Dragan Primorac (42), ministar znanosti, obrazovanja i športa, nakon IRI-jeva travanjskog istraživanja, prema kojemu je on jedan od najuspješnijih ministara u Sanaderovoj vladi, stekao je brojne protivnike, pogotovu zato što nije formalni član HDZ-a. Međutim, sudi li se prema vanjskim manifestacijama vlasti, odnosno javne Sanaderove potpore "reformama" u školstvu, ministar Dragam Primorac nije izgubio premijerovu naklonost, unatoč tome što se iz visokih krugova HDZ-a može čuti drukčije. Primorac u ovome intervjuu otkriva nepoznate detalje i događaje iz svoga životopisa, ljubav prema borilačkim vještinama, američke i izraelske veze, kalkulacije o njegovim predsjedničkim ambicijama, govori o usponima i padovima. Razgovor smo započeli teškim pitanjem: U HDZ-u pričaju da ste izgubili Sanaderovo povjerenje?
- Nikad se nisam previše obazirao na glasine, jer one truju i tijelo i dušu, a u konačnici najviše one koji ih proizvode. Stav premijera i hrvatske Vlade glede obrazovanja i znanosti kao apsolutnog prioriteta hrvatske države stotinu je puta jasno izrečen. Uostalom, svi smo svjedoci i nedavnih izjava premijera Sanadera prilikom predstavljanja "Nacionalnog programa za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja" kad je jasno istaknuo ono što zapravo misle vodeći hrvatski intelektualci, a to je da je važnost stvaranja Hrvatske kao društva znanja podjednako važno kao primjerice ulazak u NATO.
U Vladi sam jer podržavam program HDZ-a i premijera Sanadera. Sve ove godine, premijer nije tražio da uđem u stranku.
Osobno ne znam ni za jednog protivnika unutar HDZ-a i sa svim članovima stranke imam korektan odnos, a mnogi su mi i bliski prijatelji - priča Primorac koji se ne brine hoće li biti u budućim kombinacijama premijera Sanadera niti se boji zastoja u političkoj karijeri.
- Život je, sam po sebi, nepredvidljivi izazov! Pitanje je mudrosti i vrednota koji svatko od nas u sebi nosi - kako živjeti. Za mene je stvarni test naših života vezan uz djela koja smo iza sebe ostavili, za dobro koje smo učinili. Sve ostalo je manje vrijedno i sporedno. Život nosi i padove, ali i oni produhovljuju i nužni su u formiranju kompletne osobe! Onaj tko u životu nije naučio pasti, i ponovno se dignuti, zapravo i ne zna što je stvarni život - mišljenja je ministar Primorac.
Ministar znanosti i obrazovanja upoznao je i Shimona Peresa, a njegov je sin i danas Primorčev veliki prijatelj
- Moja želja je samo jedna, a to je završiti sve naše projekte i ostvariti preduvjete kako bi uistinu 2010. hrvatski obrazovni sustav postao najkonkurentniji u regiji. S druge strane, nakon jednog snažnog poticaja u stvaranju Hrvatske kao društva temeljenog na znanju, koji je ova Vlada donijela, ni jedna politička opcija nema budućnost ne nastavi li s ulaganjem u obrazovanje i znanost kako to mi činimo - tvrdi Primorac.
No, tko je i otkud je, zapravo, Dragan Primorac? Na web stranici njegova ministarstva te u službenim životopisima nigdje ne piše gdje je rođen.
- Moja obitelj je planirala živjeti u Zagrebu gdje mi je majka radila i živjela još od 1959. godine, no zbog očeve službe preselili smo se u Banju Luku gdje sam i rođen. Nakon drugog razreda osnovne škole doselili smo u Split, zbog nekoliko razloga: moji su željeli biti blizu Kašća gdje su rođeni, mjesta na granici Hercegovine i Dalmacije, točnije između Ljubuškoga i Vrgorca. S druge strane, veći dio moje rodbine živi u okolici Splita. Zbog tih i nekih drugih razloga, otac je tražio i dobio premještaj - otkriva ministar Primorac.
