POVIJEST OPUS DEI
• Što vas je nagnalo da dođete u Hrvatsku?
- Sveti Josemarija je pisao: 'Mogu shvatiti: ljubiš domovinu i rodbinu, ali unatoč toj povezanosti, s velikim nestrpljenjem čekaš čas da prijeđeš zemlje i mora - da odeš daleko - jer te vuče revnost za žetvom'. Meni je jako drago da me se prelat sjetio i ponudio mi priliku da dođem u ovu lijepu zemlju, gdje sam doživio toliko radosti... Nema velikih razlika između ljudi u Hrvatskoj i u Portugalu.
• Koliko članova ima Opus Dei u Hrvatskoj? Koliko je među njima supernumerarija, a koliko pridruženih koji su odlučili živjeti u celibatu?
- Opus Dei u Hrvatskoj ima četrdesetak članova. Većina su supernumerariji, znači ljudi koji su u braku. Opus Dei je otvorio božanske putove na zemlji svim ljudima, pa i onima koji su u braku. Brak je kršćanski poziv; nema takve zemaljske situacije koja ne bi bila prilika za susret s Kristom i ne bi mogla biti korak na našem putu prema nebu. Sveti Josemarija je pisao: 'Svaka bi kršćanska kuća trebala biti oaza vedrine, u kojoj se usprkos sitnim neslaganjima osjeća ona duboka i iskrena ljubav i onaj duboki mir, koji su plod stvarne i žive vjere'.
• Kakav odnos imate s dijecezanskim svećenstvom u Hrvatskoj?
- Imamo izvrstan odnos s Biskupskom konferencijom i kardinalom Bozanićem. Služiti Crkvi, a ne se njome poslužiti; služiti Crkvi tamo gdje ona želi da joj se služi - to je bila dominirajuća pokretačka sila svetoga Josemarije Escrivá. Crkva u Hrvatskoj računa s nama i gleda na nas s nadom.
• S obzirom na popularnost knjige 'Da Vincijev kod', jeste li imali problema u Hrvatskoj?
- Bogu hvala, ne. Naprotiv, interes za Opus Dei je porastao i imamo izvrsne prilike za navještanje Isusa Krista i evanđelja. Dosta ljudi je pojetilo stranicu www.opusdei.org i dosta se čitaju knjige osnivača.
• Što vi osobno mislite o knjizi 'Da Vincijev kod' Dana Browna, posebno o tvrdnjama koje se odnose na Opus Dei?
- Želim podsjetiti da je taj roman plod mašte, da je to djelo fikcije, a ne povijesno djelo i kao takvo nije vjerodostojan izvor informacija za sadržaje o kojima piše. Nažalost, mnogi to ne razlikuju i uzimaju povijesno točnim ono što se nalazi u tom romanu punom blasfemije i neistine. Brownova strelica je posebno uperena protiv Katoličke crkve i Opusa Dei. Žalosno je što je Brown u ovoj knjizi htio svjesno diskreditirati Isusa Krista, Bibliju i temeljne kršćanske istine. Možda iz mržnje prema kršćanstvu. On kaže da je Isus običan čovjek koji je bio oženjen Marijom Magdalenom, da je Crkva velika varalica koja obmanjuje čovječanstvo, da je car Konstantin stvorio Crkvu, da je Crkva pisala evanđelja u 4. stoljeću i falsificirala ih, da je Crkva neprijateljica istine i ženskog roda, da ona čini zločine.Brown hvali pretkršćanske, poganske religije, koje su se klanjale ženskom božanstvu i koje su prakticirale sveti seks i smatra da Crkva treba promijeniti doktrinu o seksualnosti i mora dopustiti ženama da se zarede. Kada se sagleda sve što on piše, možemo reći da je 'Da Vincijev kod' sažetak svih hereza.
• Opus Dei proglašavaju tajnovitom organizacijom. Zašto?
- Bogu hvala, to se ne događa kod Hrvata: otvoreni smo svima i svemu. Svi mogu tražiti informaciju o Opusu Dei i dobiti je. Nema tajni: imamo zidove od stakla. Duh Opusa Dei sastoji se u tome da su svi kršteni pozvani da slijede Isusa Krista živeći u skladu s Evanđeljem i obznanjujući ga drugima. Ali, za razliku od današnjega stanja, na početku Opus Dei nije bio općepoznata institucija unutar Crkve. 'Vi ste došli stoljeće ranije', rekli su u Rimu kada je sveti Josemarija tražio definitivno odobrenje od Svete Stolice.
• S obzirom na to da Opus Dei u svoje članstvo prima ugledne i utjecajne katolike, Hrvate, prije nekoliko godina u jednom tjedniku je objavljeno da Opus Dei kao takav predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj?
- Mislim da je to glupost. Opus Dei nije samo za posebnu vrstu ljudi. Pripadništvo Opusu Dei otvoreno je svima i svakomu, bez obzira na sposobnosti, mogućnost ili društveni položaj. Opus Dei se bavi samo nadnaravnim ciljevima; nema interes u političkim aktivnostima svojih pripadnika, niti preuzima ikakvu odgovornost za njih. Opus Dei samo promiče učenje Katoličke crkve. U Opusu Dei postoji sloboda i pluralizam u svim socijalnim, političkim, ekonomskim i kulturnim pitanjima, koja su ostala nedefinirana od strane Crkve. • Kako član Opusa Dei može istodobno biti odan i dijecezanskom svećeniku i prezbiteru Opus Dei?
