Kada ti je George Clooney osobni prijatelj i partner i kada si redatelj vrlo uspješnog serijala nakrcanog najvećim hollywoodskim zvijezdama, sve ti je dopušteno. To je očito slučaj sa Stevenom Soderberghom, filmašem koji je upravo u postprodukciji ovogodišnjeg ljetnog hita "Oceanovih 13", u kojem se Clooneyju, Bradu Pittu i Mattu Damonu ovaj put pridružuju Al Pacino i Ellen Barkin. Pa dok je potonji film komercijalna "ziherica", Soderberghov ratni triler "Dobri Nijemac", koji je ovih dana imao europsku premijeru na berlinskom filmskom festivalu, svojevrsni je eksperiment.
Starinska fotografija
Soderbergh je ekranizaciju bestselera Josepha Kanona (knjiga se može nabaviti i u nas u izdanju "Algoritma") zamislio kao posvetu zlatnom razdoblju Hollywooda: budući da se radnja odigrava u srpnju 1945., između razrušenog Berlina i Potsdama, redatelj je poželio da mu film izgleda poput klasika koje je Hollywood tih godina snimao o 2. svjetskom ratu. Kao uzor se spominjala legendarna "Casablanca" Michaela Curtiza, s prekrasnom crno-bijelom fotografijom i sjevernoafričkim i europskim lokacijama sagrađenima u hollywoodskim studijima. Premda se suvremena kinematografija užasava artificijelnosti, "Dobri Nijemac" je u potpunosti koristio snimanje u studiju, dočaravši razrušeni Berlin uz pomoć arhivskih materijala, koji su projicirani na "blue screenu" iza leđa glumaca. "Starinska" fotografija dobivena je umjetnim postupkom, tako što su iz kolor vrpce odstranjene sve boje izuzev crne, bijele i sive, a zabranjene su bile i leće koje koriste suvremene kamere. Glumci su morali govoriti glasno i razgovijetno, kako je nekad bio običaj, a i montažni postupak bio je mnogo jednostavniji, bez bezbrojnih izmjena planova kakvi se danas smatraju nužnim. Soderbergh je imao tu prednost što je na svojim filmovima često direktor fotografije (koristi pseudonimom Peter Andrews) i montažer (kao Mary Ann Bernard), pa je završni proizvod isporučio bez prevelikih problema, jer je tijekom produkcije točno znao što želi.
Scenarij kao šok
Poklonicima knjige Josepha Kanina film bi mogao biti popriličan šok, budući da je scenarist Paul Attanasio ("Donnie Brasco", serija "Odjel za ubojstva") pobacao gomilu likova i situacija, izmijenio sudbine i odnose dvoje od troje glavnih likova, a junakinji je - sačuvavši to kao iznenađenje za završnicu - pripisao ratnu prošlost koju u romanu svojata jedna od epizodistica. Zapravo, Sodeberghov film bit će najprijemčiviji onima koji uopće nisu pročitali književni predložak po kojem je napisan scenarij.
Radnja započinje slijetanjem američkog vojnog zrakoplova u Berlin, u kojem je i renomirani ratni dopisnik Jake Geismar (George Clooney). On je došao pratiti konferenciju "velike trojke" u Potsdamu, no njegovi osobni motivi za posjet Berlinu malo su drukčiji: tu je prije početka rata izvještavao za američke medije, zaljubivši se u svoju tajnicu Lenu Brandt (Cate Blanchett).
