Dinamov stadion već je 62 godine u središtu sportskih, navijačkih, političkih, financijskih te arhitektonskih skandala, a uvijek diskutabilno pitanje, zbog kojeg će se u Zagrebu uskoro organizirati referendum, je treba li maksimirski stadion dovršiti i ostaviti ga na toj emotivno važnoj a racionalno lošoj lokaciji ili na Kajzerici sagraditi potpuno novi stadion.
Da je Dinamov stadion na lošoj lokaciji te da zbog dviju jakih gradskih prometnica nikada neće biti pravi svjetski stadion, vizonarski je tvrdio i njegov prvi arhitekt, slavni Vladimir Turina.
Turina je cijelo vrijeme, dakle tih dugih 17 godina, dok je projektirao stadion na Maksimiru, vizionarski, ali i vrlo argumentirano tvrdio da se od te lokacije treba odustati.
Loša lokacija
No, pitanje izgradnje stadiona bilo je i tada puno više politički dirigirano negoli vođeno pravilima struke, a o tome svjedoče i brojna pisma, eseji, nacrti, fotografije i skice Vladimira Turine iz tog vremena koje su po prvi put ekskluzivno za Jutarnji list izvađene iz depoa Muzeja grada Zagreba.
U 20-ak pisama koje je Vladimir Turina godinama pisao velikanima svjetske arhitekture, poput Le Corbusiera, Oscara Niemeyera, Jacoba Berenda Bakeme te brojnim kolegama arhitektima, ali i Većeslavu Holjevcu te drugim gradskim čelnicima, često spominje da je lokacija maksimirskog stadiona iznimno loša te predlaže gradnju na praznoj ledini u blizini pruge na Sveticama gdje se mogao sagraditi stadion za 100.000 ljudi što bi riješilo taj 62-godišnji problem.
“Nesreća je htjela da je izbor za stadion pao u blizini križanja Maksimirske i Jakićeve ulice. Ponovljena upozorenja i jedan gotov idejni projekt arene sa 100.000 mjesta, sposoban za gradnju u etapama, nisu tada mogli promijeniti tok zbivanja i na brzinu stvorenu odluku. Opravdanje za ovaj postupak pokušalo se tražiti u činjenici da teren tada nije bio slobodan (...) Tada sam bio, a i danas sam, najgorljiviji pristaša likvidacije sveg preostalog balasta hitnim i korjenitim putem”, napisao je Vladimir Turina u svom eseju “Kako smo gradili stadion Dinamo”, koji je nedavno objavio Vladimir Mattioni u knjizi “Rukopisi Vladimira Turine”.
Južnije od Maksimira
Dakle, ne samo da se Turina zauzimao za lokaciju na južnom dijelu Svetica, nego je i za nju već imao gotov projekt, a Vladimir Mattioni objasnio je da taj “tajni” neizvedeni projekt te česti Turinin argument protiv izgradnje današnjeg stadiona u Maksimiru gotovo nikad nije bio predstavljen u javnosti.
- Ako se ne varam, Jutarnji list prvi će nakon 62 godine objaviti taj projekt koji je prethodio Dinamovu stadionu. On je nastao odmah nakon završetka rata i to tako što je Turina 1946. godine dobio narudžbu da napravi projekt za takozvani veliki stadion JNA. Osim što je trebao poslužiti za vojne sletove, taj veliki stadion trebao je biti za atletiku i nogomet, a slavni Turina u okolnim objektima osmislio je da se smjesti kino, kazalište te drugi javni i kulturni sadržaji.
Nekompromisni i svestrani arhitekt u svega nekoliko mjeseci napravio je projekt za taj veliki stadion koji je trebao biti za čak 100.000 ljudi, a s obzirom na to da je njegova lokacija bila puno južnija od Maksimirske ceste, te se nalazila na ledini na Sveticama, sigurno je da bi to, dugoročno gledano, bila puno povoljnija lokacija - kaže Vladimir Mattioni.
Kaže da su sudbina, ali jednako tako i brojni političari, kao i objektivni problemi oko vlasništva zemljišta, odlučili da se taj stadion ne izvede i zaboravi.
Od njega se za nekoliko mjeseci odustalo te je uskoro, te 1946. godine, stigla nova narudžba za gradnju stadiona Akademac koji je također potpuno zaboravljen. Taj zaboravljeni biser arhitekture gotovo je završio u smeću - ispričao je Mattioni, objašnjavajući kako ga je sasvim slučajno na Arhitektonskom fakultetu pronašao profesor Krešimir Ivaniš.
