Problem nesuradnje hrvatskih proizvođača namještaja s mladim dizajnerima pitanje je koje se aktualizira svake godine, posebno kada se održava Ambienta, Međunarodni sajam namještaja na Velesajmu na kojem svake godine očekivano dominira talijanski namještaj. S druge strane, potreba za lijepim, dizajnerskim namještajem postala je uočljiva ne samo kod novih bogataša.
Od ove dvije teze krenuli smo u potragu za, uvjetno rečeno, hrvatskim dizajnerskim namještajem u posljednjih pedeset godina. Zanimalo nas je što je bilo dizajnerski vrijedno u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata i što bi danas "držalo vodu", ili kao antikvitet ili kada bi se ponovno pustilo u proizvodnju kao klasik hrvatskog dizajna.
Pravi biseri na smeću
Pomanjkanje originalnih predmeta ili barem dokumentacije za dizajnerske bisere namještaja iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća problem je s kojima se suočavaju u Muzeju za umjetnost i obrt, objasnila je kustosica Koraljka Vlajo. Tako je vrlo često krupni otpad mjesto "muzeoloških istraživanja" jer se nerijetko pravi biseri nađu na smeću.
BERNARDO BERNARDI Fotelja/stolac iz 1961. godine sačuvana je u zagrebačkom PuËkom otvorenom učilištu
VJENCESLAV RICHTER Sačuvan je samo jedan njegov stolac, onaj iz 1952. u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt. Richter je djelovao u okviru Studija za industrijsko oblikovanje
- Arhitekti i dizajneri prepoznaju vrijedne komade, no obični ljudi uglavnom ne znaju da nešto vrijedno bacaju u smeće - objašnjava kustosica Vlajo koja upravo 50-te i 60-te godine navodi kao posebno plodonosne u dizajnu namještaja. Prije dvije godine u Domu hrvatskih umjetnika izložba "Pedesete" aktualizirala je tako doista nekoliko prekrasnih dizajnerskih komada poput fotelje Božidara Murkovića iz 1957. koja se nalazi i u fundusu Muzeja. Da se na takve bisere može naići i u "običnom životu" mogu posvjedočiti iz vlastita iskustva jer sam s takvom foteljom u plavom izdanju živjela u jednom podstanarskom stanu. U potrazi za bitnim imenima dizajna hrvatskog namještaja u proteklih pedeset godina važan sugovornik je bio i teoretičar dizajna i profesor na Studiju za dizajn Feđa Vukić.
- Pedesete godine obilježilo je djelovanje skupine SIO - Studija za industrijsko oblikovanje, 60-te i 70-te su u znaku Bernarda Bernardija, 80-te su obilježile tri serije namještaja koje su Mladen i Marijan Orešić radili za tvornicu namještaja Jadran, a 90-te pojava skupine Numen - naveo je Vukić. On je pola stoljeća u dizajnu hrvatskog namještaja sažeto objasnio ovako: - Ono što danas eventualno prepoznajemo kao tradiciju dizajna namještaja u modernoj industrijaliziranoj kulturi u Hrvatskoj moguće je identificirati u idejama i realizacijama od 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća, a ostvarenja iz ranijeg razdoblja mogu se smatrati svojevrsnim uvodom u to nasljeđe dizajna.
Tehnološki vrhunac
Pedesete godine obilježene su pokušajima stvaranja novog standarda namještaja prihvatljivog za masovnu uporabu, a 60-te i 70-te godine ispunjene su projektima koji nastoje odgovoriti na izazove robno-novčane privrede uvedene reformom sredinom 60-ih. Osamdesete su usred kriznih situacija omogućile svojevrsni tehnološki vrhunac dizajna namještaja, barem stoga što su ujedno bile i kraj društveno-političkog konteksta u kojem su projekti stvarani. Na samom kraju tog desetljeća utemeljen je i Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na kojem se danas školuju nastavljači lokalne tradicije dizajna namještaja, ali sada za posve promijenjeno tržište.
