnoj birokratskoj realizaciji.
Genocid nad Armencima u Prvome svjetskom ratu, te neki od genocida vezanih uz Drugi svjetski rat - prešućeni genocid nad Romima u Njemačkoj i drugdje, sustavno istrebljivanje Srba u “NDH”, osvetničko ubijanje i proganjanje Nijemaca od Poljske preko Češke i Rumunjske do Jugoslavije) kao i istodobna masovna ideološka ubijanja (poraženih prvo u Španjolskoj, a onda ponajviše u Francuskoj, Hrvatskoj, odnosno Italiji) pripadaju u najgore primjere represalija koje su poznate dugo kroz povijest (barem otkako je Trajan “etnički očistio” Dačane), a i prije nje (biblijski mit o Izraelu govori da je Jošua “etnički očistio” 31 državicu).
Nemilosrdna represija
Iako je tragedija u Kambodži po postotku stradalog stanovništva jedna od najtežih i stoga razvrstana u poglavlje o genocidima - tek prije tri godine su Kraljevina Kambodža i UN postigli kompromis o osnutku međunarodnog sudišta za zločine protiv čovječnosti u toj zemlji.
Sudište za Jugoslaviju osnivano je dok su zločini još trajali - za Kambodžu je čekalo i čekalo.
Naziv “crveni Kmeri” datira iz 1955. Tada se Norodom Sihanouk, Kralj Otac, prvi put odrekao prijestolja, zadržavši funkciju predsjednika vlade, raspisao izbore i pobijedio na njima. Zabranio je Kmersku komunističku partiju (PCK) koja se prethodno borila protiv francuske kolonijalne vlasti. Generalni sekretar Pol Pot povukao se u ilegalnost. Država ju je suzbijala vojnim mjerama.
Nemilosrdnu represiju vodio je general Lon Nol, ministar obrane, pa predsjednik vlade od 1960., kada se Sihanouk proglasio državnim poglavarom. Lon Nol je za vijetnamskog rata postao sve skloniji Amerikancima. Pošto su Vijetnamci koristili tzv. Ho-Chi-Minhov put preko Laosa i Kambodže za opskrbu gerilaca (tzv. Vietkonga) u Južnom Vijetnamu, predsjednik Lyndon Johnson je 1969. naredio bombardiranje tih pograničnih dijelova. Tom prilikom je izginulo oko 600.000 državljana Kambodže. Sihanouk, žestoki nacionalist, približio se “crvenim Kmerima”, pa je Lon Nol u dogovoru s Washingtonom državnim udarom zbacio Sihanouka i uspostavio marionetski režim.
“Crveni Kmeri” su vodili gerilu protiv Lona Nola. Sihanouk je ilegalno ušao u Kambodžu, stigao u Angkor Vat, dao se fotografirati s komunističkim vođama zaogrnuvši se njihovim šalom. Zahvaljujući propagandnoj moći te geste redovi “crvenih Kmera” ojačali su ubrzo sa 6000 na 60.000 boraca: seljaci koji nisu razumjeli ni “k” od komunizma poveli su se za svojim Kraljem.
Superveliki skok naprijed
“Crveni Kmeri” su suzbili režimske snage, 17. travnja 1975. umarširali su u Phnom Penh uz pljesak stanovništva prijestolnice. Odmah su raselili i njih i stanovnike drugih gradova, navodno da bi izbjegli represalije i bombardiranja. Od represalija nije uopće bilo straha - već 30. travnja Amerikanci su utekli i iz Vijetnama. Kambodžanska mornarica je 12. svibnja zaplijenila američki trgovački brod Mayaguez, pa je Washington helikopterskim desantom izvukao posadu, ali uz gubitke u ljudstvu i ugledu. U tom istom mjesecu počeli su oružani okršaji s Vijetnamom. Otjerani su i diplomatski predstavnici svih država - osim Sjeverne Koreje, Kube, Kine, Laosa, Jugoslavije i Albanije.
Sihanouk, formalni državni poglavar, ostao je bez ovlasti. Raseljenom narodu je nametnut program novoga egalitarnog društva koje vodi tajanstvena Organizacija (Angkar - nisu htjeli obznaniti ni naziv svoje Partije).
Situacija je bila dvostruko orwellovska. Angkar je funkcionirala kao paranoični “Veliki Brat” (1984.), prateći i prisluškujući, hapseći i ubijajući svakoga sumnjivoga, pa i rukovodioce; u izoliranoj zemlji hrana je bila racionirana, svi su imali biti seljaci i jednaki, ali neki su ipak bili jednakiji (Životinjska farma), jedući dobro i skupo, ali u strahu da večera ne bude posljednja. Borbu protiv intelektualizma vodili su rigidni intelektualci; nacionalizam je provodio partijski vrh.