Kad smo doselili - nastavio je Primorac - živjeli smo na Sućidru, odmah do posljednjih preostalih vinograda. Iako mi je škola bila udaljena od kuće dva kilometra, bili smo sretni kad smo pješačili tim putem! Ljeti sam s obitelji često odlazio na selo, u Kašće.
I Dragan Primorac je, poput svakog dječaka u Dalmaciji, sanjao da zaigra za Hajduk. Najprije je bio pionir Hajduka, a potom i pionir NK Split i NK Solin.
Ministar smatra da je premijeru Sanaderu obrazovanje i projekt 'Društvo znanje' jednako važno kao ulazak u NATO
- Nogometom sam se intenzivno prestao baviti kad sam počeo s atletikom u klubu Split 80. Tada sam shvatio zašto je zovu "kraljicom športa". Dobro mi je išlo, a u srednjoj školi, koliko se sjećam, na tisuću metara imao sam rezultat 2,36, dok je prolaz na prvih 400 metara bio 58 s, međutim, kako sam naglo izrastao i smršavio, nastavio sam s borilačkim sportovima. Od osme godine sam se, naime, bavio karateom u KK "Borac", koji se poslije zvao "Sućidar". U vrijeme studija u Zagrebu, intenzivno sam se bavio tae kwon doom, kasnije stekao crni pojas i bio viceprvak bivše države za juniore. I dušom i tijelom sam bio i ostao u sportu, i kroz šport sam naučio padati i dizati se, ali i pobjeđivati - priča Primorac.
Prva dva razreda srednje škole Primorac je išao u ekonomsku školu, iznad Gripa, a dalje u srednju medicinsku školu koja je bila na Firulama.
- Pri upisu u srednju medicinsku školu nas nekoliko je otišlo testirati taj afinitet prema medicini i tada smo doživjeli prvu obdukciju u zgradi stare patologije KB-u Split. To nikad neću zaboraviti, a prvo iskustvo mi je pobijedilo strah - prisjeća se Primorac, koji je među ostalim, radio i fizičke poslove.
Bili smo mladi ljudi puni poleta, ali i prkosa! Moj tae kwon do klub osiguravao je i Europsko atletsko prvenstvo 1990. u Splitu. 'Držali' smo osiguranje kad je dolazio predsjednik Tuđman te osiguravali sve skupove kojima se davala potpora stvaranju nove Hrvatske
- Sjećam se prve gajbe koju sam nosio nakon završetka osnovne škole, kad sam zaradio prvi novac radeći u Fructalu, i to istovarujući šlepere, slažući prljave gajbe ili noseći pune po restoranima i trgovinama. To smo radili moj brat i ja i niz mojih prijatelja. To me naučilo da se ne stidim nikakvog rada- kaže Primorac.
Nakon srednje škole, Primorac je počeo studirati stomatologiju u Zagrebu, ali se zbog obiteljskih razloga 1986. vratio u Split, nastavio studirati medicinu, te je osnovao tae kwan do klub.
- Klub se danas zove Kocunar-Dalmacija Cement u osnovnoj školi na Kocunaru. Moj otac je na početku sumnjičavo rekao: "Osnivate klub, a ima vas svega petorica!?". Da bismo osigurali novac za klub, radili smo kao osiguranje u raznim hotelima, osiguravali ulaz na plažu, diskoklubove. Jako smo dobro
Ministar Primorac je igrao u juniorima NK Hajduka i Solina kada se preselio s roditeljima u Split
zarađivali baveći se zaštitarstvom. Prvi automobil, Yugo, kupio sam vlastitim novcem na trećoj godini fakulteta, kasnije Fiat Uno. Uvijek sam imao realan odnos prema novcu jer sam ga sam zarađivao. Otkad znam za sebe uvijek sam istodobno radio i učio, a slično je bilo i s mojim bratom- ponosno priča ministar.
Početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj, članovi kluba Kocunar osiguravali su skupove HDZ-a u Splitu.
- Bili smo mladi ljudi puni poleta, ali i prkosa! 'Osiguravali' smo i europsko atletsko prvenstvo 1990. koje je održano u Splitu. 'Držali' smo osiguranje kad je dolazio predsjednik Tuđman te osiguravali sve skupove kojima se davala potpora stvaranju nove Hrvatske. Tada se svaki dan govorilo o mogućem državnom udaru i kad se danas sjetim tih dana zapravo vidimo da nas je tada vodilo više srce, nego razum - priča Primorac. Većina članova njegova kluba, zajedno s njim, od 15. siječnja 1991. uključila se u rezervni sastav policije i dobila pripadajuće ovlasti. Šest članova kluba poginulo je u Domovinskom ratu.
Pa ipak, nakon što je diplomirao medicinu, na poziv profesora Marušića Primorac 1991. odlazi u SAD.
- Profesor Marušić je nama nekolicini poručio da se Hrvatska mora braniti i na još jedan način, lobiranjem i prezentacijom istine o Hrvatskoj i Domovinskom ratu i izvan granica Hrvatske. Govorio je da smo dobili mjesto u SAD-u, da steknemo znanje i da promoviramo Hrvatsku.
Budući ministar s članovima svojeg tae kwon do kluba koji su osiguravali i Tuđmana na EP-u u atletici
Moja dvojba o povratku u Hrvatsku iz SAD-a nastupa prvo nakon pogibije mojih prijatelja, a onda i bratića. Tada smo nas nekolicina u pismu prof. Marušiću napisali da se spremamo za povratak u Hrvatsku. Marušić je odgovorio: "Hrvatska vodi svoju bitku koju će dobiti, ostanite tamo, trebat ćete Hrvatskoj kasnije". Poslije, zbog potreba identificiranja žrtava Domovinskog rata, često sam tada dolazio u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Iako je moja karijera u forenzici bila u uzlaznoj putanji, iako su moji prijatelji bili na ključnim pozicijama američke forenzike od vojske do policije, odabrao sam taj put povratka. Tih godina i moj otac se teško razbolio i odlučio sam biti s njim- priča Primorac.
Primorac je u SAD-u stekao brojna prijateljstva, ne samo u znanstvenim nego i u političkim krugovima.
- Tada se Americares, najveća američka humanitarna udruga predvođena Stephenom Skakelom iz poznate obitelji Skakel, koji su rodbinski povezani s Kennedyjevima, i na nagovor uglednih ljudi poput prof. dr. Stanimira Vuka-Pavlovića s Mayo klinike, uključila u našu akciju opremanja laboratorija za forenzičku genetiku pri KBC-u Split u svrhu identificiranja žrtava Domovinskog rata. Niz divnih ljudi iz SAD-a, brojnih iseljenika i znanstvenika pomoglo je svojim angažmanom. Od tada se i Barbara Bush na jedan način vezala za Hrvatsku, jer je bila u raznim tijelima udruge Americares, maksimalno je pomogla. Ostvarili smo kontakte s brojnim političarima koji su konačno počeli shvaćati što se to događa u Hrvatskoj - prisjeća se Primorac koji je u hrvatsku politiku ušao nakon što je, kako kaže, "ostvario neke svoje ambicije": radio je na Sveučilištu u Connecticutu, za američke forenzičke institucije i institute, postao nastavnik na medicinskim fakultetima u Splitu i Osijeku, a potom i ravnatelj poliklinike Sveti Duh 2, što mu je omogućilo prijateljstva s moćnim Izraelcima.
Kasnije sam razvio i odlične odnose s obitelji Shimona Peresa, a njegov sin Chem je moj savjetnik i osobni prijatelj - naglašava Primorac.
