Daniel Barenboim - pet večeri s genijem

Nemajući s kime drugim podijeliti svoje golemo čuđenje, jedna je bečka gospođa u subotu navečer ispred službenog ulaza u Musikverein prišla meni i uzbuđeno rekla: "Pa on je tako mali, a tamo gore mi se činio tako veliki".



Pritom je pogledom ispraćala rastom doista malenog Daniela Barenboima, koji je ležernim i zadovoljnim korakom išao prema svom hotelu nakon četvrtog od pet koncerata što ih je u nizu prošli tjedan održao u slavnoj koncertnoj dvorani. U društvu mlade i lijepe ruske internacionalne operne dive Ane Netrebko izgledao je još niži. To, međutim, ni u mojim, a očito ni u gospođinim očima nimalo nije umanjilo dojam da smo samo malo ranije unutra pljeskali pravom umjetničkom divu, koji ne samo da za klavirom i za dirigentskim podijem izgleda, nego doista jest velik kao planina Himalaja.



U londonskom Timesu svojevremeno je za Barenboima vrlo točno pisalo da je jedan od rijetkih glazbenika današnjice koje se s pravom već sada može nazvati legendarnima. Ta legenda, dvostruka pijanistička i dirigentska karijera bez premca, traje već više od pola stoljeća, a njeno novo povijesno poglavlje ispisano je upravo prošlog tjedna u bečkom Musikvereinu, na pet koncerata koje je Barenboim sa "svojom" Staatskapelle Berlin, orkestrom "svoje" Staatsopere Unter den Linden, održao u okviru festivala Bečki svečani tjedni (Wiener Festwochen).

Majstor za 'specijalne projekte'



Daniel Barenboim, koji je u Musikvereinu debitirao prije točno pedeset godina, omiljeni je umjetnik te prestižne institucije za "specijalne" projekte: bilo da je riječ o pijanističkom ciklusu svih Beethovenovih sonata, o orkestralnim ciklusima svih Beethovenovih simfonija i koncerata ili Schumannovih i Brahmsovih simfonija kakvi su održani prethodnih godina. Musikverein, Barenboim i Staatskapelle Berlin već su isplanirali i sljedeći: ciklus svih Mahlerovih simfonija, u kojem će kao dirigent sudjelovati i Pierre Boulez.

Pomlađena Staatskapelle Berlin



Ovaj put, tijekom pet večeri zaredom, sa samom jednim danom stanke, Barenboim je izveo svih pet Beethovenovih koncerata za klavir i orkestar, a kao zaključak preksinoć još i Fantaziju za klavir, zbor i orkestar u c-molu, djelo u kojem je jezgra glazbenog i idejnog materijala kasnije Devete simfonije. Međutim, glazbeniku i pravom intelektualcu takvog kapaciteta to ni približno nije bilo dovoljno.



Uz po jedan Beethovenov koncert u kojem je bio i solist i dirigent, Barenboim je svake večeri ravnao i izvedbom po jednog kapitalnog djela Arnolda Schönberga. Tako su na genijalan način spojeni Beethoven, kao vrhunac razdoblja i škole koju nazivamo bečkom klasikom, i Schönberg, pokretač i utemeljitelj kapitalnog poglavlja razvoja glazbe 20. stoljeća poznatog pod nazivom Druga bečka škola. Beethovenovim klavirskim koncertima (sviranim redom 1., 5., 4., 3., 2.) svake su večeri dodavana antologijska Schönbergova djela: veličanstveni orkestralni vrtlog harmonija i zvuka kasnoromantičarske simfonijske poeme Pelleas i Melisande, op. 5; "Verklärte Nacht" ("Preobražena noć"), op. 4, djelo u kojem se iskazao gudački korpus izuzetnog, primjetno pomlađenog orkestra; ekspresionistički monodram "Erwartung" ("Iščekivanje"), op. 17, sa sjajnom sopranisticom Angelom Denoke; "Preživjeli iz Varšave" - potresno dodekafonsko poslijeratno Schönbergovo oplakivanje žrtava holokausta u kojem je oboljelog Dietera Fischera-Diskaua kao recitator dostojno zamijenio bariton Robert Holl; Varijacije za orkestar op. 31 te naposlijetku Pet orkestralnih komada op. 16 iz 1909. godine.

