Dobra izolacija prepolovit će utrošak plina ili loživog ulja

ZAGREB - Trenutačna kriza opskrbe plinom u Hrvatskoj nije prouzročena sukobom Rusije i Ukrajine. Naša je kriza plina domaća, izazvana cjenovnim sustavom energenata, u kojem je loživo ulje sto posto skuplje od plina, upozorava dr. Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin i profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu.

Iluzorno je očekivati da će se industrija prebacivati na tekuće gorivo, jer bi u tom slučaju troškovi energije porasli za više od sto posto. Rješenje je, dakle, u štednji građana, no kako najefikasnije štedjeti i koji su učinci štednje građanima u pravilu nije poznato.

Štedljivi bojleri

Hrvatska je, upozorava Šunić, plinificirana 40 posto, a 60 posto neplinificirane Hrvatske troši loživo ulje i električnu energiju. Loživo ulje je 100 posto skuplje od plina, a struja 300 posto. Kada bi cijena plina bila na realnih 3,5 kuna po kubičnom metru, umjesto sadašnje "socijalne" 2 kune, građani bi štedjeli zbog ekonomske prisile - no sada su u poziciji da troše koliko god žele, i to jeftino, pa preostaje samo apelirati na njihovu savjest. U Europi je cijena plina skočila - u Njemačkoj je, primjerice, više od 5, a u Danskoj više od 7 kuna po kubičnom metru u širokoj potrošnji.

Vjerojatno najveće uštede u kućnom budžetu i energetskom sustavu građani mogu ostvariti ugradnjom nove tehnologije plinskih bojlera koji koriste tzv. kondenzacijsku tehniku. Kod nas se još uvijek, upozorava Šunić, ugrađuju "stari" bojleri koji stoje između 6 i 7 tisuća kuna, dok novi kondenzacijski stoje između 12 i 13 tisuća kuna. No njihova se ugradnja itekako isplati jer oni u prosjeku troše oko 16 posto manje plina, pa se razlika vraća već nakon nekoliko godina korištenja.

Strah od redukcija

U Njemačkoj i drugim razvijenim europskim zemljama zamjena starih bojlera novom tehnologijom potiče se i novčano jer se razmišlja dugoročno i u cjelini sustava. No u Hrvatskoj je taj proces tek na početku.

Osnovna mjera štednje u kućanstvu je ne grijati prostor u kojem se ne boravi ili ga barem ne grijati cijeli dan i noć, nego samo kad je potrebno. Uz to, grijanjem se ne mora držati ljetna temperatura od 24, 25 i više stupnjeva Celzijevih - dovoljno je 20 stupnjeva, a u nekim zemljama zapadne Europe preporuke idu i ispod 20 stupnjeva Celzijevih. Dovoljno se malo toplije odjenuti za boravak u kući, a svaki na taj način postignut jedan stupanj niže temperature u prostoru koji se grije štedi od pet do šest posto potrošnje plina. Ako se uzme u obzir, upozorava dr. Šunić, da u Hrvatskoj postoji oko pola milijuna potrošača plina, jasno je kolike se goleme uštede mogu ostvariti u energetskom sustavu smanjivanjem samo jednog stupnja temperature.

Nažalost, mnogi ljudi na upozorenja o štednji plina reagiraju upravo suprotno - naime, uplašeni da će doći do redukcija, građani svoje stanove počnu dodatno zagrijavati i povećavaju potrošnju baš u vrijeme apela na štednju. Za razliku od zapadnih zemalja Europe, u Hrvatskoj još ne postoji svijest građana o potrebi štednje plina zbog stabilnosti sustava, ali i zbog velikih ušteda koje na taj način mogu ostvariti kućni budžeti.

Bazeni grijani plinom

Problem je u tome što u slučaju da dođe do raspada sustava koji plinom opskrbljuje građane, građani počnu trošiti električnu energiju, a zbog preopterećenja u tom slučaju prijeti raspad i tom sustavu, što može izazvati nesagledive posljedice po gospodarsku stabilnost zemlje. Drugim riječima, upozorava Šunić, nemojte zbog štednje plina početi trošiti struju jer se na taj način ne postiže ništa ni u kućnom budžetu (struja je 300 posto skuplja), niti u energetskom sustavu u cjelini. Štednja plina kroz štednju pri kuhanju nije osjetna i nema puno smisla. Bitno je ne koristiti štednjake i plinske peći za grijanje jer se na taj način troši puno kisika, i to ne može biti alternativa za neispravan bojler. Slično je i s pripremom tople vode, gdje štednja također ne može biti značajna, pa nema puno smisla štedjeti na, primjerice, dužini tuširanja. No, itekako ima smisla, upozorava Šunić, apelirati na savjest ljudi koji u svojim vilama imaju grijane bazene, a za zagrijavanje vode u njima koriste plin koji je u Hrvatskoj cijenom još uvijek socijalna kategorija.

U zemljama zapadne Europe i drugim razvijenim zemljama građani su zbog realnog cjenovnog sustava plina i tako prisiljeni obratiti pozornost na potrošnju, no, osim toga, razvijena je i svijest o potrebi za štednjom zbog blagotvornog učinka na kućni budžet, ali i cjelinu društva, o čijem normalnom funkcioniranju ovisi i njegova sudbina (bolnice, dječji vrtići, škole itd.).

Energetska gradnja kuća

Stoga je, upozorava Šunić, potrebno govoriti o štednji, ali i neprestano upozoravati da je stvar puno kompleksnija od osjetno nižih računa.

Energetska gradnja kuća, odnosno bolja toplinska zaštita, najefikasniji je oblik štednje energije koji se koristi u modernoj gradnji i u pravilu su svi novosagrađeni objekti na neki način kvalitetno toplinski izolirani. Iako je riječ o procesu koji zahtijeva malo više vremena, tako je moguće prilagoditi i starije gradnje, no ta se ulaganja ipak isplate.