Kad je u jesen 2007. Zagrepčanin J. G. donio na ogled u Modernu galeriju nekoliko slika hrvatskih majstora, poznatom povjesničaru umjetnosti Igoru Zidiću pozornost je zaokupila najmanja, k tome nepotpisana.
- Vlasnik slike poželio je njezinu ekspertizu jer je slutio da je riječ o vrlo vrijednom djelu. Čak se nadao se da bi to mogla biti Račića slika. Odmah me dojmila nekim corotovskim redom i sabranošću i u prvi sam mah pomislio da je njezin autor slavni francuski slikar Camile Corot - prisjetio se Igor Zidić, donedavni ravnatelj Moderne galerije, kojega je tajanstvena slika toliko zaokupila da je poput detektiva odlučio istražiti je li njezin autor slikar Josip Račić (1885. - 1908.), jedan od utemeljitelja hrvatske moderne. Josip Račić je već desetljećima u središtu pozornosti povjesničara umjetnosti, ali i novinara, zbog misterioznih okolnosti u kojima je skončao život u 23. godini u jednom hotelu u Parizu. Iza njega ostao je mali opus od samo 30-ak slika, no umjetnička snaga tih djela toliko je velika da se Račića ubraja među najveće hrvatske slikare.
Indicije o tome da bi slika dimenzija 22 puta 30 centimetara, pod nazivom “Krajolik s potokom”, mogla biti Račićevo djelo podgrijavala je i priča o liniji njezina vlasništva. - Sadašnji vlasnik sliku je nabavio oko 2000. od nasljednika Milovana Hajdinjaka, gradskog senatora koji je umro 1942. godine. Hajdinjak je bio čovjek s rafiniranim osjećajem za slikarstvo. Poznavao je mnoge slikare toga vremena - rekao je Igor Zidić. Što je još važnije za priču, Milovan Hajdinjak bio je zet Frana Viranta, “upravitelja gradske daće”, čiji su službenici, uz ostale, bili očevi Miroslava Krleže i Josipa Račića.
Nepotpisana slika
- Račićev otac, koji je uz gradsku službu, imao i svoju gostionicu u Horvatima, danas zagrebačkoj Knežiji, mogao je u znak zahvalnosti za neku uslugu Virantu pokloniti sliku svojega sina. Iz prepiske oca i sina Račića vidi se da je mladi slikar stalno tražio novac jer nije imao za život. Njegov otac, pak, smatrao je da je umjetnost neozbiljna. Bio je nesretan kad je Josip napustio litografski zavod Rožankovskoga, gdje je, prema njegovu mišljenju, zarađivao dosta za život - ispričao je Zidić i istaknuo da su sve priče o porijeklu slike ipak bile preslab dokaz da bi se moglo tvrditi da je Račićevo djelo.
- No, ja sam sliku promatrao iz drugog kuta. To je vrlo mala slika koja, međutim, ima monumentalnost. Zadržati monumentalnost u malom formatu, to može samo majstor. Postavio sam pitanje tko je u Zagrebu u to doba mogao biti takav majstor. Bilo je dobrih slikara, ali samo je Račić stilski odgovarao tome rukopisu - objasnio je Zidić, koji je zatim na “Krajoliku s potokom” uočio niz stilskih značajki karakterističnih za Račića.
Nakon dva mjeseca proučavanja tajanstvene slike Igor Zidić bio je uvjeren da je ona Račićevo djelo. - Moja stilska analiza ukazivala je na to da je slika Račićeva, ali nisam imao dokaza u klasičnom smislu jer slika nije bila potpisana, nije bilo nikakvog dokumenta o njoj, niti fotografije iz toga doba. Kako sam smatrao da je slika vrlo vrijedna, rekao sam njezinu vlasniku da bi bilo dobro da angažiramo restauratore i znanstvenike koji bi nam mogli priskrbiti ključne dokaze - rekao je Zidić.
Tako je nastavljen investigativni postupak utvrđivanja autorstva slike “Krajolik s potokom”, koji je kod nas relativno rijedak jer riječ je timskom radu, koji uključuje veći broj stručnjaka, a nije ni jeftin. Slika je zatim dospjela u ruke vrsnom restauratoru Zlatku Bielenu, koji je dobar poznavatelj Račićeva opusa.