Ulazak u politiku i imenovanje ministrom znanosti i školstva dogodio se, tvrdi Primorac, neočekivano kao i poziv premijera Sanadera.
- Nije bilo jednostavno prihvatiti poziv premijera Sanadera jer sam znao da to nosi veliku odgovornost i da nije jednostavno poboljšati sustav koji je godinama bio marginaliziran, a koji direktno utječe na živote velikog broja hrvatskih građana - požalio se Primorac.
Kako će nakon parlamentarnih izbora krenuti njegova politička karijera teško je predvidjeti. Kalkulacije da bi želio ući u sljedeću predsjedničku utrku teško su ostvarive bez potpore jake stranke, odnosno HDZ-a.
- Ne znam odakle te kalkulacije, a reći ću vam jednu stvar: nemam nikakvih drugih planova osim završiti moj mandat čestito i pošteno. Želja mi je i biti mnogo više s obitelji! Moj san je vidjeti Hrvatsku sretnu od Istre do Vukovara! Živeći u inozemstvu shvatio sam da je iznimno važno razvijati neraskidive mostove sa svojim narodom, ma gdje god on bio. S druge strane, jedini test vjerodostojnosti političara ili javne osobe su građani. Sve možete raditi kako bi uljepšali sliku o sebi, mediji vas mogu prikazivati u lijepom svjetlu, možete raditi sustavne kampanje, možete i lagati o samom sebi, ali ako sebe u cijelosti dajete za posao koji radite neosporno je da rezultati dolaze - zaključio je ministar Primorac.
Ministra Primorca nije ostavila ravnodušnim činjenica što njegov brat Damir nije potvrđen za predsjednika Županijskog suda u Splitu. - Bilo bi nerealno očekivati da sam ostao ravnodušan.
Moj brat je prošao proceduru koja nema nikakve veze sa mnom, naime, on je prošao regularnu proceduru gdje su mu potporu dali najkompetentniji i potpuno neovisnih ljudi o politici, u to su Vijeće izabrani suci Županijskog suda u Splitu. Moj brat, iako mlad, tu potporu je zaslužio radom - kaže Primorac.
U hercegovačkom selu Kašću živi Vinko Primorac, ministrov stric, koji rado priča o obiteljskoj prošlosti Primorčevih. U Hercegovinu su "od starina" došli iz Dalmacije o čemu svjedoči prezime. Njegov djed Jure (ministrov pradjed, op.a.) zvao se Kljajo, jer na jednoj ruci nije imao dva prsta. Kljajo se, naime, bavio trgovinom i u svoje vrijeme bio bogat čovjek. Kljajin sin Ante, zvani Glavar, (ministrov djed, op.a) imao je golemih problema s komunističkim vlastima. Budući da je odbijao ući u zadrugu, svakih šest mjeseci je morao na prisilni rad. Glavar je bio otac pet sinova i dvije kćeri, a jedan od sinova je ministrov otac Marinko, koji je, unatoč svemu, postao policajac. Kako?
- Kao mladići krvavo smo radili na Pelješcu, okopavali lozu. Morali smo okopati po 500 loza dnevno, inače te pošalju kući bez dnevnice. Kad je brat Marinko 1956. radio kod jednog čovjeka - da bi mogao pojesti obrok - iščupao je jednu ljutiku u susjednom vrtu, međutim, vlasnik vrta tužio ga je čovjeku za kojeg je radio.
Brat je bio toliko ogorčen da je rekao: "Više nikad neću okopavati lozu!". Otišao je u Ljubuški i rekao da želi biti policajac.- priča Vinko Primorac.
S majčine strane, Primorčevi su također iz Kašća.
