Sadašnji Papa kao kardinal Ratzinger je još 1999. u novinama La Republica objavio da stalno uza se nosi karticu o darivanju organa, jer da je to čin ljubavi prema ljudima u nevolji. I Ivan Pavao II. slično je govorio u javnosti.
Za kršćanina to nije problem, jer uskrslo tijelo u novom životu bit će zaista sasvim novo i cijelo. Ali Ivan Pavao II. posebno ističe da u takvim postupcima - u transplantaciji organa - treba paziti na osnovno dostojanstvo onoga koji organ dariva.
Uzimanje organa za presađivanje ne smije uzrokovati smrt darovatelja. S vjerničkog stajališta tijelo je dar Božji koji se u određenim uvjetima može ili čak treba drugima darovati. Kako to učiniti da ničija prava ne budu povrijeđena i da pothvat uspije, pitanja su koja rješavaju medicina i odgovarajući zakoni.
U subotu 16. lipnja je Europski dan darivanja organa.
Zacijelo će odgovarajući stručnjaci doći do riječi, ali s crkvene strane je načelno jasno.
Papa je istaknuo da je šteta nositi u grob, u raspadanje, nešto što drugome može zaista pomoći, čak ga održati na životu. Ali zaista treba paziti da to bude dar a ne trgovanje, nadasve da se spriječi kriminalno otimanje organa - čega nažalost ima po svijetu.
Kad se sve moguće opasnosti i zloporabe uklone, transplantacija je čin ljubavi prema čovjeku u nevolji, dakle prava vjernička krepost. U zemljama gdje je to potrebno vjernik bi uz osobnu iskaznicu trebao držati bilješku da je u slučaju smrti spreman darovati svoje organe za transplantaciju.
Znamo za dirljive slučajeve kad su se roditelji ubijenoga, u nesreći stradaloga ili naglo umrloga djeteta razveselili kad su čuli i vidjeli da netko živi s organima njihova dragog pokojnika.