Dan kad je Dubrovnik sačuvao svoju slobodu

DUBROVNIK - Dubrovčani se sutra prisjećaju najtežeg dana u obrani dubrovačke slobode, 6. prosinca 1991., u kojemu je na Grad palo najviše granata. Poginulo je 19 civila, četiri branitelja, brojne su granate zapalile palače u UNESCO-om zaštićenoj povijesnoj jezgri, izgorio je IUC, hoteli, brodice i barke u starom portu, oštećeni su stanovi i kuće. Iz Grada je otišlo oko 20 tisuća ljudi, a u njemu je spas potražilo 12 tisuća prognanih iz svojih domova u Konavlima, Župi, Primorju. Dubrovački 6. prosinca obilježava se kao Dan branitelja.    



Cvijeto Antunović jedan je od "ludo" hrabrih branitelja koji su 6. prosinca obranili Srđ, a samim time i Dubrovnik. Najžešći napad na Grad počeo je u ranim jutarnjim satima, a pod brojnim granatama našao se i Srđ, posljednja crta obrane, koja bi, da je pala, označila kraj slobodi hrvatskoga juga.

Pogođeni tenk



- Bio sam u zapovjedništvu u hotelu Zagreb kada su počele padati prve granate. Do tvrđave na Srđu u prosjeku mi je trebalo 17 minuta, mislim da sam tog dana stigao i mnogo brže. Po padinama Srđa tukli su s brodova ispred Grada. U jednom dijelu tvrđave bili su ZNG-ovci, u drugom HOS-ovci na čelu s Ivanom Perkušićem Barbom, koji je umro prije mjesec dana a da se nitko iz Grada koji je obranio nije sjetio i odao mu barem simboličnu počast. Jugoslavenska vojska bila je na tvrđavi, borba je bila prsa u prsa, uspjeli smo ih odbiti, dosta ih je poginulo... Onda smo krenuli u protunapad, a kada sam uspio pogoditi i njihov tenk, počeli su se povlačiti... Tog dana imali smo šest teže i lakše ranjenih, nismo imali poginulih. To je prva bitka u samostalnoj Hrvatskoj dobivena hrabro, junački i smjelo - priča Antunović. Na pitanje osjeća li se herojem obrane dubrovačke slobode, odgovara da se osjeća kao normalan čovjek koji bi to ponovno napravio za Hrvatsku.

Pogibija Mate Golubića



- Ne smatram da sam išta veći heroj bio tada nego onda kada sam iz provalije izvukao petnaest ljudi koji su imali autobusnu prometnu nesreću. Ostao sam živ jer me čuvao Bog - nastavlja Antunović. - Bilo je jako teških trenutaka, ali mi je najteža bila pogibija Mata Golubića, zapovjednika s kojima je 86 Konavljana oslobađalo Konavle. Istinski vođa umirao nam je na rukama, nismo ga mogli spasiti, a morali smo dalje - kaže Antunović.

Gradonačelnica Dubravka Šuica sa suradnicima primila je danas u Gradskoj vijećnici predstavnike zapovjedništva obrane Grada 1991., što nikad dosad nije bila praksa. Među njima je bio zapovjednik obrane Grada umirovljeni general Nojko Marinović, koji je naglasio kako su pozvani tek neki iz ratnog zapovjedništva Grada. Šuica je odgovorila da je prijedlog za sastanak i imena ljudi predložio ratni pregovarač Ivo Šimunović, također nazočan susretu. (G. C.)

Crnog petka dubrovačkog, 6. prosinca 1991. srušen je i križ na Srđu. Već nakon nekoliko dana podignut je novi - od dasaka.



- Braniteljima je križ puno značio, jer smo na takav način ljudima u Gradu slali poruku da smo još na Srđu, da nismo pokoreni. Kad bismo se ujutro probudili, prvo bismo uputili pogled prema križu i zastavi podignutoj na tornju. Bio je to znak da je Grad još u našim rukama - dodaje Antunović. (L. C.)