Glumica Fran Drescher, dadilja iz popularne serije koja se upravo reprizira na RTL-u, želi se baciti u ozbiljnu politiku i zamijeniti ni više ni manje nego - senatoricu Hillary Clinton.
Kako je u ponedjeljak objavio njezin glasnogovornik, Fran Drescher, glumica, aktivistica za žensko zdravlje i diplomatska izaslanica američkog ministarstva vanjskih poslova, objavila je da se uključuje u borbu za mjesto u Senatu koje ostaje prazno kad Hillary Clinton, dosadašnja senatorica New Yorka, postane državna tajnica. Na to su gotovo svi američki mediji reagirali istom igrom riječi - dakle, New York postaje “nanny state”, “država dadilja”, što je uvriježen pojam za državu koja se zabranama i ograničenjima pretjerano brine za svoje stanovnike, kao da su djeca.
Neugodno pištav glas
Lik Fran Fine, dadilje koja svojom neposrednošću i toplim šarmom osvoji troje djece koje čuva, a na kraju i srce svog pomalo ukočenog poslodavca Maxwella Sheffielda, u velikoj se mjeri temelji na Fran Drescher osobno: dadiljini se roditelji u seriji zovu Sylvija i Morty, a baka Yetta, baš kao i roditelji i baka Fran Drescher. Kao i dadilja, 51-godišnja Fran Drescher rodila se u Flushingu u Queensu, u živopisnoj židovskoj obitelji istočnoeuropskih korijena, a njezin karakterističan način govora, prodoran nazalni glas s jakim akcentom Queensa, nije gluma, nego prirodan glas Fran Drescher, glas koji bi joj, pišu novine, mogao itekako dobro poslužiti u burnim raspravama u Senatu.
S glasom i akcentom Drescher se borila godinama, ali naposljetku je tu manu okrenula u svoju korist. “Cijeli život pretvarala sam negativno u pozitivno”, napisala je Drescher u svojoj autobiografiji, opisujući kako je uspjela prevladati čak i užasnu traumu koju je proživjela kad je nju i prijateljicu silovao provalnik koji im je prijetio pištoljem.
Uloga dadilje Fine bila je za glumicu kulminacija gotovo 20 godina napornog rada u showbizu. Kad je Fran Drescher maturirala u školi Hillcrest High u rodnom Queensu, odselila se u Los Angeles s Markom Peterom Jacobsonom, dečkom s kojim je hodala u srednjoj školi. Par se vjenčao 1978. Dok je Jacobson radio kao pisac scenarija i redatelj, Fran se probijala kao glumica. Nastupila je i u filmu “Saturday Night Live”, ali dobivala je uglavnom jednu te istu sporednu ulogu - brbljave Njujorčanke s licem i figurom manekenke i neugodno pištavog glasa, dok su serije u kojima se pojavljivala, kao što su “Princesses”, obično skidali s programa nakon par mjeseci.
Teška dijagnoza
U ljeto 1992. Fran je krenula u posjet svojoj prijateljici Twiggy, a na istom letu za London našao se slučajno i Jeff Sagansky, tada urednik zabavnog programa CBS-a.
“Rekla sam u sebi, hvala ti Bože, i odjurila sam u zahod i našminkala se. A onda sam sjela kraj njega. Bila sam užasno nervozna, ali nisam htjela propustiti priliku”, sjeća se Fran. Razgovor je trajao tri sata, ali bilo je to “isto kao 24 sata s nekim drugim”, kako je poslije rekao Sagansky koji je tada pristao producirati seriju u kojoj će Fran Drescher biti zvijezda.
Serija “Dadilja” odmah je postigla neočekivano velik uspjeh i prikazivala se od 1993. do 1999. Ipak, nisu svi bili oduševljeni likom dadilje. Jedna je novinarka Židovka u LA Timesu napisala oštar članak protiv stereotipa na televiziji u kojem je posebno napala Fran Fine kao karikaturu koja ponižava sve Židovke. Drescher odgovorila je da se lik koji glumi u seriji i likovi o kojima govori temelje na divnim ljudima s kojima je odrasla u Queensu.
“Napisala sam i kako je novinarka koju vrijeđa lik Fran Fine samo zato što njezina majka ima plastične navlake na pokućstvu i govori s jakim newyorškim akcentom sigurno žrtva kulturne klime poslije 2. svjetskog rata po kojoj je dobar Židov bio jedino asimilirani Židov. To ju je ušutkalo”, kaže Fran Drescher.
