Djeco, vaša nas majka napušta jer joj je ljubavnik važniji od nas

Djeco, vaša majka će nas napustiti. Našla je ljubavnika, koji joj je važniji od nas, i ne želi više živjeti s nama. To je čovjek kojeg vi dobro poznajete, koji je dolazio k nam u kuću, s čijom ste se djecom igrali. Ja vašu majku volim kao i vi, ali njoj to više nije važno. Ja sam pokušao sve, ali ona je odlučna. Shrvan sam, očajan, iznevjerila nas je - tim je riječima, uz suze, jedan otac svojoj djeci u pretpubertetskoj dobi prenio odluku da će se on i njihova majka razvesti. Učinio je to dok majke nije bilo kod kuće, večer nakon što mu je supruga rekla da njihov brak više nema smisla te da sad treba naći najbolji način da to kažu djeci i da ih zaštite koliko se to može.

Ne žele čuti za majku

Djeca su se, nakon tatine predstave, slomila. Više nisu željela čuti za majku, koja je do tada s njima boravila većinu vremena i bila im dobra mama. Ona je postala razarač obitelji, izdajica, “ona koja je kriva što se raspala njihova obitelj”.

To se dogodilo prije gotovo godinu dana. Majka još nema redovitih kontakata s djecom. Iako joj je sudski dodijeljena skrb nad djecom, ona ne može do njih. Sud je naložio obitelji intenzivnu obiteljsku terapiju, upozorio je oca da je to što čini zlostavljanje, teška manipulacija nad djecom u najosjetljivijoj dobi. Upozorili su ga da je, umjesto da učini sve što može da zaštiti djecu tijekom razvoda i uvjeri ih da se obitelj ne raspada razvodom jer su roditelji uvijek roditelji, upravo na njih prenio najveći teret razvoda, da prisilno proživljavaju njegove nerazrađene osjećaje prevarenog partnera, da im oduzima mamu.

Na tretmanima se pojavljuje samo majka. Otac ne dolazi niti dovodi djecu. “Evo što su nam sada priredili mama i njezin ljubavnik. Sad tvrde da smo ludi, hoće da idemo psihologu”, rekao je otac djeci. Sud je nemoćan.

Svake se godine u Hrvatskoj razvedu roditelji oko 4500 djece. Njih 40 do 50 posto, prema procjenama Asenke Kramer, predsjednice Udruge Dijete - razvod, žrtve su lošeg razvoda svojih roditelja te u prve tri godine, zbog partnerskih osvećivanja i borbe preko dječjih leđa, izgube kontakt s roditeljem s kojim nisu nastavili živjeti!

Sustav nema načina da spriječi ovakve situacije niti da zaštiti djecu, koja postaju oružje za osvetu bivšim partnerima.

Više odmažu nego pomažu

- To su pokazala inozemna istraživanja, a potpuno sam uvjerena da je jednako, ako ne i gore, i kod nas. Roditelji nisu pripremljeni za razvod, nemaju svjest o tome da partnerskim odnosom ne prestaje i roditeljski odnos, a nema nikakvih stručnih službi koje bi ih educirale kako zaštititi dijete i ne miješati ih u svoje odnose. Institucije oput suda i centara za socijalnu skrb, tvrde članovi naše udruge, više im odmažu nego pomažu - kaže Kramer.

Jedini susret roditelja u razvodu sa stručnjacima koji bi im trebali pomoći pri dogovoru o daljnjoj brizi za djecu jest posredovanje ili mirenje u centru za socijalnu skrb, koje tijekom razvoda mora proći svaki par s maloljetnom djecom. No, to je, svjedoče mnogi, samo formalnost, polusatni razgovor u kojem se obično ne dobije nikakav kvalitetan savjet.

- Naš je sustav krajnje zastario, zakonska su rješenja u suštini stara više od 40 godina i tu se hitno nešto mora mijenjati. Problema ima mnogo, a jedan od najvažnijih je što se pitanje roditeljske skrbi nakon razvoda kod nas u svakom slučaju rješava na sudu, odnosno u pravnoj bici. Diže se tužba, unajmljuju se odvjetnici. Roditelji postaju tuženik i tužitelj, postaju suprotstavljene strane. I počinje borba za dijete. Svi tvrde da se bore u ime djetetove dobrobiti, no, budimo iskreni, to je pravna bitka i bitno je ‘dobiti’. A ovdje nitko ne dobiva, to je bitka u kojoj su svi poraženi - kaže dr. Branka Rešetar s Katedre za obiteljsko pravo osječkog Pravnog fakulteta, koja je doktorirala upravo na temi kontakata roditelja i djece nakon razvoda.

U zapadnim zemljama, ističe, sudski se rješava skrb o djeci nakon razvoda u samo 10 posto slučajeva! Svi ostali se, uz pomoć širokog stručnog tima, dogovaraju izvan suda.