Okvir nikad nije mijenjan
- Kao restaurator imao sam zadatak ispitati u kojem je stanju slika te istražiti njezine tehnološke elemente. Slika je imala manja oštećenja i na nju je bio naknadno nanesen lak, što ljudi često rade kad slika postane mutna zbog površinske prljavštine - ispričao je Zlatko Bielen, koji je uočio i važan tehnički detalj slike.
- Slika je naslikana na običnom platnu; ono je, očito, kupljeno u nekoj radionici koja je radila platna za potrebe slikara. Otraga je bio žig kategorije i proizvođača. No, po tragovima čavala kojima je platno bilo pribijeno na podokvir utvrdio sam da okvir nikad nije bio mijenjan. Dakle, autor slike kupio je već gotovo i napeto platno te na njemu naslikao sliku - rekao je Bielen, čija je spoznaja bila važan dokaz u prilog tezi da je slika Račićevo djelo. Naime, Račić nikad sam nije preparirao platno, niti ga je napinjao, nego je kupovao jeftina konfekcijska platna. Kao mlad i strastven umjetnik mislio je samo na slike koje će naslikati, a nije vodio računa o njihovoj tehničkoj strani.
Kako su dokazi o tome da je “Krajolik s prirodom” Račićevo djelo bili sve snažniji, trebalo je nastaviti analizu suvremenim znanstvenim metodama.
- Kada je 1986. godine bila izložba posvećena Račiću, Kraljeviću i Beciću, rađena su istraživanja njihovih slika pomoću nedestruktivnih metoda, što je kod nas tada bio novitet. Tada su obavljena i istraživanja pigmenata i slojeva tih slika - ispričao je Zlatko Bielen, koji je na slici “Krajolik s prirodom” izabrao mjesta na kojima je trebalo napraviti analizu slojeva i pigmenata. - Izabrao sam slojeve za koje sam pretpostavljao da nose pigmente karakteristične za Račića - istaknuo je Bielen, koji je uzorke mikroskopskih dimenzija zatim dao na analizu geologu Domagoju Mudronji u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ).
- Nama se Zlatko Bielen obratio s molbom da se odredi sastav pigmenata u uzorcima. Mi smo to napravili metodom rengenske flourescentne spektroskopije (XRF), a zatim smo uzeli uzorke iz kojih smo napravili presjeke za mikroskopsku analizu. Odredili smo sastav pigmenata, tj. kemijske elemente pojedinih boja, te smo na mikroskopu dobili stratigrafiju pojedinih slojeva - ispričao nam je Domagoj Mudronja kad smo ga u srijedu posjetili u laboratoriju u Kamenitoj ulici u Zagrebu. Osnovan 1964. godine, Prirodoslovni laboratorij HRZ-a jedini je te vrste u Hrvatskoj. - U Italiji u svakom gradu postoji privatni laboratorij. Ti su laboratoriji opremljeniji od nas, a da ne spominjem njihove velike državne laboratorije specijalizirane za analizu umjetničkih djela - rekao je Domagoj Mudronja te naglasio da se u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a godišnje analizira oko 1400 uzoraka dimenzija između 20 i 100 mikrona (milijunti dio metra).
Godišnje do 100 uzoraka
Nakon što su bili na analizi u Kamenitoj ulici u Zagrebu, mikroskopski uzorci “Krajolika s potokom” stigli su i u Institut “Ruđer Bošković”, kako bi se u Laboratoriju za interakcije ionskih snopova (LIIS), koji vodi dr. Milko Jakšić, precizno analizirao svaki sloj mikroskopskih uzoraka. Kako je dr. Jakšić bio na službenom putu, primio nas je njegov suradnik, nuklearni fizičar dr. Stjepko Fazinić.
- Evo, ovo je elektrostatski akcelarator koji služi za ubrzavanje protona na brzine koje su 10 posto brzine svjetlosti. Kad protoni takvom brzinom udare u mete mikroskopskih dimenzija koje pred njih postavimo, tu se odigravaju procesi koji nam omogućavaju da saznamo sastav materijala. Konkretno, to koristimo za analizu mikropresjeka, odnosno malih pigmenata boje koje nam pošalje Domagoj Mudronja - objasnio nam je dr. Fazinić, naglasivši da suradanja između “Ruđera” i HRZ-a traje već dvadesetak godina. “Ruđerovi” znanstvenici godišnje analiziraju između 50 i 100 uzoraka koje im pošalje HRZ. - Analiza u našem i ‘Ruđerovu’ laboratoriju traje do sedam dana, a ukupno stoji oko 1500 kuna po uzorku - rekao je Domagoj Mudronja.