Glumici je u ljeto 2000. dijagnosticiran rak maternice, ali srećom u vrlo ranom stadiju tako da je uspješno otklonjen operacijom, bez dodatne kemoterapije. O tome je Drescher također napisala knjigu, “Cancer Schmancer”, još jednom potvrdivši svoj pozitivni stav prema životu, a prošle je godine pokrenula i dobrotvornu akciju kako bi omogućila svim ženama preglede i rano otkrivanje raka tako da se može potpuno izliječiti.
Autentična i dobra osoba
Ministarstvo vanjskih poslova imenovalo ju je diplomatskim izaslanikom za to pitanje pa je Drescher nedavno obišla nekoliko istočnoeuropskih zemalja kako bi podigla svijest žena o toj bolesti.
Može li Fran Drescher doista postati senatorica? Osobu koja nasljeđuje Hillary Clinton imenuje guverner New Yorka David Paterson, ali imenovanje moraju potvrditi i ostali senatori, a 2010. o tome će se izjasniti glasači. Javnost već naveliko spekulira o nasljednici, tim više što se u utrku navodno uključila i Caroline Kennedy, kći legendarnog predsjednika J. F. Kennedyja. Ali Fran je samouvjerena.
“Ja sam autentična i dobra osoba, a mislim da bi više takvih dobro došlo na Capitol Hillu”, rekla je.
Dijelom zahvaljujući Fran Drescher, Queens je postao popularan u Hollywoodu i na televiziji, pa tako i u ostatku Amerike kao slikovito susjedstvo nastanjeno glasnim, svojeglavim i katkad naporno ekscentričnim likovima koji su ipak neodoljivo simpatični. Sa svojih 2,2 milijuna stanovnika druga najnapučenija općina New Yorka (prva je Brooklyn), Queens je do tada imao imidž mračnog mjesta u kojem svadljivi doseljenici sjede uokolo u donjim majicama, a u filmu “Pobjednik kviza”, čija je radnja smještena u pedesete godine, Martin Scorsese viče “Queens nije New York!”
No, krajem 80-ih i početkom 90-ih mnogi scenaristi i glumci s nostalgijom sjetili mladosti u tom kvartu. Iz Queensa je komični George Costanza u “Seinfeldu”, Woody Allen toplo ga je oslikao u komediji “Radio Days”, a dr. Joel Fleishman se u “Životu na sjeveru” na Aljasci nostalgično prisjeća djetinjstva u Flushingu, dijelu Queensa iz kojeg je i dadilja Fine.
Marta Štoos
Kako je u ponedjeljak objavio njezin glasnogovornik, Fran Drescher, glumica, aktivistica za žensko zdravlje i diplomatska izaslanica američkog ministarstva vanjskih poslova, objavila je da se uključuje u borbu za mjesto u Senatu koje ostaje prazno kad Hillary Clinton, dosadašnja senatorica New Yorka, postane državna tajnica. Na to su gotovo svi američki mediji reagirali istom igrom riječi - dakle, New York postaje “nanny state”, “država dadilja”, što je uvriježen pojam za državu koja se zabranama i ograničenjima pretjerano brine za svoje stanovnike, kao da su djeca.
Neugodno pištav glas
Lik Fran Fine, dadilje koja svojom neposrednošću i toplim šarmom osvoji troje djece koje čuva, a na kraju i srce svog pomalo ukočenog poslodavca Maxwella Sheffielda, u velikoj se mjeri temelji na Fran Drescher osobno: dadiljini se roditelji u seriji zovu Sylvija i Morty, a baka Yetta, baš kao i roditelji i baka Fran Drescher. Kao i dadilja, 51-godišnja Fran Drescher rodila se u Flushingu u Queensu, u živopisnoj židovskoj obitelji istočnoeuropskih korijena, a njezin karakterističan način govora, prodoran nazalni glas s jakim akcentom Queensa, nije gluma, nego prirodan glas Fran Drescher, glas koji bi joj, pišu novine, mogao itekako dobro poslužiti u burnim raspravama u Senatu.
S glasom i akcentom Drescher se borila godinama, ali naposljetku je tu manu okrenula u svoju korist. “Cijeli život pretvarala sam negativno u pozitivno”, napisala je Drescher u svojoj autobiografiji, opisujući kako je uspjela prevladati čak i užasnu traumu koju je proživjela kad je nju i prijateljicu silovao provalnik koji im je prijetio pištoljem.