- Majčino djevojačko prezime je Tolj, a baka Zorka, djevojački Bilić, je prije 50-ak godina bila jedna od prvih učiteljica u našem kraju. - priča ministar koji s ponosom ističe da je većina njegovih rođaka bila u Domovinskom ratu. Ministrov bratić Ante Primorac, brigadir HV-a, poginuo je u oslobodilačkim akcijama 1994.
Marko Perković Thompson izjavio za primorca je objavio da mu prijatelj koji čini sve na dobrobit Hrvatske.
- Zaista, u ove tri i pol godine mandata, svi moji suradnici i ja dali smo sebe, kako bismo kroz cijelu obrazovnu vertikalu te kroz sustave znanosti i sporta, proveli toliko nužne promjene i Hrvatsku poveli na put prema društvu znanja i drago mi je da se naš uloženi trud prepoznaje, kao što je to prepoznao Thompson.
Osim toga, Marko Perković je je i otac dvoje djece, koja je vrlo brzo biti dio obrazovnog sustava i kao svaki roditelj želi najbolje svojoj djeci te stoga njegov roditeljski komentar ima posebnu težinu. I niz drugih osoba daje podršku našem radu, pa je ovo prilika da se Marku Perkoviću i svima njima najtoplije zahvalim.
Ivica Radoš
- Nikad se nisam previše obazirao na glasine, jer one truju i tijelo i dušu, a u konačnici najviše one koji ih proizvode. Stav premijera i hrvatske Vlade glede obrazovanja i znanosti kao apsolutnog prioriteta hrvatske države stotinu je puta jasno izrečen. Uostalom, svi smo svjedoci i nedavnih izjava premijera Sanadera prilikom predstavljanja "Nacionalnog programa za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja" kad je jasno istaknuo ono što zapravo misle vodeći hrvatski intelektualci, a to je da je važnost stvaranja Hrvatske kao društva znanja podjednako važno kao primjerice ulazak u NATO.
U Vladi sam jer podržavam program HDZ-a i premijera Sanadera. Sve ove godine, premijer nije tražio da uđem u stranku.
Osobno ne znam ni za jednog protivnika unutar HDZ-a i sa svim članovima stranke imam korektan odnos, a mnogi su mi i bliski prijatelji - priča Primorac koji se ne brine hoće li biti u budućim kombinacijama premijera Sanadera niti se boji zastoja u političkoj karijeri.
- Život je, sam po sebi, nepredvidljivi izazov! Pitanje je mudrosti i vrednota koji svatko od nas u sebi nosi - kako živjeti. Za mene je stvarni test naših života vezan uz djela koja smo iza sebe ostavili, za dobro koje smo učinili. Sve ostalo je manje vrijedno i sporedno. Život nosi i padove, ali i oni produhovljuju i nužni su u formiranju kompletne osobe! Onaj tko u životu nije naučio pasti, i ponovno se dignuti, zapravo i ne zna što je stvarni život - mišljenja je ministar Primorac.
Ministar znanosti i obrazovanja upoznao je i Shimona Peresa, a njegov je sin i danas Primorčev veliki prijatelj
| IZRAELSKA VEZA
|
|
- Moja želja je samo jedna, a to je završiti sve naše projekte i ostvariti preduvjete kako bi uistinu 2010. hrvatski obrazovni sustav postao najkonkurentniji u regiji. S druge strane, nakon jednog snažnog poticaja u stvaranju Hrvatske kao društva temeljenog na znanju, koji je ova Vlada donijela, ni jedna politička opcija nema budućnost ne nastavi li s ulaganjem u obrazovanje i znanost kako to mi činimo - tvrdi Primorac.
No, tko je i otkud je, zapravo, Dragan Primorac? Na web stranici njegova ministarstva te u službenim životopisima nigdje ne piše gdje je rođen.