Nema stopostotnih dokaza
Kao u pravom detektivskom vještačenju gdje se uspoređuju različiti profili DNK, rezulati analiza pigmenata “Krajolika s potokom” uspoređeni su s onima sa sastavom pigmenata devet Račićevih slika koje su analizirane 1986. godine. Otkriveno je da je riječ o identičnom sastavu. - Dakle, vrlo je velika vjerojatnost da je ‘Krajolik s prirodom’ Račićevo djelo. Nijednom metodom ne može se 100 posto utvrditi da je to Račićeva slika. No, mi nismo našli ništa što bi bilo u suprotnosti s Račićem, a to je važno - rekao je Zlatko Bielen.
Za Igora Zidića, međutim, nema sumnje da je riječ o Račićevoj slici koja je nastala 1907. ili 1908. godine. - Stilski gledano, slika pripada vrhunskom Raćićevu razdoblju, onom potkraj njegova života. Godine 1907. on je djelomice u Münchenu, a djelomice u Zagrebu. Međutim, laganu prednost dajem 1908. godini, a uvjeren sam da je motiv na slici iz Maksimira ili Bulonjske šume u Parizu - zaključio je Igor Zidić.
Damir Grubić, predsjednik Udruženja hrvatskih galerista i antikvara, rekao je da se krivotvoreni potpisi na slikama danas lako mogu utvrditi ultraljubičastim lampama koje posjeduju mnogi galeristi.
- Pomoću lampe već za nekoliko trenutaka otkrivamo naknadne intervencije na slici te li je potpis krivotvoren. Iz svojeg iskustva mogu reći da se često falsificiraju slike Ignjata Joba. Imali smo njegovu sliku koja je na fotografijama izgledala odlično, no kad smo je dobili, morali smo je odnijeti restauratoru koji ima dobru apartauru za otkrivanje falsifikata. Tako smo otkrili krivotvorinu - ispričao je Damir Grubić i istaknuo da hrvatski galeristi rijetko koriste sve metode analize koje su bile korištene u slučaju slike “Krajolik s potokom”.
2. Vrsni restaurator Zlatko Bielen otkriva važan tehnički detalj koji se može povezati s Račićem. Slika je nastala na konfekcijskom platnu, a njezin okvir nikad nije bio mijenjan. Jedna od odlika Josipa Račića jest da je slikao na konfekcijskim platnima jer, za razliku od ostalih majstora, nije ni preparirao ni napinjao platna. Bielen određuje gdje će na slici biti uzeti uzorci mikroskopskih dimenzija
3. Uzorci stižu u Prirodoslovni laboratorij Hrvatskog restauratorskog zavoda. Geolog Domagoj Mudronja metodom rengenske flourescentne spektroskopije (XRF), određuje sastav pigmenata, tj. kemijske elemente pojedinih boja
4. Znanstvenici Instituta “Ruđer Bošković” precizno određuju sastav pojedinih pigmenata u mikroskopskim uzorcima “Krajolika s potokom” (na fotografiji je Stjepko Fazinić). Usporedba sastava pigmenata na slici “Krajolik s potokom” te sastava pigmenata devet Račićevih slika koje su analizirane 1986. godine pokazuje podudarnost. Zidić autorstvo slike “Krajolik s potokom” pripisuje Josipu Račiću te utvrđuje da je djelo nastalo 1907. ili 1908. godine
Tanja Rudež
- Vlasnik slike poželio je njezinu ekspertizu jer je slutio da je riječ o vrlo vrijednom djelu. Čak se nadao se da bi to mogla biti Račića slika. Odmah me dojmila nekim corotovskim redom i sabranošću i u prvi sam mah pomislio da je njezin autor slavni francuski slikar Camile Corot - prisjetio se Igor Zidić, donedavni ravnatelj Moderne galerije, kojega je tajanstvena slika toliko zaokupila da je poput detektiva odlučio istražiti je li njezin autor slikar Josip Račić (1885. - 1908.), jedan od utemeljitelja hrvatske moderne. Josip Račić je već desetljećima u središtu pozornosti povjesničara umjetnosti, ali i novinara, zbog misterioznih okolnosti u kojima je skončao život u 23. godini u jednom hotelu u Parizu. Iza njega ostao je mali opus od samo 30-ak slika, no umjetnička snaga tih djela toliko je velika da se Račića ubraja među najveće hrvatske slikare.
