Tko je popularniji od Ćire Blaževića, Cice ili Nike Kranjčara? Može li se uopće netko nositi s takvom konkurencijom? Može: u Dobrom dolu, kvartu u kojem stanove imaju i Kranjčarevi i Blažević, jedno mjesto odnosi titulu najpopularnijeg. To je Vagabondo, kultni kafić koji je premašio lokalne kvartovske okvire.
Vagabondo tijekom dana vrvi studentima s dva obližnja fakulteta ili iz studentskog doma na Lašćini, udaljenog samo nekoliko stotina metara. Kad tome dodate i stanovnike Dobrog dola, Jordanovca, Lašćine ili obližnjeg Kozjaka (najsnažnijeg uporišta BBB-a u Zagrebu), jasno vam je da u Vagabondu nikad nije dosadno.
A što se tek događa oko Vagabonda... Nakon što je Niko Kranjčar otišao iz Dinama u Hajduk, navijači su upravo na Dobrom dolu, ispred Nikina stana, zapalili nekoliko stotina svijeća u znak protesta. Druga anegdota vezana je uz oca, izbornika Cicu Kranjčara, kojeg vrlo često možete zateći u Vagabondu.
Jednom je Cico u ponoć glasno puštao Škorine pjesme, što je izludilo susjeda s gornjeg kata koji je pozvao policiju. Cico je navodno sproveden u postaju, a nakon što je Tomislav Židak tom nemilom događaju posvetio svoju kolumnu u Magazinu Jutarnjeg lista, Cico je iz protesta počeo ispijati kavu u susjednom lokalu Gold.
Nije dugo izdržao. Brzo je odustao od nove navike i vratio se u svoj omiljeni lokal. Epilog svega je da je konobar koji je tu večer bio svjedokom izbornikova privođenja uskoro promijenio radno mjesto. No nismo uspjeli saznati koliku je ulogu priča u medijima imala u njegovu transferu na drugo radno mjesto.
Priča o Cici Kranjčaru nije jedina koja oslikava rivalitet između Vagabonda i Golda, dva kafića smještena jedan nasuprot drugom na malog trgu, više nalik platou, na Dobrom dolu.
Do pojave Vagabonda Gold je imao monopol: bio je, naime, jedini kafić u tom dijelu grada. Ali kad se otvorio Vagabondo i kad je vlasnik Golda shvatio da se nije lako nositi s konkurencijom, odlučio je uložiti nešto love i od jednog neuglednog lokala (ruku na srce, crveni separei bili su kao u bordelu) stvorio sasvim cool mjesto u kojem je užitak provesti vrijeme.
Zanimljiva je i podjela gostiju između ta dva lokala. Dok u Vagabondu možete uglavnom naći posjetitelje koji nisu prebivalištem vezani za taj dio Zagreba, u Goldu je sasvim druga priča. Taj lokal su gotovo u cijelosti okupirali "domoroci" i nisu rijetka verbalna prepucavanja između tih dvaju klanova.
Alen Lesički
Vagabondo tijekom dana vrvi studentima s dva obližnja fakulteta ili iz studentskog doma na Lašćini, udaljenog samo nekoliko stotina metara. Kad tome dodate i stanovnike Dobrog dola, Jordanovca, Lašćine ili obližnjeg Kozjaka (najsnažnijeg uporišta BBB-a u Zagrebu), jasno vam je da u Vagabondu nikad nije dosadno.
A što se tek događa oko Vagabonda... Nakon što je Niko Kranjčar otišao iz Dinama u Hajduk, navijači su upravo na Dobrom dolu, ispred Nikina stana, zapalili nekoliko stotina svijeća u znak protesta. Druga anegdota vezana je uz oca, izbornika Cicu Kranjčara, kojeg vrlo često možete zateći u Vagabondu.
Jednom je Cico u ponoć glasno puštao Škorine pjesme, što je izludilo susjeda s gornjeg kata koji je pozvao policiju. Cico je navodno sproveden u postaju, a nakon što je Tomislav Židak tom nemilom događaju posvetio svoju kolumnu u Magazinu Jutarnjeg lista, Cico je iz protesta počeo ispijati kavu u susjednom lokalu Gold.
Nije dugo izdržao. Brzo je odustao od nove navike i vratio se u svoj omiljeni lokal. Epilog svega je da je konobar koji je tu večer bio svjedokom izbornikova privođenja uskoro promijenio radno mjesto. No nismo uspjeli saznati koliku je ulogu priča u medijima imala u njegovu transferu na drugo radno mjesto.
Priča o Cici Kranjčaru nije jedina koja oslikava rivalitet između Vagabonda i Golda, dva kafića smještena jedan nasuprot drugom na malog trgu, više nalik platou, na Dobrom dolu.
Do pojave Vagabonda Gold je imao monopol: bio je, naime, jedini kafić u tom dijelu grada. Ali kad se otvorio Vagabondo i kad je vlasnik Golda shvatio da se nije lako nositi s konkurencijom, odlučio je uložiti nešto love i od jednog neuglednog lokala (ruku na srce, crveni separei bili su kao u bordelu) stvorio sasvim cool mjesto u kojem je užitak provesti vrijeme.
Zanimljiva je i podjela gostiju između ta dva lokala. Dok u Vagabondu možete uglavnom naći posjetitelje koji nisu prebivalištem vezani za taj dio Zagreba, u Goldu je sasvim druga priča. Taj lokal su gotovo u cijelosti okupirali "domoroci" i nisu rijetka verbalna prepucavanja između tih dvaju klanova.
Alen Lesički
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....