- To se zove medijacija, koja je u suvremenim sustavima izrazito uspješna. Amerikanci imaju nešto što se zove ‘parenting plan’, roditeljski plan koji roditelji sastavljaju uz stručnu pomoć i potpisuju poput ugovora. Bitno je da roditelji shvate da nije važno tko će ‘dobiti djecu’, nego da je najvažnije da oboje ostanu dobri roditelji - objašnjava dr. Rešetar, ističući da bi i naši zakoni hitno trebali uvesti mogućnost medijacije.

Uz medijaciju, dodaje, u Velikoj Britaniji postoje i posebni odvjetnici koje plaća država, a kojima je jedini cilj da roditelji sporazumno postignu dogovor. Ako nema dogovora i slučaj dođe do suda, odvjetnici ne mogu naplatiti uslugu!

Plan koji se može doraditi

Udruga Dijete - razvod objavila je nedavno vodič za roditelje u razvodu pod nazivom “Najbolji roditelj su roditelji”, u kojem se njudi i prijedlog takvog roditeljskog plana. U njemu se roditelji u početku obvezuju da će poštovati dječje pravo na to da se dijete nikad ne mora priklanjati jednoj strani, da ima pravo biti zaštićeno od roditeljskog osvećivanja i ratovanja i od toga da mu roditelj govori ružno protiv drugog roditelja, da ima pravo na privatnost s drugim roditeljem, pravo da je neupućeno u roditeljske pravne bitke i slično. U nastavku se usuglašavaju da će poticati nesmetane i česte kontakte s oba roditelja te da će roditelji izravno, a ne preko djeteta, kontaktirati o svemu, osobito o stvarima bitnim za dijete. U nastavku se dogovaraju o iznosu alimentacije i načinu isplate te vrlo detaljno, dogovaraju s kim će dijete živjeti, kako će drugi roditelj i njegova obitelj ostvarivati redovite kontakte i koje će praznike dijete s kim provoditi.

- To je načelni plan, koji se može dorađivati s obzirom na dob djeteta i slično. Iskreno, uopće ne znam kako bi institucije reagirale kad bi im netko došao s ovako razrađenim planom, osobito ako se roditelji dogovore da dijete pola vremena boravi kod jednog, a pola kod drugog roditelja. No, mi članove savjetujemo da svoje roditeljske odgovornosti i obveze ne prenose na institucije, da je to njihovo dijete i da, ako im centar ili prvostupanjski sud ne prihvate dogovor, podnesu zajedničku tužbu Županijskom ili čak Vrhovnom sudu, a da se u međuvremenu drže dogovorenog plana - kaže Asenka Kramar.

Kako kod nas sve odluke o djeci donosi sud na kojem su roditelji suprotne stranke, još je jedan nerješivi problem provedba sudskih odluka.

Nedavno je u Osijeku sud, nakon neuspješnih mirnih pokušaja, na kraju naredio ovrhu dvoje djece od 12 i 13 godina, odnosno oduzimanje djece ocu uz pomoć policije i odvođenje k majci, kojoj ih je sud dodijelio nakon razvoda. Ovrha nije uspjela, dijete je čak prijetilo da će se ubiti, a otac je k tome pozvao i novinarske ekipe da svi vide kako mu otimaju djecu.

- Zbog zaštite privatnosti djece, ne želim komentirati konkretni slučaj. No, tragično je da sud ne može provesti svoje odluke i da ni na koji način ne može natjerati stranke na izvršavanje danih obaveza. Također je nevjerojatno da pojedini odvjetnici, kolege, savjetuju strankama da ne poštuju sudske odluke jer ih sud ionako ne može provesti bez njihove volje. To je jednostavno nakaradno - kaže odvjetnica Jasminka Biloš koja u tom slučaju zastupa majku.

Vrijeme je najgori neprijatelj

Ovrha kao postupak, ističe dr. Rešetar, potpuno je neprihvatljiva kad su u pitanju djeca i nepojmljiva u suvremenim sustavima.

- Kad su djeca u pitanju, nikakva sila ne dolazi u obzir! To je posljedica sustava u kojem se u sudskom postupku odlučuje o djeci, kad se preko njih lome neriješeni partnerski odnosi, pitanje zajedničke imovine, plaćanja alimentacije i slično, što s djecom ne smije imati veze! U ovakvim slučajevima postupci predugo traju, nema načina da se roditelje natjera na terapiju koju nisu ranije prošli, a vrijeme istječe. Vrijeme je ovdje najgori neprijatelj, djeca su u takvim slučajevima izložena manipulacijama najgore vrste i gube vezu s jednim roditeljem - kaže dr. Rešetar. Ističe kako zna slučaj obitelji intelektualaca u kojoj otac i majka nakon razvoda žive u istom kvartu, a da djeca pet godina nisu progovorila s majkom iako je više od 10 godina po svemu bila uzoran i dobar roditelj.

- Ako dijete ne želi vidjeti jednog roditelja, dužni smo provjeriti zašto je tako i započeti hitnu terapiju s cijelom obitelji - kaže dr. Rešetar.