Nezgodan izlaz
- Turina je godinama bio profesor na Arhitektonskom fakultetu i nakon njegove smrti rashodovale su se njegove stvari koje je držao u svom kabinetu. Profesor Ivaniš slučajno je pospremio dvije fotografije makete koje se sada nalaze u Muzeju grada Zagreba te u Muzeju arhitekture - priča Mattioni, objašnjavajući kako te slike nikada nisu osvanule niti u stručnim časopisima.
Kustosica Hela Vukadin iz Muzeja grada Zagreba, koja trenutačno priprema doktorat o Turini, iz fundusa Muzeja susretljivo nam je pokazala te raritetne fotografije.
- Lokacija na Sveticama bila je daleko povoljnija i jednostavnija. No, o tom projektu zna se jako malo, jer je on bio aktualan svega nekoliko mjeseci. Slično je i sa stadionom Akademac, za koji se sa sigurnošću ne zna gdje je trebao biti. U svakom slučaju, ni na ovom projektu Turina nije prihvaćao zatvorenu elipsu gledališta koja je u to vrijeme bila uobičajena za stadione, nego je vrlo smjelo osmislio blagu elipsu koja se s istočne strane gotovo potpuno gubi.
Teško je reći bi li taj stadion bio bolje arhitektonsko rješenje, vjerojatno ne bi jer je autentični Dinamov stadion do 1963. bio masterpiece. No, da se stadion te 1946. sagradio na Sveticama, sigurno ne bi došlo do urbanističkog problema zbog nepovoljnog položaja maksimirskog stadiona - rekla je Hela Vukadin, kustosica Muzeja grada Zagreba te autorica izložbe o Vladimiru Turini.
Zapravo, osnovni problemi zbog kojih je maksimirski stadion teško prilagoditi strogim pravilima Uefe je blizina dviju prometnica te, posebice, što najzagriženiji navijači izlaze na vrlo prometnu Maksimirsku ulicu.
- Malo je poznato da se Vladimir Turina 1963. godine, nakon brojnih zahtjeva investitora za nadogradnjom sjeverne i južne tribine, distancirao od projekta Dinamova stadiona jer u njegovim daljnim nadogradnjama nije htio sudjelovati. Njegova ideja bila je da se u Maksimiru, zbog prostorne i urbanističke zadanosti, sagradi samo velika zapadna tribina sa 65.000 stajaćih mjesta, dok su ostale strane trebale ostati “open space”.
- No, ubrzo su došli i zahtjevi investitora da se sagradi istočna pa i sjeverna tribina. Sjevernu tribinu napravio je izuzetno niskom kako bi u stadion “ulazila” maksimirska šuma, no kako i ta želja nije bila kraj, te su uslijedili nalozi da se isprojektira i južna tribina, Turina je rekao ne i distancirao se od projekta - ispričala je Hela Vukadin.
Sukobi s investitorima
Kaže kako se zbog svoje iskrenosti, ideala, visokih moralnih vrijednosti, impulsivnosti i nekonformizma često sukobljavao s investitorima, a sam “otac arhitekture” Le Corbusier na knjizi “Le Modulor” napisao mu je posvetu u kojoj izražava divljenje i suosjećanje.
- “Moj dragi prijatelju Vladimire Turina, vi ste malo pred svima napredniji u idejama”, stoji u posveti Le Corbusiera, a poznato je da je s tim velikanom arhitekture dopisivao četiri godine razmjenjujući iskustva, kao i sa stogodišnjakom koji je još uvijek živ, velikanom Oscarom Niemeyerom. Njihove ideje, kao i napredne misli Gropiusa i Miesa Van der Rohea, prenosio je svojim studentima, a osobno mi je vrlo žao što je, unatoč brojnim izvanrednim i naprednim projektima, izveo samo tri projekta - rekla je Vukadin.
Na Dinamovom stadionu zbog brojnih intervencija i dogradnji koje sežu od samih početaka do danas gotovo je neprepoznatljiv Turinin izričaj, a Klaićeva bolnica također nije izvedena po izvornom projektu.
Jedino što je zasigurno ostalo iza tog vizionarskog genija su njegova pisma te stari projekti koji se osim u MGZ, nasreću mogu odnedavno naći u knjizi Rukopisi Vladimira Turine.
