Do proljeća više tužbi za korupciju

Već godinama pratimo izvješća o napretku koje Europska komisija usvaja i objavljuje svake godine za sve države kandidatkinje za članstvo, ali i za one koji imaju neugodni status “potencijalnih kandidata”. Ta izvješća su predmet nagađanja, spekulacija što će u njima biti, kako će se ocijeniti napredak u određenom području i gdje staviti naglasak na kritike. I ove godine, nekoliko dana prije objave, Jutarnji je list imao uvid u nacrt ovogodišnjeg izvješća, po svemo sudeći zadnjeg prije okončanja pristupnih pregovora, ako nešto u Zagrebu (Rijeci ili Splitu - svejedno) ne krene krivo.

Bit će to dosad najbolji izvještaj za Hrvatsku i najbolji od svih individualnih izjveštaja. O usporedbi s onim za Island moglo bi se raspravljati! Potvrdit će se da je Hrvatska već sada ispunila sve političke kriterije za članstvo. Isti je slučaj i s ekonomskim jer će se pokazati da je Hrvatska i dalje funkcionirajuće tržišno gospodarstvo. Dok smo se prijašnjih godina zadovoljavali i ocjenama da je Hrvatska napravila “mali” ili “ograničeni” napredak u poglavljima koje ocjenjuje Europska komisija, ove su godine najčešće ocjene “značajan” ili “dobar napredak”. Možda je pozitivno iznenađenje što se ocjena “dobar napredak” pojavljuje čak i u vezi s borbom protiv korupcije, a “značajan napredak” i u problematičnom poglavlju o tržišnom natjecanju, gdje EU i dalje od Hrvatske očekuje okončanje procesa restrukturiranja brodogradilišta.

Naravno, da bi se stvar odradila do kraja, EU jasno poručuje Hrvatskoj da treba, do proljeća najkasnije, podebljati popis sudskih odluka u procesima suđenja za korupciju na viskoj razini. To bi trebalo uključiti i problem financiranja političkih stranaka i predizbornih kampanja. Nije tajna, što u privatnim razgovorima potvrđuju i mnogi EU dužnosnici, da se tu prije svega misli na HDZ, ali ne samo na tu stranku.

Druga poruka Hrvatskoj je da uspješnu reformu pravosuđa pretvori u vidljive rezultate. To će se ponajviše vidjeti u tome hoće li novo Državno sudbeno vijeće, transparentno i na osnovi profesionalnih a ne političkih kriterija, imenovati suce. I kako će se imenovati tužitelji. Pravosuđe će morati dokazati i da će se bez diskriminacije na etničkoj osnovi suditi za ratne zločine u Hrvatskoj jer EU i dalje sumnja na pristranost kada su u pitanju zločini prema Srbima.

Ton ove kritike pomalo iznenađuje s obzirom na to da je i glavni tužitelj Haaškog suda Serge Brammertz, ne uvijek sklon Hrvatskoj, pohvalio Hrvatsku za profesionalno procesuiranje slučajeva ratnih zločina pred domaćim sudovima. Na sudstvo se djelomično odnosi i pitanje povratka izbjeglica jer se njihove tužbe, uglavnom zbog povratka vlasništva, sporo rješavaju. Od Hrvatske se samo traži nastavak rada na tim područjima, a Europska će komisija u proljeće izvijestiti države članice što je Hrvatska napravila u ispunjavanju ovih mjerila iz famoznog poglavlja 23.

I naravno, treba podsjetiti da Hrvatska već debelo kasni u pregovorima za članstvo. Kada smo 2004. godine dobili mišljenje (takozvani avis) Europske komisije, Hrvatska je bila u puno boljoj situaciji nego što je danas Crna Gora, a pogotovo Albanija. Tada je Komisija objavila pozitivan avis i preporučila odmah ne samo davanje statusa kandidata već i otvaranje pregovora o članstvu. Tada je Hrvatska, kako je znao reći pokojni premijer Ivica Račan, od potencijalnog kandidata postala kandidat s potencijalom. Usporedbe radi, Komisija će u utorak utvrditi da se Crnoj Gori može dati status kandidata, ali ne i da se mogu otvoriti pregovori o članstvu. Da se Albaniji ne može preporučiti ni davanje statusa kandidata.

Hrvatska je dakle u proljeće 2004. bila u znatno boljem položaju nego što su danas države regije. Ali taj potencijal Hrvatska nije iskoristila, bahato se ponijela na kritike Bruxellesa o korupciji, politizaciji sudstva i druge. I zato je Hrvatska oborila sve rekorde po duljini pregovora o članstvu u EU.

Za ono za što je Slovačkoj trebalo manje od dvije godine, a Rumunjskoj i Bugarskoj tri, Hrvatskoj, kao što vidimo, treba više od pet godina. Nije u svemu bila odgovorna samo Hrvatska, ali sada je doista vrijeme da se proces maratonskih pregovora okonča.