- Danas nije umro samo moj tata. S njim je umro i dio Splita i dio umjetnosti. A ja, iskreno, u ovom trenutku ne mogu reći što će mi od toga najviše nedostajati. Pamtit ću ga po karakteru, vedrom duhu, spremnosti na šalu. On je bio oduvijek nekako poseban i svoj, ljudi su ga baš zbog toga voljeli - kazao je danas ujutro
Dino, sin
Borisa Dvornika, koji je sa suprugom
Danijelom i kćerkom
Elom iz Zagreba kretao za Split.
Njegov brat Dean danas ujutro bio je s Dijanom Dvornik, Borisovom suprugom, a od Dina smo doznali da će se sprovod glumačkog velikana održati u srijedu poslijepodne u Splitu.
Odlaskom starog dugogodišnjeg prijatelja bio je potresen Ivica Vidović:
- Izgubio sam prijatelja i velikog čovjeka. Pretužan sam da bih išta rekao. Mi smo bili generacija - izgovorio je uz drhtaj Vidović.
- Prštao je duhovitošću i talentom. Jako me pogodila njegova smrt. Bio je iznimno mudar i darovit čovjek. Umro je na Uskrs, vrata raja su mu otvorena. A mi koji smo ostali ovdje još ćemo dugo čekati da se ponovno rodi jedan ovako velik glumac - kazao je Antun Vrdoljak.
Zoja Odak glumica splitskog HNK igrala je s Dvornikom brojne uloge zajedno na sceni.
- S Borisom Dvornikom otišao je jedan u peterolistu velikih glumaca bivše Jugoslavije, koji su uz Borisa činili još Živojinović, Samardžić, Pavle Vujisić i Milena Dravić. S Borisom sam posljednji put igrala 1992. u legendarnoj "Šjora Fili", bilo je to u vrijeme kad je intendant bio Sanader.
Dvornik je prerano prestao igrati, na sceni ga faktički nije bilo od ranih devedesetih i u tom smislu on je već na neki način prerastao u sjećanje. Svoje najnezaboravnije uloge napravio je po tekstovima Miljenka Smoje.
Sjetnim komentarom svoga prijatelja ispraća i Oliver Dragojević.
- Polako odlaze ljudi koji su obilježili Split. Smoje, Runjić, Dvornik... Sva trojica umrla su prerano, ali su iza sebe ostavili naprocjenjivo blago dobrote i umjetnosti - kazao je Oliver.
- Boris je za HTV spremao televizijski serijal, svojevrsnu biografiju, 'Baladu o glumcu', s insertima iz svojih najvećih uloga - kaže Miroslav Lilić.
- Bio je glumac i čovjek s kojim sam provodio divne noći i divne dane. Kada bi dolazio u Zagreb, nalazili smo se u starom restoranu kod Drage Vukušića, a on bi svojim talentom i šarmom uvijek uspijevao izmamiti pljesak svojih kolega glumaca koje smo tamo sretali. Živio je naš Boris punim plućima - prisjeća se Lilić.
Veljko Bulajić, filmski redatelj koji je s Dvornikom radio Bitku na Neretvi nije krio iznenađenje: - Ne mogu vjerovati da je nam otišao Boris. U mom filmu "Bitka na Neretvi" ostvario je jedinstvenu glumačku ulogu. Njegova interpretacija boli, njegov plač i revolt nad najboljim prijateljem koji je poginuo u borbi protiv četnika doista je antologijska scena. Širom svijeta dobio je mnoga zaslužena priznanja, bio je glumac koji se voli i koji je glumački mogao dati sve.
Ljubiša Samardžić s Borisom Dvornikom posljednji se put, kaže, vidio prije dvije godine u Sarajevu, u restoranu na Marin dvoru. Pili su bezalkoholno pivo, pričali o sebi, svojima i o boemštini.
- Prisjećali smo se dokonih trenutaka poslije završetka radnog dana, kada smo u kutkovima kavana u Sarajevu, na Hvaru, Jablanici i u Gramadji kod Vladičinog Hana dizali goste na noge, jer smo pjevali pjesme koje smo obojica voljeli, od 'U te san se zaljubija' do 'Nas dva
brata skupa ratujemo, ne plač' sele, ako poginemo'. Odlaskom Borisa Dvornika kao da je otišao dio naše nepresušne bogate prošlosti i ludosti koju smo obojica nosili - kaže Samardžić.
- On će za mene uvijek ostati živ - rekao je Velimir Bata Živojinović.