Život u pogibelji
Jake se nada da je Lena preživjela ratne strahote i da čeka na njega, unatoč tome što je ona - dok je trajala njihova romanca - bila udana. Poratni Berlin priređuje mu iznenađenje za iznenađenjem. Prvo od njih je činjenica što mu njegov vozač Tully (Tobey Maguire u vrlo nekarakterističnoj ulozi) pokušava podmetnuti svoju ljubavnicu kao "razonodu" za jednu noć. Ispostavi se da je to upravo Lena, koja uopće nema želje ponovno vidjeti Jakea. Razloga za to je nekoliko, a jedan od njih je možda i taj što joj je suprug još živ i što se za njega, kao vrhunskog matematičara, zanimaju i Rusi i Amerikanci. Kada Tullyja nađu s metkom u trbuhu i gomilom krivotvorenih njemačkih maraka u jezeru pokraj Potsdama, Jake i nehotice postane jedna od meta obračuna velikih sila: život mu je neprestano u pogibelji, ponajviše stoga što nema pojma što se oko njega zbiva.
"Dobri Nijemac" po duhu je bliži hladnoratovskom klasiku "Treći čovjek" negoli "Casablanci". Kada se u finalu Cate Blanchett zaputi prema zrakoplovu, prva je asocijacija emocionalno suzdržana Alida Valli iz "Trećeg čovjeka", a ne melodramatična Ingrid Bergman iz "Casablance".
"Dobri Nijemac" prošao je u američkim kinima razočaravajuće (jedva milijun dolara bruto zarade), ali srdačan prijem na Berlinskom festivalu naslućuje da je to još jedan od hollywoodskih filmova koji puno više računa na međunarodno negoli na domaće tržište.
Soderbergh je bio alternativac sve do trilera "Daleko od očiju" iz 1998., u kojem se začelo njegovo partnerstvo s Georgeom Cloonejem. Godine 2001. dva su mu filma istodobno nominirana za Oscara - "Erin Brokovich" i "Traffic" - a nagradu je dobio za režiju potonjeg.
Uz velike hollywoodske projekte, Soderberh povremeno realizira i poneki nekonvencionalni, poput niskobudžetne krimi drame "Bubble", distribuirane istodobno u kinima i na DVD-u te emitirane na televiziji. Upravo priprema dva filma o Che Guevari, "Gerila" i "Argentina", u kojima će kubanskog revolucionara glumiti Benicio Del Toro.
Nenad Polimac
Starinska fotografija
Soderbergh je ekranizaciju bestselera Josepha Kanona (knjiga se može nabaviti i u nas u izdanju "Algoritma") zamislio kao posvetu zlatnom razdoblju Hollywooda: budući da se radnja odigrava u srpnju 1945., između razrušenog Berlina i Potsdama, redatelj je poželio da mu film izgleda poput klasika koje je Hollywood tih godina snimao o 2. svjetskom ratu. Kao uzor se spominjala legendarna "Casablanca" Michaela Curtiza, s prekrasnom crno-bijelom fotografijom i sjevernoafričkim i europskim lokacijama sagrađenima u hollywoodskim studijima. Premda se suvremena kinematografija užasava artificijelnosti, "Dobri Nijemac" je u potpunosti koristio snimanje u studiju, dočaravši razrušeni Berlin uz pomoć arhivskih materijala, koji su projicirani na "blue screenu" iza leđa glumaca. "Starinska" fotografija dobivena je umjetnim postupkom, tako što su iz kolor vrpce odstranjene sve boje izuzev crne, bijele i sive, a zabranjene su bile i leće koje koriste suvremene kamere. Glumci su morali govoriti glasno i razgovijetno, kako je nekad bio običaj, a i montažni postupak bio je mnogo jednostavniji, bez bezbrojnih izmjena planova kakvi se danas smatraju nužnim. Soderbergh je imao tu prednost što je na svojim filmovima često direktor fotografije (koristi pseudonimom Peter Andrews) i montažer (kao Mary Ann Bernard), pa je završni proizvod isporučio bez prevelikih problema, jer je tijekom produkcije točno znao što želi.