Bez privatnog vlasništva
Privatno vlasništvo bilo je ukinuto, svi su raspoređeni u zemljodjelske općine. Svime je upravljala naizgled depersonalizirana Organizacija, dovevši čak i maoistički koncept narodnih komuna do potpunog otuđenja, preko granice apsurda. I ručkovi su od 1976. bili zbirni i zborni. Novac je nestao 1977., a ukinut je 1978. U utrci s nekadašnjim kineskim maoizmom ta je politika nazvana “supervelikim skokom naprijed”. Režim je sebi postavio zadatak “iskovati novog čovjeka”, revolucionara, ateista, poštenjaka, bez individualizma, svjesnoga i voljnoga da bude “instrument” kolektiva. Kambodža je pretvorena u veliki radni logor.
Eksperiment transfera industrije na selo je propao. Ekonomija je uništena, Kambodža se sva odala proizvodnji riže koja je predavana Kini u zamjenu za ostala materijalna dobra. Režim nije bio svugdje jednako rigidan - ali gdje su funkcionari bili uplašeniji, tu je Kambodža bila sličnija logoru za istrebljenje, a ljudi su ginuli kao muhe.
Rat s Vijetnamom obnovljen je 1977., Kmeri su prodrli 150 kilometara u Vijetnam koji je morao angažirati znatne snage da bi odbacio susjede. Oni su ponovo napali 1978., pa je nakon višemjesečnih bitaka Vijetnam u siječnju 1979. zbacio režim crvenih Kmera i uspostavio sebi sklonu vlast.
Jedan od njezinih ključnih ljudi je Hun Sen, šef diplomacije pa premijer provijetnamske vlasti, a nakon povratka demokracije 1993. najjači političar u zemlji i današnji premijer. I on je bio “crveni Kmer”, koji je pao u vijetnamsko zarobljeništvo 1977.
Intervju starca zločinca
Pošto su Vijetnamci okupirali Phnom Penh 7. siječnja 1979., Khang je iščezao iz opticaja, ali je prethodno uništio svu dokumentaciju i pobio preostale zatvorenike. Vjeruje se da je bio posljednji funkcionar koji se povukao. Pod lažnim imenom je djelovao po izbjegličkim logorima kao učitelj, pa se dao krstiti postavši luteranskim pastorom. Otkrili su ga novinari, intervjuirali ga, a on je otvoreno govorio o svojim zločinima. Neki funkcionari “crvenih Kmera” bili su, po njemu, praktički nevini, jer nisu zapovijedali da se počine zločini. Među njima i tadašnji državni poglavar Khieu Samphan, pa čak i Pol Pot, generalni sekretar Partije. Zločine su naređivali, tvrdio je, Nuon Chea (drugi čovjek režima), te Ta Mok (koji je i sam vodio “privatni” zatvor u kojemu je pomorio mnoge zatočenike). Khang je tom prilikom iskazao kajanje zbog zločina, a i želju da mu sudi međunarodni sud - pa i zato što se bojao duge ruke nekadašnjih sukrivaca, recikliranih u vlasti današnje Kambodže. Zvuči poznato.
Kambodža je prije ulaska u ciklus ratova imala oko 7,5 milijuna stanovnika. Računa se da je u tim ratovima smrtno stradalo dva do tri milijuna Kmera. Najžešće se umiralo za četverogodišnje vlasti “crvenih Kmera” 1975. - 1979. Tragediju koju su “crveni Kmeri” nanijeli svom narodu bilo bi najjednostavnije objasniti tvrdnjom da su posrijedi bili bijesni psi, žedni ljudske krvi, koji su ubijali iz pukog zadovoljstva. Drugi ljudi bi se nad time samo zgrozili, u duboku uvjerenju da im je to nešto posve strano, neshvatljivo, užas koji ih se ne tiče. Na žalost, nije tako jednostavno. Tragedija je potekla iz naoko krasne ideje da se sazda “novog čovjeka”, da se nakon stoljeća okupacija i izrabljivanja - kmerski narod organizira na novim osnovama, s novim obrazovanjem. Utopija, utemeljena na potpunoj ignoranciji, na neshvaćanju mehanizama društvenih (npr. ekonomskih ili političkih) odnosa, te na uvjerenju da se svaki otpor može svladati ako se uloži dovoljna sila - urodila je genocidom, nad vlastitim narodom, a u ime toga istog naroda.
