Moreno Coronica ovih je dana pustio na tržište neka od najboljih crnih vina dosad proizvedenih u Istri.
Coronicina recentna serija, s novom, blijedocrvenom etiketom, opravdava tezu da bi Istra, zapravo, mogla biti zemlja crnih vina (Željko Bročilović Carlos na Vinistri je vodio orkugli stol s tim naslovom).
Coronicina crna iz 2007. prvi sam put kušao iz bačve, negdje u travnju ili svibnju 2008. godine. Već su onda nagovještavala veliki potencijal, ali su mi se činila gušićma i alkoholnijima. Vina koja sam jučer i prekjučer probao iz butelja neobično su elegantna u teksturi, ali su zadržala tipične Coronicine, rustikalne okuse.
Gran Teran iz 2007. definitivno mijenja predožbu o teranu kao o kiselom i grubom vinu bez potencijala za starenje. Novi Gran Teran vino je dubokih, tamnih aroma (od borovnica i kupina do kože), srednjeg tijela, za teran krajnje netipične glatkosti. Gran Teran iz 2007. izvrsno je vino. Volio bih vidjeti što će se s njime dogoditi za šest ili sedam godina.
Grabar iz 2007. obilježava precizna, disktinktivna aroma crnog ribizla s laganim, ali vidljivim biljnim elementom. Coronicin cabernet sauvignon jako je elegantan, s fino granuliranim taninima. Na okusu je pun slatkog, crvenog i crnog voća, ali neočekivano svjež.
Čini se da je Coronica razumio kako je, barem u nekim podnebljima, u koja se sigurno ubraja i istarsko, potpuna ravnoteža glavnih sastojaka ključni elemenat vrhunskog vina.
Merlot iz 2007. (koji na etiketi ne nosi prefiks Gran, iako ga zaslužuje) uvjerljivo je najbolji istarski merlot koji sam ikada pio. Na nosu je prepun ljetnog voća, s naglaskom na šljive, lagano zadimljen, voćno sladak i lagan za 14 posto alkohola.
Učinilo mi se da uz voćno-alkoholni ostavlja i slani, pomalo mineralni aftertaste. Taj ću dojam sa zadovoljstvom provjeriti na još nekoliko boca ovog hedonističkog vina.
Ocjene za sva tri nova Coronicina crna vina vrlo su uvjetne, jer ona, osobito cabernet, pred sobom imaju dugu i, nadam se, trijumfalnu budućnost.
Osobna iskaznica:
Gran Teran 2007., Grabar (cabernet sauvignon) 2007., Merlot 2007.
Proizvođač: Moreno Coronica, Koreniki, zapadna Istra
Alkoholi:
13,4 posto (Gran Teran)
13,7 posto (Grabar)
14,1 posto (Merlot)
Gastronomska preporuka: Teran, zbog svoje ukroćene, kontrolirane, ali i dalje snažne kiseline, podjednako dobro ide uz male plave ribe, velike plave ribe i uz roštilj. Cabernet sauvignon, sa svojom, srećom ne previše izraženom zelenom crtom, čini mi se prirodnim za bifteke s vrganjima ili lisičicama (kojih je ovoga ljeta, srećom, u izobilju), dok bih merlot želio kušati uz nešto poput beuf bourgignona.
Ocjene:
Teran: 8,5-9/10
Grabar: 8,5/10
Merlot: 8,5/10
Cijene: od 130 do 150 kuna
Strano bijelo: Kristančič, Pavo Chardonnay 2008., Goriška brda
Decanterov šampion najavljuje renesansu vinarije Kristančič, kuće što se predugo zadovoljavala relativno neambicioznim vinima.
Pavo je briljantno vino, snažnog tijela, ali svilenkaste teksture, s raskošnim bouquetom, dobro pogođenim, već rabljenim barriqueom i onim prekrasnim nijansama limuna i vanilije, karakterističnim za Mersaulte ili za blanc de blancs šampnjace. Chapeau!
Alkohol: 13,8 posto, uvoznik: Vinotrade, Zagreb, cijena: oko 170 kuna, ocjena: 9/10
Domaće bijelo: Malvazija San Martino, 2009., Labin, istočna Istra
Ova, meni posve nova malvazija predstavlja, prije svega, izvrsnu vrijednost za novac. Njena je veleprodajna cijena 25 kuna plus PDV, što znači da je restorani mogu prodavati za manje od sto kuna, čak i ako primjenjuju nesretno načelo puta tri.
Samo vino je vrlo korektno, osvježavajuće, čisto, a po pitkosti i laganom tijelu donekle podsjeća na bolje žlahtine.
Alkohol: 12,2 posto, maloprodajna cijena: oko 45 kuna, ocjena: 6,5-7/10
Domaće crno: Merlot San Martino, 2009., Labin, istočna Istra
Kao i malvazija San Martino, izvanredna vrijednost za novac. Ne znam niti jedno drugo domaće crno vino (i vrlo malo čileanskih) u tom rangu cijene. Merlot San Marino pun je crvenog voća, sasvim je korektno vinificiran i spada među ljetna crna vina koja osvježavaju i podnose da se piju ohlađena.
Alkohol: 13 posto, maloprodajna cijena: 49 kuna, ocjena: 6,5-7/10
Šampanjac tjedna: Tribaut-Schloesser Brut, Romery
Tribaut-Schloesser srednja je velika obiteljska šampanjerija utemeljena 1929. godine.
Njihov temeljni Brut, koji dobiva soldine ocjene u međunarodnim vinskim publikacijama, mješavina je 30-ak posto chardonnaya i 70 posto dva pinota. Solidno je pjenušavo vino, s vrlo dobrom cijenom. Vintage iz 2002. mnogo je ozbiljniji i još uvijek jeftin za svoju kategoriju.
Alkohol: 12 posto, uvoznik: Vino-hr, cijena: oko 200 kuna, ocjena: 7,5/10
Fortificirano vino tjedna: Emilio Lustau, Manzanilla Papirusa, Španjolska
Manzanilla je, uz Fino, najlakši stil Sherryja, veličanstvenog fortificiranog vina koje se uglavnom proizvodi od grožđa palomino fino i koje je još uvijek nevjerojatno jeftino s obzirom na kvalitetu ijedinstveni karakter.
Lustauova Manzanilla, koja se, srećom, već godinama prodaje u Hrvatskoj, naglašeno je mineralna, doslovno slana, lagano orašasta i prekrasno oksidirana. Moj osobni favorit uz kamenice, ispred svih šampanjaca.
Alkohol: 15 posto, uvoznik: Vivat, cijena: 120 kuna, ocjena: 8,5/10
Uvozno crno: Cantina Terlan, Lagrein, Gries, 2007., Alto Adige
Cantina Terlan moj je omiljeni južnotirolski proizvođač (sjajni sauvignoni Winkl i Quartz), lagrein je distinktivna sjevernotalijanska crna sorta, koja se na hrvatskom tržištu nije pojavljivala već petnaestak godina, a Gries je ime vinograda iz kojeg dolazi ovo jako, jako zanimljivo vino.
Lagrein Gries kombinira voćne (crne trešnje, višnje) i začinske elemente na izraženo svježoj strukturi. Neobično dug aftertaste asocira, ali ovaj put doslovno, na finu crnu čokoladu.
Alkohol: 13,5 posto, uvoznik: Vino-hr, cijena: 160 kuna, ocjena: 7,5-8/10