Div koncertnih podija



Upravo u tom djelu do punog je izražaja došao temeljni zahtjev Barenboima dirigenta, koji je on nakon jednog od odsviranih Beethovenovih stavaka, s vrlo zahtjevnom grimasom na licu, došapnuo koncertnom majstoru tako da sam ga dobro razumio i ja u četvrtom redu: "Noch Farbe!" ("Još boje!").



Uvijek još više boje, to je ono što Barenboim zahtijeva neprestano i od svojih prstiju na tipkama i redovito postiže u suradnji sa sjajnim orkestrom kojim vlada autoritetom svirača kojem nitko ne može uskratiti poštovanje. Istodobno, on je vulkan energije i iskonske umjetničke radosti koju malošto tako slikovito dočarava kao obje Barenboimove noge ispružene i podignute u zrak ispod klavira dok se strasno sa svim prstima obara na neki akord jedne od Beethovenovih virtuoznih kadenci.



Intervju od genija koji nakon koncerata s prijateljima sa svih strana svijeta razgovara na svim svjetskim jezicima nisam dobio. Za sada. Ali ionako bi se još stranice i stranice mogle ispisati već i onome što je sve taj rastom malen div koncertnih pozornica u pet večeri ispričao na podiju Musikvereina, čiju raskoš iz večeri u večer pozlaćuju baš takvi kao što je on.

1942.rođen u Buenos Airesu, roditelji su mu bili ruski useljenici

1947.počinje učiti klavir s majkom, nastavlja studij glazbe s ocem

1950.prvi javni pijanistički nastupi u Buenos Airesu i Beču, obitelj se seli u Izrael

1954.postaje najmlađi student majstorske klase Igora Markevicha u Salzburgu, Wilhelm Furtwängler ga poziva da nastupi s Berlinskom filharmonijom

1955.-1956.studij u Parizu kod Nadije Boulanger, svira s Arthurom Rubinsteinom, Stokowski ga angažira za nastup u Carnegie Hallu

1960.u Tel Avivu izvodi sve Beethovenove sonate

1962.dirigentski debi s Izraelskom filharmonijom u Tel Avivu

1966.upoznaje Jacqueline du Pre s kojom se vjenčao 1967. i ostao u braku do njezine smrti 1987.

1975.-1979.kao glazbeni direktor L'Orchestre de Paris naročito promiče djela suvremenih skladatelja kao što su Lutoslawski, Berio, Boulez, Henze, Dutilleux and Takemitsu

1981.debitira u Bayreuthu premijerom Tristana i Izolde

1989.postaje glazbeni direktor Čikaškog simfonijskog orkestra s kojim mu ugovor istječe ove godine

1992.postaje generalni glazbeni direktor berlinske Staatsopere Unter den Linden

  1999.održava prvi u nizu recitala u Ramallahu na Zapadnoj obali, pokreće West-Eastern Divan projekt i orkestar za mlade glazbenike s Bliskog i Srednjeg istoka - Židove i Arape

2000.U njujorškom Carnegie Hallu i Teatru Colon u Buenos Airesu proslavlja 50. godišnjicu prvog nastupa

Pola stoljeća blistave karijere

Podizanje razine glazbenog obrazovanja mladih jedna je od glavnih Barenboimovih misija kojoj posvećuje mnogo vremena, snage, a i novca. Prošle subotu u Beču je Barenboimu uručena Siemensova nagrada za glazbenike vrijedna 150 tisuća eura. Trećina novca ići će u novoosnovanu Barenboimovu zakladu za mlade glazbenike, a dvije trećine za obnovu berlinske Staatsopere Unter den Linden kojoj je na čelu već 14 godina.



O ljudskoj i umjetničkoj Barenboimovoj snazi i angažiranosti izvrsno, dirljivo i potresno svjedoči i dokumentarni film "Znanje je početak" u kojem je dokumentirano nastajanje i razvoj projekta West-Eastern Divan u kojem je Barenboimu partner i najbolji prijatelj bio istaknuti palestinski pisac i intelektualac Edward Said koji je, na žalost, 2003. umro od raka. Kulminacija projekta bio je nastup orkestra sastavljenog od mladih Židova i Arapa u Ramallahu prošle godine. Spomenuti film, kao i snimka čitavog koncerta, dostupan je odnedavno na DVD-u pod etiketom Warner Classics i u Hrvatskoj, u distribuciji Dancing Beara. Uz još nekoliko recentnih Barenboimovih diskografskih izdanja, spomenuti DVD ćemo opširno predstaviti u četvrtak u prilogu Bestseler.

Bliskoistočna misija na DVD-u

Iz Beča Branimir Pofuk