- Moja obitelj je planirala živjeti u Zagrebu gdje mi je majka radila i živjela još od 1959. godine, no zbog očeve službe preselili smo se u Banju Luku gdje sam i rođen. Nakon drugog razreda osnovne škole doselili smo u Split, zbog nekoliko razloga: moji su željeli biti blizu Kašća gdje su rođeni, mjesta na granici Hercegovine i Dalmacije, točnije između Ljubuškoga i Vrgorca. S druge strane, veći dio moje rodbine živi u okolici Splita. Zbog tih i nekih drugih razloga, otac je tražio i dobio premještaj - otkriva ministar Primorac.
Kad smo doselili - nastavio je Primorac - živjeli smo na Sućidru, odmah do posljednjih preostalih vinograda. Iako mi je škola bila udaljena od kuće dva kilometra, bili smo sretni kad smo pješačili tim putem! Ljeti sam s obitelji često odlazio na selo, u Kašće.
I Dragan Primorac je, poput svakog dječaka u Dalmaciji, sanjao da zaigra za Hajduk. Najprije je bio pionir Hajduka, a potom i pionir NK Split i NK Solin.
Ministar smatra da je premijeru Sanaderu obrazovanje i projekt 'Društvo znanje' jednako važno kao ulazak u NATO
| 'NISAM U NEMILOSTI'
|
|
- Nogometom sam se intenzivno prestao baviti kad sam počeo s atletikom u klubu Split 80. Tada sam shvatio zašto je zovu "kraljicom športa". Dobro mi je išlo, a u srednjoj školi, koliko se sjećam, na tisuću metara imao sam rezultat 2,36, dok je prolaz na prvih 400 metara bio 58 s, međutim, kako sam naglo izrastao i smršavio, nastavio sam s borilačkim sportovima. Od osme godine sam se, naime, bavio karateom u KK "Borac", koji se poslije zvao "Sućidar". U vrijeme studija u Zagrebu, intenzivno sam se bavio tae kwon doom, kasnije stekao crni pojas i bio viceprvak bivše države za juniore. I dušom i tijelom sam bio i ostao u sportu, i kroz šport sam naučio padati i dizati se, ali i pobjeđivati - priča Primorac.
Prva dva razreda srednje škole Primorac je išao u ekonomsku školu, iznad Gripa, a dalje u srednju medicinsku školu koja je bila na Firulama.
- Pri upisu u srednju medicinsku školu nas nekoliko je otišlo testirati taj afinitet prema medicini i tada smo doživjeli prvu obdukciju u zgradi stare patologije KB-u Split. To nikad neću zaboraviti, a prvo iskustvo mi je pobijedilo strah - prisjeća se Primorac, koji je među ostalim, radio i fizičke poslove.
Bili smo mladi ljudi puni poleta, ali i prkosa! Moj tae kwon do klub osiguravao je i Europsko atletsko prvenstvo 1990. u Splitu. 'Držali' smo osiguranje kad je dolazio predsjednik Tuđman te osiguravali sve skupove kojima se davala potpora stvaranju nove Hrvatske
|
Nakon srednje škole, Primorac je počeo studirati stomatologiju u Zagrebu, ali se zbog obiteljskih razloga 1986. vratio u Split, nastavio studirati medicinu, te je osnovao tae kwan do klub.
- Klub se danas zove Kocunar-Dalmacija Cement u osnovnoj školi na Kocunaru. Moj otac je na početku sumnjičavo rekao: "Osnivate klub, a ima vas svega petorica!?". Da bismo osigurali novac za klub, radili smo kao osiguranje u raznim hotelima, osiguravali ulaz na plažu, diskoklubove. Jako smo dobro
Ministar Primorac je igrao u juniorima NK Hajduka i Solina kada se preselio s roditeljima u Split
| San o Hajduku
|
 |
zarađivali baveći se zaštitarstvom. Prvi automobil, Yugo, kupio sam vlastitim novcem na trećoj godini fakulteta, kasnije Fiat Uno. Uvijek sam imao realan odnos prema novcu jer sam ga sam zarađivao. Otkad znam za sebe uvijek sam istodobno radio i učio, a slično je bilo i s mojim bratom- ponosno priča ministar.
Početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj, članovi kluba Kocunar osiguravali su skupove HDZ-a u Splitu.
- Bili smo mladi ljudi puni poleta, ali i prkosa! 'Osiguravali' smo i europsko atletsko prvenstvo 1990. koje je održano u Splitu. 'Držali' smo osiguranje kad je dolazio predsjednik Tuđman te osiguravali sve skupove kojima se davala potpora stvaranju nove Hrvatske. Tada se svaki dan govorilo o mogućem državnom udaru i kad se danas sjetim tih dana zapravo vidimo da nas je tada vodilo više srce, nego razum - priča Primorac. Većina članova njegova kluba, zajedno s njim, od 15. siječnja 1991. uključila se u rezervni sastav policije i dobila pripadajuće ovlasti. Šest članova kluba poginulo je u Domovinskom ratu.
Pa ipak, nakon što je diplomirao medicinu, na poziv profesora Marušića Primorac 1991. odlazi u SAD.
- Profesor Marušić je nama nekolicini poručio da se Hrvatska mora braniti i na još jedan način, lobiranjem i prezentacijom istine o Hrvatskoj i Domovinskom ratu i izvan granica Hrvatske. Govorio je da smo dobili mjesto u SAD-u, da steknemo znanje i da promoviramo Hrvatsku.
Budući ministar s članovima svojeg tae kwon do kluba koji su osiguravali i Tuđmana na EP-u u atletici
| OSNIVANJE KLUBA
|
|
Moja dvojba o povratku u Hrvatsku iz SAD-a nastupa prvo nakon pogibije mojih prijatelja, a onda i bratića. Tada smo nas nekolicina u pismu prof. Marušiću napisali da se spremamo za povratak u Hrvatsku. Marušić je odgovorio: "Hrvatska vodi svoju bitku koju će dobiti, ostanite tamo, trebat ćete Hrvatskoj kasnije". Poslije, zbog potreba identificiranja žrtava Domovinskog rata, često sam tada dolazio u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Iako je moja karijera u forenzici bila u uzlaznoj putanji, iako su moji prijatelji bili na ključnim pozicijama američke forenzike od vojske do policije, odabrao sam taj put povratka. Tih godina i moj otac se teško razbolio i odlučio sam biti s njim- priča Primorac.
Primorac je u SAD-u stekao brojna prijateljstva, ne samo u znanstvenim nego i u političkim krugovima.
- Tada se Americares, najveća američka humanitarna udruga predvođena Stephenom Skakelom iz poznate obitelji Skakel, koji su rodbinski povezani s Kennedyjevima, i na nagovor uglednih ljudi poput prof. dr. Stanimira Vuka-Pavlovića s Mayo klinike, uključila u našu akciju opremanja laboratorija za forenzičku genetiku pri KBC-u Split u svrhu identificiranja žrtava Domovinskog rata. Niz divnih ljudi iz SAD-a, brojnih iseljenika i znanstvenika pomoglo je svojim angažmanom. Od tada se i Barbara Bush na jedan način vezala za Hrvatsku, jer je bila u raznim tijelima udruge Americares, maksimalno je pomogla. Ostvarili smo kontakte s brojnim političarima koji su konačno počeli shvaćati što se to događa u Hrvatskoj - prisjeća se Primorac koji je u hrvatsku politiku ušao nakon što je, kako kaže, "ostvario neke svoje ambicije": radio je na Sveučilištu u Connecticutu, za američke forenzičke institucije i institute, postao nastavnik na medicinskim fakultetima u Splitu i Osijeku, a potom i ravnatelj poliklinike Sveti Duh 2, što mu je omogućilo prijateljstva s moćnim Izraelcima.
Kasnije sam razvio i odlične odnose s obitelji Shimona Peresa, a njegov sin Chem je moj savjetnik i osobni prijatelj - naglašava Primorac.