Inoslav Bešker
“Drug Duch” je prvi koji odgovara za zločine tog režima, 30 godina nakon njegova kraha. CIA ukupan broj žrtava “crvenih Kmera” procjenjuje na 1,200.000: 50.000 - 100.000 smaknutih dok su ostali umrli od gladi i boleština, uglavnom u “logorima za preodgoj”.
|
|
|
Genocid nad Armencima u Prvome svjetskom ratu, te neki od genocida vezanih uz Drugi svjetski rat - prešućeni genocid nad Romima u Njemačkoj i drugdje, sustavno istrebljivanje Srba u “NDH”, osvetničko ubijanje i proganjanje Nijemaca od Poljske preko Češke i Rumunjske do Jugoslavije) kao i istodobna masovna ideološka ubijanja (poraženih prvo u Španjolskoj, a onda ponajviše u Francuskoj, Hrvatskoj, odnosno Italiji) pripadaju u najgore primjere represalija koje su poznate dugo kroz povijest (barem otkako je Trajan “etnički očistio” Dačane), a i prije nje (biblijski mit o Izraelu govori da je Jošua “etnički očistio” 31 državicu).
Nemilosrdna represija
Iako je tragedija u Kambodži po postotku stradalog stanovništva jedna od najtežih i stoga razvrstana u poglavlje o genocidima - tek prije tri godine su Kraljevina Kambodža i UN postigli kompromis o osnutku međunarodnog sudišta za zločine protiv čovječnosti u toj zemlji.
Sudište za Jugoslaviju osnivano je dok su zločini još trajali - za Kambodžu je čekalo i čekalo.
| Procjenjuje se da je od 50 do 100 tisuća stanovnika Kambodže smaknuto |
Nemilosrdnu represiju vodio je general Lon Nol, ministar obrane, pa predsjednik vlade od 1960., kada se Sihanouk proglasio državnim poglavarom. Lon Nol je za vijetnamskog rata postao sve skloniji Amerikancima. Pošto su Vijetnamci koristili tzv. Ho-Chi-Minhov put preko Laosa i Kambodže za opskrbu gerilaca (tzv. Vietkonga) u Južnom Vijetnamu, predsjednik Lyndon Johnson je 1969. naredio bombardiranje tih pograničnih dijelova. Tom prilikom je izginulo oko 600.000 državljana Kambodže. Sihanouk, žestoki nacionalist, približio se “crvenim Kmerima”, pa je Lon Nol u dogovoru s Washingtonom državnim udarom zbacio Sihanouka i uspostavio marionetski režim.
“Crveni Kmeri” su vodili gerilu protiv Lona Nola. Sihanouk je ilegalno ušao u Kambodžu, stigao u Angkor Vat, dao se fotografirati s komunističkim vođama zaogrnuvši se njihovim šalom. Zahvaljujući propagandnoj moći te geste redovi “crvenih Kmera” ojačali su ubrzo sa 6000 na 60.000 boraca: seljaci koji nisu razumjeli ni “k” od komunizma poveli su se za svojim Kraljem.
Superveliki skok naprijed
“Crveni Kmeri” su suzbili režimske snage, 17. travnja 1975. umarširali su u Phnom Penh uz pljesak stanovništva prijestolnice. Odmah su raselili i njih i stanovnike drugih gradova, navodno da bi izbjegli represalije i bombardiranja. Od represalija nije uopće bilo straha - već 30. travnja Amerikanci su utekli i iz Vijetnama. Kambodžanska mornarica je 12. svibnja zaplijenila američki trgovački brod Mayaguez, pa je Washington helikopterskim desantom izvukao posadu, ali uz gubitke u ljudstvu i ugledu. U tom istom mjesecu počeli su oružani okršaji s Vijetnamom. Otjerani su i diplomatski predstavnici svih država - osim Sjeverne Koreje, Kube, Kine, Laosa, Jugoslavije i Albanije.
Sihanouk, formalni državni poglavar, ostao je bez ovlasti. Raseljenom narodu je nametnut program novoga egalitarnog društva koje vodi tajanstvena Organizacija (Angkar - nisu htjeli obznaniti ni naziv svoje Partije).