- Nas dvojica proteklih smo se godina mirili i svađali. Bili smo dvije stare budale koje su dopustile trećim ljudima da nas zavade. Ali uvijek, duboko u mom srcu, bilo je mjesto sačuvano za Borisa Dvornika. Kako je živio, tako je i otišao, a ja znam da me on ondje gore čeka i da se više nikad nećemo posvađati - rekao je Živojinović.
Klara Rožman;A. Piteša;J. Pavičić
Njegov brat Dean danas ujutro bio je s Dijanom Dvornik, Borisovom suprugom, a od Dina smo doznali da će se sprovod glumačkog velikana održati u srijedu poslijepodne u Splitu.
Odlaskom starog dugogodišnjeg prijatelja bio je potresen Ivica Vidović:
- Izgubio sam prijatelja i velikog čovjeka. Pretužan sam da bih išta rekao. Mi smo bili generacija - izgovorio je uz drhtaj Vidović.
- Prštao je duhovitošću i talentom. Jako me pogodila njegova smrt. Bio je iznimno mudar i darovit čovjek. Umro je na Uskrs, vrata raja su mu otvorena. A mi koji smo ostali ovdje još ćemo dugo čekati da se ponovno rodi jedan ovako velik glumac - kazao je Antun Vrdoljak.
Zoja Odak glumica splitskog HNK igrala je s Dvornikom brojne uloge zajedno na sceni.
- S Borisom Dvornikom otišao je jedan u peterolistu velikih glumaca bivše Jugoslavije, koji su uz Borisa činili još Živojinović, Samardžić, Pavle Vujisić i Milena Dravić. S Borisom sam posljednji put igrala 1992. u legendarnoj "Šjora Fili", bilo je to u vrijeme kad je intendant bio Sanader.
Dvornik je prerano prestao igrati, na sceni ga faktički nije bilo od ranih devedesetih i u tom smislu on je već na neki način prerastao u sjećanje. Svoje najnezaboravnije uloge napravio je po tekstovima Miljenka Smoje.
Sjetnim komentarom svoga prijatelja ispraća i Oliver Dragojević.
- Polako odlaze ljudi koji su obilježili Split. Smoje, Runjić, Dvornik... Sva trojica umrla su prerano, ali su iza sebe ostavili naprocjenjivo blago dobrote i umjetnosti - kazao je Oliver.
- Boris je za HTV spremao televizijski serijal, svojevrsnu biografiju, 'Baladu o glumcu', s insertima iz svojih najvećih uloga - kaže Miroslav Lilić.
- Bio je glumac i čovjek s kojim sam provodio divne noći i divne dane. Kada bi dolazio u Zagreb, nalazili smo se u starom restoranu kod Drage Vukušića, a on bi svojim talentom i šarmom uvijek uspijevao izmamiti pljesak svojih kolega glumaca koje smo tamo sretali. Živio je naš Boris punim plućima - prisjeća se Lilić.
Veljko Bulajić, filmski redatelj koji je s Dvornikom radio Bitku na Neretvi nije krio iznenađenje: - Ne mogu vjerovati da je nam otišao Boris. U mom filmu "Bitka na Neretvi" ostvario je jedinstvenu glumačku ulogu. Njegova interpretacija boli, njegov plač i revolt nad najboljim prijateljem koji je poginuo u borbi protiv četnika doista je antologijska scena. Širom svijeta dobio je mnoga zaslužena priznanja, bio je glumac koji se voli i koji je glumački mogao dati sve.
Ljubiša Samardžić s Borisom Dvornikom posljednji se put, kaže, vidio prije dvije godine u Sarajevu, u restoranu na Marin dvoru. Pili su bezalkoholno pivo, pričali o sebi, svojima i o boemštini.
- Prisjećali smo se dokonih trenutaka poslije završetka radnog dana, kada smo u kutkovima kavana u Sarajevu, na Hvaru, Jablanici i u Gramadji kod Vladičinog Hana dizali goste na noge, jer smo pjevali pjesme koje smo obojica voljeli, od 'U te san se zaljubija' do 'Nas dva
brata skupa ratujemo, ne plač' sele, ako poginemo'. Odlaskom Borisa Dvornika kao da je otišao dio naše nepresušne bogate prošlosti i ludosti koju smo obojica nosili - kaže Samardžić.
- On će za mene uvijek ostati živ - rekao je Velimir Bata Živojinović.
- Nas dvojica proteklih smo se godina mirili i svađali. Bili smo dvije stare budale koje su dopustile trećim ljudima da nas zavade. Ali uvijek, duboko u mom srcu, bilo je mjesto sačuvano za Borisa Dvornika. Kako je živio, tako je i otišao, a ja znam da me on ondje gore čeka i da se više nikad nećemo posvađati - rekao je Živojinović.
Klara Rožman;A. Piteša;J. Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....