Namještaj za učenje
Studio za industrijsko oblikovanje djelovao je od 1956. do 1963., a jedan od njegovih članova bio je arhitekt Vjenceslav Richter. Ideje Studija nisu doživjele mnogo realizacija (osim kao prototipovi ili maloserijski proizvodi), a u fundusu MUO-a tek je jedan Richterov stolac, i to iz 1952. godine. Kao da se jednostavnije i mnogo jeftinije moglo uživati u dobro dizajniranom životu 60-ih i 70-ih teza je koja se nameće zato što je to razdoblje u oblikovanju hrvatskog namještaja obilježio arhitekt i dizajner Bernardo Bernardi, vjerojatno široj javnosti najpoznatije domaće dizajnersko ime. Ostatke njegove vizije može se vidjeti u Pučkom otvorenom učilištu, nekadašnjem Radničkom sveučilištu Moša Pijade. Zgrada "Moše" sagrađena je početkom 60-ih i danas se smatra jednim od antologijskih djela poslijeratne hrvatske arhitekture. Unutrašnjost ove antologijske zgrade loše je prošla u razdoblju tranzicije pa je do danas malo toga ostalo od Bernardijeve vizije uređenja interijera. Sačuvan je samo jedan dio namještaja, i to ponajviše na Institutu za povijest umjetnosti koji djeluje unutar zgrade. Bernardijeve fotelje nastanjivale su i nekadašnju kavanu na vrhu nebodera na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, no taj vrijedan namještaj je uništen još u devedesetim.
Bernardijev "kvalitetan višeserijski drveni najmeštaj za učenje, rad i stanovanje" proizvodio je TVIN, drvna industrija iz Virovitice. Na naš upit planiraju li možda ponovno dati u proizvodnju neki od klasičnih Bernardijevih stolaca u TVIN-u smo dobili negativan odgovor, uz obrazloženje da su danas diktati tržišta drukčiji.
Police od lužnjaka
Ono što su u 80-ima radili braća Mladen i Marijan Orešić za tvornicu namještaja Jadran i na što nas je posebno upozorio Feđa Vukić, još je prezentno u našoj svakodnevici. Riječ je o tri serije stolaca - Ergoline iz 1983., Modres iz 1984. te vjerojatno najpoznatija serija Uni iz 1987. godine rađena za potrebe Univerzijade u Zagrebu. Braća Orešić završila su industrijski dizajn na bečkoj Akademiji, a danas rade kao profesori na Studiju dizajna.
Dizajnerska skupina Numen, koju čine Sven Jonke i Nikola Radeljković te Bečanin Christoph Katzler (Toni Uroda i Jelenko Herzog su dio tima kao grafički i multimedijalni dizajneri), nakon suradnje s uglednim svjetskim proizvođačima kao što su Capellini, Zanotti i njemački Interlubke svojim je radovima odnedavno prisutna i na domaćem tržištu. Pod nazivom "Element" i u suradnji sa salonom Inter, upustili su se u maloserijsku proizvodnju namještaja od slavonskog hrasta lužnjaka. Stolice, police, krevete i stalke za novine odlikuje vrlo jednostavno, "elementarno" oblikovanje.
• 50-te godine
Obilježene su pokušajima stvaranja novog standarda namještaja prihvatljivog za masovnu uporabu. Glavni predstavnik je skupina SIO - Studija za industrijsko oblikovanje. Jedan od njegovih članova bio je arhitekt Vjenceslav Richter
•
60-te i 70-te godine
Ispunjene su projektima koji nastoje odgovoriti na izazove robno-novčane privrede uvedene reformom sredinom šezdesetih. U znaku su dizajnera Bernarda Bernardija
•
80-te godine
Usred kriznih situacija omogućile su svojevrsni tehnološki vrhunac dizajna namještaja, barem stoga što su ujedno bile i kraj društveno-političkog konteksta u kojem su projekti stvarani. Obilježile su ih tri serije namještaja koje su Mladen i Marijan Orešić radili za tvornicu namještaja Jadran
•
90-te godine
Pojava skupine Numen koju čine Sven Jonke i Nikola Radeljković te Bečanin Christoph Katzler (Toni Uroda i Jelenko Herzog su dio tima kao grafički i multimedijalni dizajneri). Pod nazivom 'Element' i u suradnji s Interom upustili su se u maloserijsku proizvodnju namještaja od slavonskog hrasta lužnjaka
Udahnuti novi život starim stvarima
Pavica Knezović
Od ove dvije teze krenuli smo u potragu za, uvjetno rečeno, hrvatskim dizajnerskim namještajem u posljednjih pedeset godina. Zanimalo nas je što je bilo dizajnerski vrijedno u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata i što bi danas "držalo vodu", ili kao antikvitet ili kada bi se ponovno pustilo u proizvodnju kao klasik hrvatskog dizajna.