Situacija je bila dvostruko orwellovska. Angkar je funkcionirala kao paranoični “Veliki Brat” (1984.), prateći i prisluškujući, hapseći i ubijajući svakoga sumnjivoga, pa i rukovodioce; u izoliranoj zemlji hrana je bila racionirana, svi su imali biti seljaci i jednaki, ali neki su ipak bili jednakiji (Životinjska farma), jedući dobro i skupo, ali u strahu da večera ne bude posljednja. Borbu protiv intelektualizma vodili su rigidni intelektualci; nacionalizam je provodio partijski vrh.
Bez privatnog vlasništva
Privatno vlasništvo bilo je ukinuto, svi su raspoređeni u zemljodjelske općine. Svime je upravljala naizgled depersonalizirana Organizacija, dovevši čak i maoistički koncept narodnih komuna do potpunog otuđenja, preko granice apsurda. I ručkovi su od 1976. bili zbirni i zborni. Novac je nestao 1977., a ukinut je 1978. U utrci s nekadašnjim kineskim maoizmom ta je politika nazvana “supervelikim skokom naprijed”. Režim je sebi postavio zadatak “iskovati novog čovjeka”, revolucionara, ateista, poštenjaka, bez individualizma, svjesnoga i voljnoga da bude “instrument” kolektiva. Kambodža je pretvorena u veliki radni logor.
| Oko milijun ljudi ‘crveni Kmeri’ su otjerali u smrt od gladi ili bolesti, u logorima za preodgoj
|
Rat s Vijetnamom obnovljen je 1977., Kmeri su prodrli 150 kilometara u Vijetnam koji je morao angažirati znatne snage da bi odbacio susjede. Oni su ponovo napali 1978., pa je nakon višemjesečnih bitaka Vijetnam u siječnju 1979. zbacio režim crvenih Kmera i uspostavio sebi sklonu vlast.
Jedan od njezinih ključnih ljudi je Hun Sen, šef diplomacije pa premijer provijetnamske vlasti, a nakon povratka demokracije 1993. najjači političar u zemlji i današnji premijer. I on je bio “crveni Kmer”, koji je pao u vijetnamsko zarobljeništvo 1977.
Intervju starca zločinca
Pošto su Vijetnamci okupirali Phnom Penh 7. siječnja 1979., Khang je iščezao iz opticaja, ali je prethodno uništio svu dokumentaciju i pobio preostale zatvorenike. Vjeruje se da je bio posljednji funkcionar koji se povukao. Pod lažnim imenom je djelovao po izbjegličkim logorima kao učitelj, pa se dao krstiti postavši luteranskim pastorom. Otkrili su ga novinari, intervjuirali ga, a on je otvoreno govorio o svojim zločinima. Neki funkcionari “crvenih Kmera” bili su, po njemu, praktički nevini, jer nisu zapovijedali da se počine zločini. Među njima i tadašnji državni poglavar Khieu Samphan, pa čak i Pol Pot, generalni sekretar Partije. Zločine su naređivali, tvrdio je, Nuon Chea (drugi čovjek režima), te Ta Mok (koji je i sam vodio “privatni” zatvor u kojemu je pomorio mnoge zatočenike). Khang je tom prilikom iskazao kajanje zbog zločina, a i želju da mu sudi međunarodni sud - pa i zato što se bojao duge ruke nekadašnjih sukrivaca, recikliranih u vlasti današnje Kambodže. Zvuči poznato.
Kambodža je prije ulaska u ciklus ratova imala oko 7,5 milijuna stanovnika. Računa se da je u tim ratovima smrtno stradalo dva do tri milijuna Kmera. Najžešće se umiralo za četverogodišnje vlasti “crvenih Kmera” 1975. - 1979. Tragediju koju su “crveni Kmeri” nanijeli svom narodu bilo bi najjednostavnije objasniti tvrdnjom da su posrijedi bili bijesni psi, žedni ljudske krvi, koji su ubijali iz pukog zadovoljstva. Drugi ljudi bi se nad time samo zgrozili, u duboku uvjerenju da im je to nešto posve strano, neshvatljivo, užas koji ih se ne tiče. Na žalost, nije tako jednostavno. Tragedija je potekla iz naoko krasne ideje da se sazda “novog čovjeka”, da se nakon stoljeća okupacija i izrabljivanja - kmerski narod organizira na novim osnovama, s novim obrazovanjem. Utopija, utemeljena na potpunoj ignoranciji, na neshvaćanju mehanizama društvenih (npr. ekonomskih ili političkih) odnosa, te na uvjerenju da se svaki otpor može svladati ako se uloži dovoljna sila - urodila je genocidom, nad vlastitim narodom, a u ime toga istog naroda.
Genocid nad vlastitim narodom, u ime tog istog naroda
|
Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....