Indicije o tome da bi slika dimenzija 22 puta 30 centimetara, pod nazivom “Krajolik s potokom”, mogla biti Račićevo djelo podgrijavala je i priča o liniji njezina vlasništva. - Sadašnji vlasnik sliku je nabavio oko 2000. od nasljednika Milovana Hajdinjaka, gradskog senatora koji je umro 1942. godine. Hajdinjak je bio čovjek s rafiniranim osjećajem za slikarstvo. Poznavao je mnoge slikare toga vremena - rekao je Igor Zidić. Što je još važnije za priču, Milovan Hajdinjak bio je zet Frana Viranta, “upravitelja gradske daće”, čiji su službenici, uz ostale, bili očevi Miroslava Krleže i Josipa Račića.
Nepotpisana slika
- Račićev otac, koji je uz gradsku službu, imao i svoju gostionicu u Horvatima, danas zagrebačkoj Knežiji, mogao je u znak zahvalnosti za neku uslugu Virantu pokloniti sliku svojega sina. Iz prepiske oca i sina Račića vidi se da je mladi slikar stalno tražio novac jer nije imao za život. Njegov otac, pak, smatrao je da je umjetnost neozbiljna. Bio je nesretan kad je Josip napustio litografski zavod Rožankovskoga, gdje je, prema njegovu mišljenju, zarađivao dosta za život - ispričao je Zidić i istaknuo da su sve priče o porijeklu slike ipak bile preslab dokaz da bi se moglo tvrditi da je Račićevo djelo.
- No, ja sam sliku promatrao iz drugog kuta. To je vrlo mala slika koja, međutim, ima monumentalnost. Zadržati monumentalnost u malom formatu, to može samo majstor. Postavio sam pitanje tko je u Zagrebu u to doba mogao biti takav majstor. Bilo je dobrih slikara, ali samo je Račić stilski odgovarao tome rukopisu - objasnio je Zidić, koji je zatim na “Krajoliku s potokom” uočio niz stilskih značajki karakterističnih za Račića.
Nakon dva mjeseca proučavanja tajanstvene slike Igor Zidić bio je uvjeren da je ona Račićevo djelo. - Moja stilska analiza ukazivala je na to da je slika Račićeva, ali nisam imao dokaza u klasičnom smislu jer slika nije bila potpisana, nije bilo nikakvog dokumenta o njoj, niti fotografije iz toga doba. Kako sam smatrao da je slika vrlo vrijedna, rekao sam njezinu vlasniku da bi bilo dobro da angažiramo restauratore i znanstvenike koji bi nam mogli priskrbiti ključne dokaze - rekao je Zidić.
Tako je nastavljen investigativni postupak utvrđivanja autorstva slike “Krajolik s potokom”, koji je kod nas relativno rijedak jer riječ je timskom radu, koji uključuje veći broj stručnjaka, a nije ni jeftin. Slika je zatim dospjela u ruke vrsnom restauratoru Zlatku Bielenu, koji je dobar poznavatelj Račićeva opusa.
Okvir nikad nije mijenjan
- Kao restaurator imao sam zadatak ispitati u kojem je stanju slika te istražiti njezine tehnološke elemente. Slika je imala manja oštećenja i na nju je bio naknadno nanesen lak, što ljudi često rade kad slika postane mutna zbog površinske prljavštine - ispričao je Zlatko Bielen, koji je uočio i važan tehnički detalj slike.
- Slika je naslikana na običnom platnu; ono je, očito, kupljeno u nekoj radionici koja je radila platna za potrebe slikara. Otraga je bio žig kategorije i proizvođača. No, po tragovima čavala kojima je platno bilo pribijeno na podokvir utvrdio sam da okvir nikad nije bio mijenjan. Dakle, autor slike kupio je već gotovo i napeto platno te na njemu naslikao sliku - rekao je Bielen, čija je spoznaja bila važan dokaz u prilog tezi da je slika Račićevo djelo. Naime, Račić nikad sam nije preparirao platno, niti ga je napinjao, nego je kupovao jeftina konfekcijska platna. Kao mlad i strastven umjetnik mislio je samo na slike koje će naslikati, a nije vodio računa o njihovoj tehničkoj strani.