Scenarij kao šok
Poklonicima knjige Josepha Kanina film bi mogao biti popriličan šok, budući da je scenarist Paul Attanasio ("Donnie Brasco", serija "Odjel za ubojstva") pobacao gomilu likova i situacija, izmijenio sudbine i odnose dvoje od troje glavnih likova, a junakinji je - sačuvavši to kao iznenađenje za završnicu - pripisao ratnu prošlost koju u romanu svojata jedna od epizodistica. Zapravo, Sodeberghov film bit će najprijemčiviji onima koji uopće nisu pročitali književni predložak po kojem je napisan scenarij.
Radnja započinje slijetanjem američkog vojnog zrakoplova u Berlin, u kojem je i renomirani ratni dopisnik Jake Geismar (George Clooney). On je došao pratiti konferenciju "velike trojke" u Potsdamu, no njegovi osobni motivi za posjet Berlinu malo su drukčiji: tu je prije početka rata izvještavao za američke medije, zaljubivši se u svoju tajnicu Lenu Brandt (Cate Blanchett).
Život u pogibelji
Jake se nada da je Lena preživjela ratne strahote i da čeka na njega, unatoč tome što je ona - dok je trajala njihova romanca - bila udana. Poratni Berlin priređuje mu iznenađenje za iznenađenjem. Prvo od njih je činjenica što mu njegov vozač Tully (Tobey Maguire u vrlo nekarakterističnoj ulozi) pokušava podmetnuti svoju ljubavnicu kao "razonodu" za jednu noć. Ispostavi se da je to upravo Lena, koja uopće nema želje ponovno vidjeti Jakea. Razloga za to je nekoliko, a jedan od njih je možda i taj što joj je suprug još živ i što se za njega, kao vrhunskog matematičara, zanimaju i Rusi i Amerikanci. Kada Tullyja nađu s metkom u trbuhu i gomilom krivotvorenih njemačkih maraka u jezeru pokraj Potsdama, Jake i nehotice postane jedna od meta obračuna velikih sila: život mu je neprestano u pogibelji, ponajviše stoga što nema pojma što se oko njega zbiva.
"Dobri Nijemac" po duhu je bliži hladnoratovskom klasiku "Treći čovjek" negoli "Casablanci". Kada se u finalu Cate Blanchett zaputi prema zrakoplovu, prva je asocijacija emocionalno suzdržana Alida Valli iz "Trećeg čovjeka", a ne melodramatična Ingrid Bergman iz "Casablance".
"Dobri Nijemac" prošao je u američkim kinima razočaravajuće (jedva milijun dolara bruto zarade), ali srdačan prijem na Berlinskom festivalu naslućuje da je to još jedan od hollywoodskih filmova koji puno više računa na međunarodno negoli na domaće tržište.
Soderbergh je bio alternativac sve do trilera "Daleko od očiju" iz 1998., u kojem se začelo njegovo partnerstvo s Georgeom Cloonejem. Godine 2001. dva su mu filma istodobno nominirana za Oscara - "Erin Brokovich" i "Traffic" - a nagradu je dobio za režiju potonjeg.
Uz velike hollywoodske projekte, Soderberh povremeno realizira i poneki nekonvencionalni, poput niskobudžetne krimi drame "Bubble", distribuirane istodobno u kinima i na DVD-u te emitirane na televiziji. Upravo priprema dva filma o Che Guevari, "Gerila" i "Argentina", u kojima će kubanskog revolucionara glumiti Benicio Del Toro.
Otac američkih nezavisnjakaSvoj prvijenac "Seks, laži i video vrpce" Steven Soderbergh snimio je 1989. za skromnih milijun i 200 tisuća dolara. Distribuciju je preuzela tada slabo poznata kompanija Miramax i zaradila - samo u američkim kinima - 25 milijuna dolara bruto. Ovjenčan i Zlatnom plamom u Cannesu, Soderberghov "kamen međaš" inicirao je eksploziju američkog nezavisnog filma, tijekom koje je Miramax izrastao u vrlo utjecajnog promotora te vrste ostvarenja.
|
Nenad Polimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....