Pravi biseri na smeću
Pomanjkanje originalnih predmeta ili barem dokumentacije za dizajnerske bisere namještaja iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća problem je s kojima se suočavaju u Muzeju za umjetnost i obrt, objasnila je kustosica Koraljka Vlajo. Tako je vrlo često krupni otpad mjesto "muzeoloških istraživanja" jer se nerijetko pravi biseri nađu na smeću.
BERNARDO BERNARDI Fotelja/stolac iz 1961. godine sačuvana je u zagrebačkom PuËkom otvorenom učilištu
VJENCESLAV RICHTER Sačuvan je samo jedan njegov stolac, onaj iz 1952. u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt. Richter je djelovao u okviru Studija za industrijsko oblikovanje
|
|
- Arhitekti i dizajneri prepoznaju vrijedne komade, no obični ljudi uglavnom ne znaju da nešto vrijedno bacaju u smeće - objašnjava kustosica Vlajo koja upravo 50-te i 60-te godine navodi kao posebno plodonosne u dizajnu namještaja. Prije dvije godine u Domu hrvatskih umjetnika izložba "Pedesete" aktualizirala je tako doista nekoliko prekrasnih dizajnerskih komada poput fotelje Božidara Murkovića iz 1957. koja se nalazi i u fundusu Muzeja. Da se na takve bisere može naići i u "običnom životu" mogu posvjedočiti iz vlastita iskustva jer sam s takvom foteljom u plavom izdanju živjela u jednom podstanarskom stanu. U potrazi za bitnim imenima dizajna hrvatskog namještaja u proteklih pedeset godina važan sugovornik je bio i teoretičar dizajna i profesor na Studiju za dizajn Feđa Vukić.
- Pedesete godine obilježilo je djelovanje skupine SIO - Studija za industrijsko oblikovanje, 60-te i 70-te su u znaku Bernarda Bernardija, 80-te su obilježile tri serije namještaja koje su Mladen i Marijan Orešić radili za tvornicu namještaja Jadran, a 90-te pojava skupine Numen - naveo je Vukić. On je pola stoljeća u dizajnu hrvatskog namještaja sažeto objasnio ovako: - Ono što danas eventualno prepoznajemo kao tradiciju dizajna namještaja u modernoj industrijaliziranoj kulturi u Hrvatskoj moguće je identificirati u idejama i realizacijama od 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća, a ostvarenja iz ranijeg razdoblja mogu se smatrati svojevrsnim uvodom u to nasljeđe dizajna.
Tehnološki vrhunac
Pedesete godine obilježene su pokušajima stvaranja novog standarda namještaja prihvatljivog za masovnu uporabu, a 60-te i 70-te godine ispunjene su projektima koji nastoje odgovoriti na izazove robno-novčane privrede uvedene reformom sredinom 60-ih. Osamdesete su usred kriznih situacija omogućile svojevrsni tehnološki vrhunac dizajna namještaja, barem stoga što su ujedno bile i kraj društveno-političkog konteksta u kojem su projekti stvarani. Na samom kraju tog desetljeća utemeljen je i Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na kojem se danas školuju nastavljači lokalne tradicije dizajna namještaja, ali sada za posve promijenjeno tržište.
Namještaj za učenje
Studio za industrijsko oblikovanje djelovao je od 1956. do 1963., a jedan od njegovih članova bio je arhitekt Vjenceslav Richter. Ideje Studija nisu doživjele mnogo realizacija (osim kao prototipovi ili maloserijski proizvodi), a u fundusu MUO-a tek je jedan Richterov stolac, i to iz 1952. godine. Kao da se jednostavnije i mnogo jeftinije moglo uživati u dobro dizajniranom životu 60-ih i 70-ih teza je koja se nameće zato što je to razdoblje u oblikovanju hrvatskog namještaja obilježio arhitekt i dizajner Bernardo Bernardi, vjerojatno široj javnosti najpoznatije domaće dizajnersko ime. Ostatke njegove vizije može se vidjeti u Pučkom otvorenom učilištu, nekadašnjem Radničkom sveučilištu Moša Pijade. Zgrada "Moše" sagrađena je početkom 60-ih i danas se smatra jednim od antologijskih djela poslijeratne hrvatske arhitekture. Unutrašnjost ove antologijske zgrade loše je prošla u razdoblju tranzicije pa je do danas malo toga ostalo od Bernardijeve vizije uređenja interijera. Sačuvan je samo jedan dio namještaja, i to ponajviše na Institutu za povijest umjetnosti koji djeluje unutar zgrade. Bernardijeve fotelje nastanjivale su i nekadašnju kavanu na vrhu nebodera na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, no taj vrijedan namještaj je uništen još u devedesetim.