Kako su dokazi o tome da je “Krajolik s prirodom” Račićevo djelo bili sve snažniji, trebalo je nastaviti analizu suvremenim znanstvenim metodama.
- Kada je 1986. godine bila izložba posvećena Račiću, Kraljeviću i Beciću, rađena su istraživanja njihovih slika pomoću nedestruktivnih metoda, što je kod nas tada bio novitet. Tada su obavljena i istraživanja pigmenata i slojeva tih slika - ispričao je Zlatko Bielen, koji je na slici “Krajolik s prirodom” izabrao mjesta na kojima je trebalo napraviti analizu slojeva i pigmenata. - Izabrao sam slojeve za koje sam pretpostavljao da nose pigmente karakteristične za Račića - istaknuo je Bielen, koji je uzorke mikroskopskih dimenzija zatim dao na analizu geologu Domagoju Mudronji u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ).
- Nama se Zlatko Bielen obratio s molbom da se odredi sastav pigmenata u uzorcima. Mi smo to napravili metodom rengenske flourescentne spektroskopije (XRF), a zatim smo uzeli uzorke iz kojih smo napravili presjeke za mikroskopsku analizu. Odredili smo sastav pigmenata, tj. kemijske elemente pojedinih boja, te smo na mikroskopu dobili stratigrafiju pojedinih slojeva - ispričao nam je Domagoj Mudronja kad smo ga u srijedu posjetili u laboratoriju u Kamenitoj ulici u Zagrebu. Osnovan 1964. godine, Prirodoslovni laboratorij HRZ-a jedini je te vrste u Hrvatskoj. - U Italiji u svakom gradu postoji privatni laboratorij. Ti su laboratoriji opremljeniji od nas, a da ne spominjem njihove velike državne laboratorije specijalizirane za analizu umjetničkih djela - rekao je Domagoj Mudronja te naglasio da se u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a godišnje analizira oko 1400 uzoraka dimenzija između 20 i 100 mikrona (milijunti dio metra).
Godišnje do 100 uzoraka
Nakon što su bili na analizi u Kamenitoj ulici u Zagrebu, mikroskopski uzorci “Krajolika s potokom” stigli su i u Institut “Ruđer Bošković”, kako bi se u Laboratoriju za interakcije ionskih snopova (LIIS), koji vodi dr. Milko Jakšić, precizno analizirao svaki sloj mikroskopskih uzoraka. Kako je dr. Jakšić bio na službenom putu, primio nas je njegov suradnik, nuklearni fizičar dr. Stjepko Fazinić.
- Evo, ovo je elektrostatski akcelarator koji služi za ubrzavanje protona na brzine koje su 10 posto brzine svjetlosti. Kad protoni takvom brzinom udare u mete mikroskopskih dimenzija koje pred njih postavimo, tu se odigravaju procesi koji nam omogućavaju da saznamo sastav materijala. Konkretno, to koristimo za analizu mikropresjeka, odnosno malih pigmenata boje koje nam pošalje Domagoj Mudronja - objasnio nam je dr. Fazinić, naglasivši da suradanja između “Ruđera” i HRZ-a traje već dvadesetak godina. “Ruđerovi” znanstvenici godišnje analiziraju između 50 i 100 uzoraka koje im pošalje HRZ. - Analiza u našem i ‘Ruđerovu’ laboratoriju traje do sedam dana, a ukupno stoji oko 1500 kuna po uzorku - rekao je Domagoj Mudronja.
Nema stopostotnih dokaza
Kao u pravom detektivskom vještačenju gdje se uspoređuju različiti profili DNK, rezulati analiza pigmenata “Krajolika s potokom” uspoređeni su s onima sa sastavom pigmenata devet Račićevih slika koje su analizirane 1986. godine. Otkriveno je da je riječ o identičnom sastavu. - Dakle, vrlo je velika vjerojatnost da je ‘Krajolik s prirodom’ Račićevo djelo. Nijednom metodom ne može se 100 posto utvrditi da je to Račićeva slika. No, mi nismo našli ništa što bi bilo u suprotnosti s Račićem, a to je važno - rekao je Zlatko Bielen.