- Ova knjiga nije monografija o Turini, nego je to skup njegovih pisama koja će nadam se poslužiti kao platforma za daljnje proučavanje - kaže Vladimir Mattioni, koji je s Krešimirom Ivanišem uredio knjigu koja će 22. travnja biti svečano predstavljena u Društvu arhitekata Zagreba.
Boba Blašković
Da je Dinamov stadion na lošoj lokaciji te da zbog dviju jakih gradskih prometnica nikada neće biti pravi svjetski stadion, vizonarski je tvrdio i njegov prvi arhitekt, slavni Vladimir Turina.
Turina je cijelo vrijeme, dakle tih dugih 17 godina, dok je projektirao stadion na Maksimiru, vizionarski, ali i vrlo argumentirano tvrdio da se od te lokacije treba odustati.
Loša lokacija
No, pitanje izgradnje stadiona bilo je i tada puno više politički dirigirano negoli vođeno pravilima struke, a o tome svjedoče i brojna pisma, eseji, nacrti, fotografije i skice Vladimira Turine iz tog vremena koje su po prvi put ekskluzivno za Jutarnji list izvađene iz depoa Muzeja grada Zagreba.
U 20-ak pisama koje je Vladimir Turina godinama pisao velikanima svjetske arhitekture, poput Le Corbusiera, Oscara Niemeyera, Jacoba Berenda Bakeme te brojnim kolegama arhitektima, ali i Većeslavu Holjevcu te drugim gradskim čelnicima, često spominje da je lokacija maksimirskog stadiona iznimno loša te predlaže gradnju na praznoj ledini u blizini pruge na Sveticama gdje se mogao sagraditi stadion za 100.000 ljudi što bi riješilo taj 62-godišnji problem.
“Nesreća je htjela da je izbor za stadion pao u blizini križanja Maksimirske i Jakićeve ulice. Ponovljena upozorenja i jedan gotov idejni projekt arene sa 100.000 mjesta, sposoban za gradnju u etapama, nisu tada mogli promijeniti tok zbivanja i na brzinu stvorenu odluku. Opravdanje za ovaj postupak pokušalo se tražiti u činjenici da teren tada nije bio slobodan (...) Tada sam bio, a i danas sam, najgorljiviji pristaša likvidacije sveg preostalog balasta hitnim i korjenitim putem”, napisao je Vladimir Turina u svom eseju “Kako smo gradili stadion Dinamo”, koji je nedavno objavio Vladimir Mattioni u knjizi “Rukopisi Vladimira Turine”.
Južnije od Maksimira
Dakle, ne samo da se Turina zauzimao za lokaciju na južnom dijelu Svetica, nego je i za nju već imao gotov projekt, a Vladimir Mattioni objasnio je da taj “tajni” neizvedeni projekt te česti Turinin argument protiv izgradnje današnjeg stadiona u Maksimiru gotovo nikad nije bio predstavljen u javnosti.
- Ako se ne varam, Jutarnji list prvi će nakon 62 godine objaviti taj projekt koji je prethodio Dinamovu stadionu. On je nastao odmah nakon završetka rata i to tako što je Turina 1946. godine dobio narudžbu da napravi projekt za takozvani veliki stadion JNA. Osim što je trebao poslužiti za vojne sletove, taj veliki stadion trebao je biti za atletiku i nogomet, a slavni Turina u okolnim objektima osmislio je da se smjesti kino, kazalište te drugi javni i kulturni sadržaji.
Nekompromisni i svestrani arhitekt u svega nekoliko mjeseci napravio je projekt za taj veliki stadion koji je trebao biti za čak 100.000 ljudi, a s obzirom na to da je njegova lokacija bila puno južnija od Maksimirske ceste, te se nalazila na ledini na Sveticama, sigurno je da bi to, dugoročno gledano, bila puno povoljnija lokacija - kaže Vladimir Mattioni.
Kaže da su sudbina, ali jednako tako i brojni političari, kao i objektivni problemi oko vlasništva zemljišta, odlučili da se taj stadion ne izvede i zaboravi.
Od njega se za nekoliko mjeseci odustalo te je uskoro, te 1946. godine, stigla nova narudžba za gradnju stadiona Akademac koji je također potpuno zaboravljen. Taj zaboravljeni biser arhitekture gotovo je završio u smeću - ispričao je Mattioni, objašnjavajući kako ga je sasvim slučajno na Arhitektonskom fakultetu pronašao profesor Krešimir Ivaniš.