Bernardijev "kvalitetan višeserijski drveni najmeštaj za učenje, rad i stanovanje" proizvodio je TVIN, drvna industrija iz Virovitice. Na naš upit planiraju li možda ponovno dati u proizvodnju neki od klasičnih Bernardijevih stolaca u TVIN-u smo dobili negativan odgovor, uz obrazloženje da su danas diktati tržišta drukčiji.
Police od lužnjaka
Ono što su u 80-ima radili braća Mladen i Marijan Orešić za tvornicu namještaja Jadran i na što nas je posebno upozorio Feđa Vukić, još je prezentno u našoj svakodnevici. Riječ je o tri serije stolaca - Ergoline iz 1983., Modres iz 1984. te vjerojatno najpoznatija serija Uni iz 1987. godine rađena za potrebe Univerzijade u Zagrebu. Braća Orešić završila su industrijski dizajn na bečkoj Akademiji, a danas rade kao profesori na Studiju dizajna.
Dizajnerska skupina Numen, koju čine Sven Jonke i Nikola Radeljković te Bečanin Christoph Katzler (Toni Uroda i Jelenko Herzog su dio tima kao grafički i multimedijalni dizajneri), nakon suradnje s uglednim svjetskim proizvođačima kao što su Capellini, Zanotti i njemački Interlubke svojim je radovima odnedavno prisutna i na domaćem tržištu. Pod nazivom "Element" i u suradnji sa salonom Inter, upustili su se u maloserijsku proizvodnju namještaja od slavonskog hrasta lužnjaka. Stolice, police, krevete i stalke za novine odlikuje vrlo jednostavno, "elementarno" oblikovanje.
• 50-te godine
Obilježene su pokušajima stvaranja novog standarda namještaja prihvatljivog za masovnu uporabu. Glavni predstavnik je skupina SIO - Studija za industrijsko oblikovanje. Jedan od njegovih članova bio je arhitekt Vjenceslav Richter
•
60-te i 70-te godine
Ispunjene su projektima koji nastoje odgovoriti na izazove robno-novčane privrede uvedene reformom sredinom šezdesetih. U znaku su dizajnera Bernarda Bernardija
•
80-te godine
Usred kriznih situacija omogućile su svojevrsni tehnološki vrhunac dizajna namještaja, barem stoga što su ujedno bile i kraj društveno-političkog konteksta u kojem su projekti stvarani. Obilježile su ih tri serije namještaja koje su Mladen i Marijan Orešić radili za tvornicu namještaja Jadran
•
90-te godine
Pojava skupine Numen koju čine Sven Jonke i Nikola Radeljković te Bečanin Christoph Katzler (Toni Uroda i Jelenko Herzog su dio tima kao grafički i multimedijalni dizajneri). Pod nazivom 'Element' i u suradnji s Interom upustili su se u maloserijsku proizvodnju namještaja od slavonskog hrasta lužnjaka
Povijest namještaja u Hrvatskoj
|
Udahnuti novi život starim stvarima
U Muzeju za umjetnost i obrt širokoj publici je ponovno dostupna keramika iz pedesetih goidna koju je proizvodila nekadašnja Jugokeramika, odnosno današnji Inker.
Naime, na inicijativu MUO, objašnjava Koraljka Vlajo, ponovno su proizvedeni neki od posebno lijepih keramičkih posuda iz tog razoblja poput vrčića Višnje Habunek iz 1956. te boca za liker koje je oblikovala Stella Skopal, iz iste godine.
Keramika se prodaje u muzejskom dućanu a za nju veliki interes, kaže kustosica Vlajo, pokazuju stranci.
|
|
Pavica Knezović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....