Za Igora Zidića, međutim, nema sumnje da je riječ o Račićevoj slici koja je nastala 1907. ili 1908. godine. - Stilski gledano, slika pripada vrhunskom Raćićevu razdoblju, onom potkraj njegova života. Godine 1907. on je djelomice u Münchenu, a djelomice u Zagrebu. Međutim, laganu prednost dajem 1908. godini, a uvjeren sam da je motiv na slici iz Maksimira ili Bulonjske šume u Parizu - zaključio je Igor Zidić.
Damir Grubić, predsjednik Udruženja hrvatskih galerista i antikvara, rekao je da se krivotvoreni potpisi na slikama danas lako mogu utvrditi ultraljubičastim lampama koje posjeduju mnogi galeristi.
- Pomoću lampe već za nekoliko trenutaka otkrivamo naknadne intervencije na slici te li je potpis krivotvoren. Iz svojeg iskustva mogu reći da se često falsificiraju slike Ignjata Joba. Imali smo njegovu sliku koja je na fotografijama izgledala odlično, no kad smo je dobili, morali smo je odnijeti restauratoru koji ima dobru apartauru za otkrivanje falsifikata. Tako smo otkrili krivotvorinu - ispričao je Damir Grubić i istaknuo da hrvatski galeristi rijetko koriste sve metode analize koje su bile korištene u slučaju slike “Krajolik s potokom”.
UV lampe otkrivaju krivotvoreni potpisZnanstvenim metodama danas se otkrivaju nova nepoznata djela velikih majstora, ali se često i dezavuiraju neka od onih koja su krivo pripisivana pojedinim slikarima. Zahvaljujući uznapredovalim znanstveno-tehnološkim metodama, otkriven je jedan od najznamentijih falsifikatora modernog doba, Han van Meegeren, koji je bio izvrsno krivotvorio nizozemskog majstora Vermeera. Nijedan ekspert nije ga mogao demantirati klasičnim metodama jer je radio na starim platnima, a miješao je boje po receptu starih majstora. Tijekom Drugog svjetskog rata uspio je prevariti čak i Goeringa, koji je bio poznati kolekcionar. Da su se u to doba mogli primijeniti svi znanstveno-tehnološki aspekti koje smo primijenili kod slike “Krajolik s potokom, van Meegeren bi se loše proveo - ispričao je Zidić. |
2. Vrsni restaurator Zlatko Bielen otkriva važan tehnički detalj koji se može povezati s Račićem. Slika je nastala na konfekcijskom platnu, a njezin okvir nikad nije bio mijenjan. Jedna od odlika Josipa Račića jest da je slikao na konfekcijskim platnima jer, za razliku od ostalih majstora, nije ni preparirao ni napinjao platna. Bielen određuje gdje će na slici biti uzeti uzorci mikroskopskih dimenzija
3. Uzorci stižu u Prirodoslovni laboratorij Hrvatskog restauratorskog zavoda. Geolog Domagoj Mudronja metodom rengenske flourescentne spektroskopije (XRF), određuje sastav pigmenata, tj. kemijske elemente pojedinih boja
4. Znanstvenici Instituta “Ruđer Bošković” precizno određuju sastav pojedinih pigmenata u mikroskopskim uzorcima “Krajolika s potokom” (na fotografiji je Stjepko Fazinić). Usporedba sastava pigmenata na slici “Krajolik s potokom” te sastava pigmenata devet Račićevih slika koje su analizirane 1986. godine pokazuje podudarnost. Zidić autorstvo slike “Krajolik s potokom” pripisuje Josipu Račiću te utvrđuje da je djelo nastalo 1907. ili 1908. godine
Istraga u četiri koraka:1. Igoru Zidiću u jesen 2007. godine građanin J. G. daje na ogled malu sliku bez potpisa. Slika ima zanimljivu povijest s mnogo indicija koje ukazuju na to da bi njezin autor mogao biti slikar Josip Račić. Zidić dva mjeseca stilski analizira sliku te je uspoređuje s ostalim Račićevim djelima. Kako je uvjeren da je riječ o Račićevoj slici, predlaže vlasniku da se nastavi analiza kod restauratora |
Tanja Rudež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....