Nezgodan izlaz
- Turina je godinama bio profesor na Arhitektonskom fakultetu i nakon njegove smrti rashodovale su se njegove stvari koje je držao u svom kabinetu. Profesor Ivaniš slučajno je pospremio dvije fotografije makete koje se sada nalaze u Muzeju grada Zagreba te u Muzeju arhitekture - priča Mattioni, objašnjavajući kako te slike nikada nisu osvanule niti u stručnim časopisima.
Kustosica Hela Vukadin iz Muzeja grada Zagreba, koja trenutačno priprema doktorat o Turini, iz fundusa Muzeja susretljivo nam je pokazala te raritetne fotografije.
- Lokacija na Sveticama bila je daleko povoljnija i jednostavnija. No, o tom projektu zna se jako malo, jer je on bio aktualan svega nekoliko mjeseci. Slično je i sa stadionom Akademac, za koji se sa sigurnošću ne zna gdje je trebao biti. U svakom slučaju, ni na ovom projektu Turina nije prihvaćao zatvorenu elipsu gledališta koja je u to vrijeme bila uobičajena za stadione, nego je vrlo smjelo osmislio blagu elipsu koja se s istočne strane gotovo potpuno gubi.
Teško je reći bi li taj stadion bio bolje arhitektonsko rješenje, vjerojatno ne bi jer je autentični Dinamov stadion do 1963. bio masterpiece. No, da se stadion te 1946. sagradio na Sveticama, sigurno ne bi došlo do urbanističkog problema zbog nepovoljnog položaja maksimirskog stadiona - rekla je Hela Vukadin, kustosica Muzeja grada Zagreba te autorica izložbe o Vladimiru Turini.
Zapravo, osnovni problemi zbog kojih je maksimirski stadion teško prilagoditi strogim pravilima Uefe je blizina dviju prometnica te, posebice, što najzagriženiji navijači izlaze na vrlo prometnu Maksimirsku ulicu.
- Malo je poznato da se Vladimir Turina 1963. godine, nakon brojnih zahtjeva investitora za nadogradnjom sjeverne i južne tribine, distancirao od projekta Dinamova stadiona jer u njegovim daljnim nadogradnjama nije htio sudjelovati. Njegova ideja bila je da se u Maksimiru, zbog prostorne i urbanističke zadanosti, sagradi samo velika zapadna tribina sa 65.000 stajaćih mjesta, dok su ostale strane trebale ostati “open space”.
- No, ubrzo su došli i zahtjevi investitora da se sagradi istočna pa i sjeverna tribina. Sjevernu tribinu napravio je izuzetno niskom kako bi u stadion “ulazila” maksimirska šuma, no kako i ta želja nije bila kraj, te su uslijedili nalozi da se isprojektira i južna tribina, Turina je rekao ne i distancirao se od projekta - ispričala je Hela Vukadin.
Sukobi s investitorima
Kaže kako se zbog svoje iskrenosti, ideala, visokih moralnih vrijednosti, impulsivnosti i nekonformizma često sukobljavao s investitorima, a sam “otac arhitekture” Le Corbusier na knjizi “Le Modulor” napisao mu je posvetu u kojoj izražava divljenje i suosjećanje.
- “Moj dragi prijatelju Vladimire Turina, vi ste malo pred svima napredniji u idejama”, stoji u posveti Le Corbusiera, a poznato je da je s tim velikanom arhitekture dopisivao četiri godine razmjenjujući iskustva, kao i sa stogodišnjakom koji je još uvijek živ, velikanom Oscarom Niemeyerom. Njihove ideje, kao i napredne misli Gropiusa i Miesa Van der Rohea, prenosio je svojim studentima, a osobno mi je vrlo žao što je, unatoč brojnim izvanrednim i naprednim projektima, izveo samo tri projekta - rekla je Vukadin.
Na Dinamovom stadionu zbog brojnih intervencija i dogradnji koje sežu od samih početaka do danas gotovo je neprepoznatljiv Turinin izričaj, a Klaićeva bolnica također nije izvedena po izvornom projektu.
Jedino što je zasigurno ostalo iza tog vizionarskog genija su njegova pisma te stari projekti koji se osim u MGZ, nasreću mogu odnedavno naći u knjizi Rukopisi Vladimira Turine.
- Ova knjiga nije monografija o Turini, nego je to skup njegovih pisama koja će nadam se poslužiti kao platforma za daljnje proučavanje - kaže Vladimir Mattioni, koji je s Krešimirom Ivanišem uredio knjigu koja će 22. travnja biti svečano predstavljena u Društvu arhitekata Zagreba.
Boba Blašković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....