Selekcija 17. dana koju smo vidjeli dosad negdje je između prosječne i slabe. U igranom programu iz neuvjerljive konkurencije izdvojila su se najviše dva naslova, a dokumentarni program zatrpan je prosječnom TV produkcijom. Uoči festivala mnogo se polemiziralo oko selekcije dokumentarnog filma koju je napravila urednica HTV-a
Nada Šojlev.
Neznalački i nestručno
Nakon što smo vidjeli pola dokumentarne selekcije, postaje jasno da nije problem u njezinu sukobu interesa, nego u tome što je selekcija naprosto napravljena neznalački i nestručno. Apsurd je da je Zagreb Dox imao zanimljiviju selekciju domaćeg dokumentarca, a da su mnogi od tih naslova - "Tri" Gorana Devića, "Moj Beograd" Maše Drndić, "Dobrodošli u Igrane" Kristine Kumrić - na DHF-u odbijeni.
U takvoj spornoj selekciji vrijedi izdvojiti par naslova. "Edo Maajka - sevdah o rodama" Silvija Mirošničenka solidan je TV doks o Edi Maajci. "Larissa - mirna žena" Mladena Ćapina vizualno dopadljivi, film o mladoj Švicarki žrtvi prostitucije. "Maradone iz Horvata" Ištvana Filakovića zabavan su film o amaterskoj nogometnoj ekipi, a u "Lopta, cipela, Coca-cola" Dijana Bolanča i Miroslav Sikavica nadišli su format TV reportaže o downovcima i napravili kultiviran "film sa zadatkom".
Taj film pokazuje da je program "Direkt" i dalje najbolja stvar koja se u dokumentarnom filmu zbiva na HTV-u. Ipak, ni jedan od tih naslova ne spada u onu kategoriju filmova koji oboje cijeli festival, kakvi su bili "Uvozne vrane", "Sve 5", "Što sa sobom preko dana"...
Igrani program Dana bio je neujednačeniji od dokumentarnog: donio je manje naslova (samo 9), više uzbuđenja, ali i više totalnih budalaština. Osobno su mi se najviše svidjela dva. Prvi - "Ma sve će biti u redu" Gorana Devića - kroz priču o miniranju povrtaničkih srpskih sela tematizira heretičan, ali ljudski točan uvid: da zlo zapravo bratimi ljude.
Simultano esemesanje
"Krupni otpad" - igrani prvijenac dokumentarista Igora Mirkovića - priča je o poslovnom čovjeku (Elvis Bošnjak) koji se pokušava iskobeljati iz bračne nevjere tako što se simultano esemesa sa ženom i ljubavnicom. Taj film je pripovjedački možda najprecizniji u konkurenciji. Redateljica koja je prošle godine ugodno iznenadila - Sara Hribar - sada je nastupila s bitno slabijim naslovom.
Njen "Pričaj mi o ljubavi" 40-minutni je film o snimanju filma s obiljem peripetija, koji nas, međutim, ne uspijeva emocionalno angažirati. Razočaranje je i "Odštopavanje" Davora Žmegača. Film se zasniva na izvrsnoj ideji - da prati dan vodionstalatera (Dražen Šivak) koji ulazi u tuđe intime i obavlja prljave poslove. Premda izvrsno glumljen i snimljen (kamera Branko Linta), film je pripovjedno krajnje konfuzan i slabo poantiran.
Jurica Pavičić
Neznalački i nestručno
Nakon što smo vidjeli pola dokumentarne selekcije, postaje jasno da nije problem u njezinu sukobu interesa, nego u tome što je selekcija naprosto napravljena neznalački i nestručno. Apsurd je da je Zagreb Dox imao zanimljiviju selekciju domaćeg dokumentarca, a da su mnogi od tih naslova - "Tri" Gorana Devića, "Moj Beograd" Maše Drndić, "Dobrodošli u Igrane" Kristine Kumrić - na DHF-u odbijeni.
U takvoj spornoj selekciji vrijedi izdvojiti par naslova. "Edo Maajka - sevdah o rodama" Silvija Mirošničenka solidan je TV doks o Edi Maajci. "Larissa - mirna žena" Mladena Ćapina vizualno dopadljivi, film o mladoj Švicarki žrtvi prostitucije. "Maradone iz Horvata" Ištvana Filakovića zabavan su film o amaterskoj nogometnoj ekipi, a u "Lopta, cipela, Coca-cola" Dijana Bolanča i Miroslav Sikavica nadišli su format TV reportaže o downovcima i napravili kultiviran "film sa zadatkom".
Taj film pokazuje da je program "Direkt" i dalje najbolja stvar koja se u dokumentarnom filmu zbiva na HTV-u. Ipak, ni jedan od tih naslova ne spada u onu kategoriju filmova koji oboje cijeli festival, kakvi su bili "Uvozne vrane", "Sve 5", "Što sa sobom preko dana"...
Igrani program Dana bio je neujednačeniji od dokumentarnog: donio je manje naslova (samo 9), više uzbuđenja, ali i više totalnih budalaština. Osobno su mi se najviše svidjela dva. Prvi - "Ma sve će biti u redu" Gorana Devića - kroz priču o miniranju povrtaničkih srpskih sela tematizira heretičan, ali ljudski točan uvid: da zlo zapravo bratimi ljude.
Simultano esemesanje
"Krupni otpad" - igrani prvijenac dokumentarista Igora Mirkovića - priča je o poslovnom čovjeku (Elvis Bošnjak) koji se pokušava iskobeljati iz bračne nevjere tako što se simultano esemesa sa ženom i ljubavnicom. Taj film je pripovjedački možda najprecizniji u konkurenciji. Redateljica koja je prošle godine ugodno iznenadila - Sara Hribar - sada je nastupila s bitno slabijim naslovom.
Njen "Pričaj mi o ljubavi" 40-minutni je film o snimanju filma s obiljem peripetija, koji nas, međutim, ne uspijeva emocionalno angažirati. Razočaranje je i "Odštopavanje" Davora Žmegača. Film se zasniva na izvrsnoj ideji - da prati dan vodionstalatera (Dražen Šivak) koji ulazi u tuđe intime i obavlja prljave poslove. Premda izvrsno glumljen i snimljen (kamera Branko Linta), film je pripovjedno krajnje konfuzan i slabo poantiran.
Šokantan pad kvaliteteNajšokantniji pad kvalitete ove se godine vidi u konkurenciji glazbenog videa. Još donedavno hrvatski su se spotovi radili s respektabilnim budžetima i bili na razini svjetskih. Ali, urušavanje domaće glazbene industrije i nepostojanje prikazivačke niše devastirajuće je djelovalo na glazbeni video, koji je danas poligon za jeftini diletantizam. U cijeloj konkurenciji na DHF-u samo su tri čestito producirana i režirana spota - dva za Hladno pivo (Dinko Klobučar, Radislav Jovanov) i jedan za Lukyja (T. Rukavina, B. Razum). Preostalih 16 glazbenih videa svi su zajedno koštali valjda 5000 eura, a jednako su siromašni i idejama. Dva smo sata stoga gledali mahom paradu praznoglavog, muško-šovinističkog, testosteronskog repanja bez zrna ideje u tekstu ili slici. Grozno! |
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....