- Kler ili prezbiterij Prelature čine samo oni svećenici koji su proizašli iz laika, pripadnika Prelature. Znači da se ni jedan svećenik ne oduzima svojoj dijecezi. Svećenici Opusa Dei su podređeni isključivo samo prelatu, ali moraju paziti na propise dijecezanskih biskupa o općoj disciplini klera, kao i na sve mjesne odredbe koje važe za sve katoličke vjernike.
Svećenici, koji su već inkardinirani u jednoj dijecezi, ne mogu pripadati kleru Prelature. Moguće im je ipak da se priključe svećeničkom Društvu Svetoga Križa, društvu klerika, koje je usko i neodjeljivo povezano s Prelaturom i istovremeno s njom podignuto od Svete Stolice.
• Ako je, primjerice, član Opusa Dei političar, kako pomiriti politički i duhovni interes?
- Pripadnici Opusa Dei mogu se, prema želji, baviti bilo kojom poštenom djelatnošću. Oni koji se bave politikom ni na koji način ne predstavljaju Opus Dei, nego djeluju kao slobodne i odgovorne osobe koje slijede svoju savjest i odgovorne su na isti način i u istoj mjeri kao svi drugi.
• Postali ste najpopularniji ispovjednik u zagrebačkoj katedrali. Kako gledate na to?
- Popularnost je uvijek nešto privremeno. Ali u svakom slučaju, činim prema riječima Svetoga Oca Benedikta XVI: 'Tko pomaže drugima, uviđa da na taj način biva i sam pomognut; to što može pomoći drugome, nije njegova zasluga ili postignuće. Ta je dužnost milost. Što više činimo za druge, to više shvaćamo i usvajamo Kristove riječi: 'Sluge smo beskorisne' (Lk 17, 10). Shvaćamo, naime, da to ne činimo zbog toga što smo bolji ili sposobniji to činiti, već zato što nas je Gospodin svojom milošću osposobio da to možemo činiti' (Bog je Ljubav, 35).
Nema samokažnjavanja ni bičevanja
• U Da Vincijevu kodu opisuje se samokažnjavanje (bičevanje) članova Opus Dei. Ima li toga?
- Nemamo samokažnjenja u Opus Dei. Imamo žrtvovanje i pokoru kao svi kršćani koji hoće napredovati na putu svetosti. Gdje nema žrtvovanja, nema kreposti. "Bit ćeš toliko svet koliko se, zbog ljubavi, budeš žrtvovao", pisao je sv. Josemarija. "Razlozi za pokoru? Zadovoljština, naknada, zahvala: prikladna sredstva napredovanja. Za tebe, za mene, za svoju obitelj, svoj narod, svoju Crkvu. I još bezbroj motiva"(Put 232). "Nijedan se ideal ne ostvaruje bez žrtve. Odreci se sama sebe. Žrtvujući se - čovjek postaje sretan" (Put 175). "Svijet se divi samo spektakularnoj žrtvi. Vrijednost tihih i skrovitih žrtava ostaje mu skrivena" (Put 185).
I to je što trebamo svakodnevno otkriti: vrijednost malih stvari. "Velika se svetost sastoji u neprestanu ispunjavanju malih dužnosti" (Put 817). "Velike duše mnogo drže do malih stvari" (Put 818). "Našlo bi se mnogo ljudi koji bi se pred zadivljenim pogledima tisuća gledatelja dali pribiti na križ.
Međutim, ne znaju kršćanski podnositi sitne ubode svakodnevice. Prosudi, koje je junaštvo veće" (Put 204). "Ako pšenično zrno ne umre, ostaje bez ploda. Zar ti ne želiš biti pšenično zrno, žrtvovanjem umrijeti i donijeti puno klasje? Neka Isus blagoslovi tvoje polje" (Put 199).
Svetost u svakodnevnom životu
•Što znači svetost u svakodnevici, pojam koji se često koristi u Opus Dei?
- Sv. Josemarija Escrivá je pisao: Želiš doista biti svet, sspunjavaj sitne dužnosti svakog časa. Čini ono što si dužan i budi sav u onom što činiš. Ustrajnost iz ljubavi u sitnicama, to je heroizam. Velika se svetost sastoji u neprestanu ispunjavanju malih dužnosti. Svetost u svakodnevici znači truditi se nasljedovati Krista u svakodnevnom životu...U našem svakodnevnom djelovanju treba nam snaga daleko veća od one legendarnog kralja Mida, koji je, sve što bi dotaknuo, pretvarao u zlato. Mi moramo pretvarati, s ljubavlju, naš uobičajeni ljudski rad u djelo Božje, za vječnost.
Judino evanđelje je marketinški trik neprijatelja Crkve
- Riječ je o religioznoj fantaziji: tipičan primjer modernog relativizma i jedne sustavne borbe protiv Katoličke crkve. Objava Evanđelja po Judi dobro je marketinški tempirana, uoči velikog tjedna, kako bi se stvorila konfuzija kod vjernika. Relativizmom se želi iz savjesti ljudi maknuti osjećaj grijeha. To je marketing, želja da se zaradi novac senzacionalizam - zaključio je vlč. Ramos.
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....