Uloga dadilje Fine bila je za glumicu kulminacija gotovo 20 godina napornog rada u showbizu. Kad je Fran Drescher maturirala u školi Hillcrest High u rodnom Queensu, odselila se u Los Angeles s Markom Peterom Jacobsonom, dečkom s kojim je hodala u srednjoj školi. Par se vjenčao 1978. Dok je Jacobson radio kao pisac scenarija i redatelj, Fran se probijala kao glumica. Nastupila je i u filmu “Saturday Night Live”, ali dobivala je uglavnom jednu te istu sporednu ulogu - brbljave Njujorčanke s licem i figurom manekenke i neugodno pištavog glasa, dok su serije u kojima se pojavljivala, kao što su “Princesses”, obično skidali s programa nakon par mjeseci.
Teška dijagnoza
U ljeto 1992. Fran je krenula u posjet svojoj prijateljici Twiggy, a na istom letu za London našao se slučajno i Jeff Sagansky, tada urednik zabavnog programa CBS-a.
“Rekla sam u sebi, hvala ti Bože, i odjurila sam u zahod i našminkala se. A onda sam sjela kraj njega. Bila sam užasno nervozna, ali nisam htjela propustiti priliku”, sjeća se Fran. Razgovor je trajao tri sata, ali bilo je to “isto kao 24 sata s nekim drugim”, kako je poslije rekao Sagansky koji je tada pristao producirati seriju u kojoj će Fran Drescher biti zvijezda.
Serija “Dadilja” odmah je postigla neočekivano velik uspjeh i prikazivala se od 1993. do 1999. Ipak, nisu svi bili oduševljeni likom dadilje. Jedna je novinarka Židovka u LA Timesu napisala oštar članak protiv stereotipa na televiziji u kojem je posebno napala Fran Fine kao karikaturu koja ponižava sve Židovke. Drescher odgovorila je da se lik koji glumi u seriji i likovi o kojima govori temelje na divnim ljudima s kojima je odrasla u Queensu.
“Napisala sam i kako je novinarka koju vrijeđa lik Fran Fine samo zato što njezina majka ima plastične navlake na pokućstvu i govori s jakim newyorškim akcentom sigurno žrtva kulturne klime poslije 2. svjetskog rata po kojoj je dobar Židov bio jedino asimilirani Židov. To ju je ušutkalo”, kaže Fran Drescher.
Glumici je u ljeto 2000. dijagnosticiran rak maternice, ali srećom u vrlo ranom stadiju tako da je uspješno otklonjen operacijom, bez dodatne kemoterapije. O tome je Drescher također napisala knjigu, “Cancer Schmancer”, još jednom potvrdivši svoj pozitivni stav prema životu, a prošle je godine pokrenula i dobrotvornu akciju kako bi omogućila svim ženama preglede i rano otkrivanje raka tako da se može potpuno izliječiti.
Autentična i dobra osoba
Ministarstvo vanjskih poslova imenovalo ju je diplomatskim izaslanikom za to pitanje pa je Drescher nedavno obišla nekoliko istočnoeuropskih zemalja kako bi podigla svijest žena o toj bolesti.
Može li Fran Drescher doista postati senatorica? Osobu koja nasljeđuje Hillary Clinton imenuje guverner New Yorka David Paterson, ali imenovanje moraju potvrditi i ostali senatori, a 2010. o tome će se izjasniti glasači. Javnost već naveliko spekulira o nasljednici, tim više što se u utrku navodno uključila i Caroline Kennedy, kći legendarnog predsjednika J. F. Kennedyja. Ali Fran je samouvjerena.
“Ja sam autentična i dobra osoba, a mislim da bi više takvih dobro došlo na Capitol Hillu”, rekla je.
Dijelom zahvaljujući Fran Drescher, Queens je postao popularan u Hollywoodu i na televiziji, pa tako i u ostatku Amerike kao slikovito susjedstvo nastanjeno glasnim, svojeglavim i katkad naporno ekscentričnim likovima koji su ipak neodoljivo simpatični. Sa svojih 2,2 milijuna stanovnika druga najnapučenija općina New Yorka (prva je Brooklyn), Queens je do tada imao imidž mračnog mjesta u kojem svadljivi doseljenici sjede uokolo u donjim majicama, a u filmu “Pobjednik kviza”, čija je radnja smještena u pedesete godine, Martin Scorsese viče “Queens nije New York!”
No, krajem 80-ih i početkom 90-ih mnogi scenaristi i glumci s nostalgijom sjetili mladosti u tom kvartu. Iz Queensa je komični George Costanza u “Seinfeldu”, Woody Allen toplo ga je oslikao u komediji “Radio Days”, a dr. Joel Fleishman se u “Životu na sjeveru” na Aljasci nostalgično prisjeća djetinjstva u Flushingu, dijelu Queensa iz kojeg je i dadilja Fine.
Fran Fine je podigla popularnost Queensu
|
Marta Štoos
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....