Ulazak u politiku i imenovanje ministrom znanosti i školstva dogodio se, tvrdi Primorac, neočekivano kao i poziv premijera Sanadera.
- Nije bilo jednostavno prihvatiti poziv premijera Sanadera jer sam znao da to nosi veliku odgovornost i da nije jednostavno poboljšati sustav koji je godinama bio marginaliziran, a koji direktno utječe na živote velikog broja hrvatskih građana - požalio se Primorac.
Kako će nakon parlamentarnih izbora krenuti njegova politička karijera teško je predvidjeti. Kalkulacije da bi želio ući u sljedeću predsjedničku utrku teško su ostvarive bez potpore jake stranke, odnosno HDZ-a.
- Ne znam odakle te kalkulacije, a reći ću vam jednu stvar: nemam nikakvih drugih planova osim završiti moj mandat čestito i pošteno. Želja mi je i biti mnogo više s obitelji! Moj san je vidjeti Hrvatsku sretnu od Istre do Vukovara! Živeći u inozemstvu shvatio sam da je iznimno važno razvijati neraskidive mostove sa svojim narodom, ma gdje god on bio. S druge strane, jedini test vjerodostojnosti političara ili javne osobe su građani. Sve možete raditi kako bi uljepšali sliku o sebi, mediji vas mogu prikazivati u lijepom svjetlu, možete raditi sustavne kampanje, možete i lagati o samom sebi, ali ako sebe u cijelosti dajete za posao koji radite neosporno je da rezultati dolaze - zaključio je ministar Primorac.
Ministra Primorca nije ostavila ravnodušnim činjenica što njegov brat Damir nije potvrđen za predsjednika Županijskog suda u Splitu. - Bilo bi nerealno očekivati da sam ostao ravnodušan.
Moj brat je prošao proceduru koja nema nikakve veze sa mnom, naime, on je prošao regularnu proceduru gdje su mu potporu dali najkompetentniji i potpuno neovisnih ljudi o politici, u to su Vijeće izabrani suci Županijskog suda u Splitu. Moj brat, iako mlad, tu potporu je zaslužio radom - kaže Primorac.
|
'Brat mi zaslužuje biti na čelu suda'
|
U hercegovačkom selu Kašću živi Vinko Primorac, ministrov stric, koji rado priča o obiteljskoj prošlosti Primorčevih. U Hercegovinu su "od starina" došli iz Dalmacije o čemu svjedoči prezime. Njegov djed Jure (ministrov pradjed, op.a.) zvao se Kljajo, jer na jednoj ruci nije imao dva prsta. Kljajo se, naime, bavio trgovinom i u svoje vrijeme bio bogat čovjek. Kljajin sin Ante, zvani Glavar, (ministrov djed, op.a) imao je golemih problema s komunističkim vlastima. Budući da je odbijao ući u zadrugu, svakih šest mjeseci je morao na prisilni rad. Glavar je bio otac pet sinova i dvije kćeri, a jedan od sinova je ministrov otac Marinko, koji je, unatoč svemu, postao policajac. Kako?
- Kao mladići krvavo smo radili na Pelješcu, okopavali lozu. Morali smo okopati po 500 loza dnevno, inače te pošalju kući bez dnevnice. Kad je brat Marinko 1956. radio kod jednog čovjeka - da bi mogao pojesti obrok - iščupao je jednu ljutiku u susjednom vrtu, međutim, vlasnik vrta tužio ga je čovjeku za kojeg je radio.
Brat je bio toliko ogorčen da je rekao: "Više nikad neću okopavati lozu!". Otišao je u Ljubuški i rekao da želi biti policajac.- priča Vinko Primorac.
S majčine strane, Primorčevi su također iz Kašća.
- Majčino djevojačko prezime je Tolj, a baka Zorka, djevojački Bilić, je prije 50-ak godina bila jedna od prvih učiteljica u našem kraju. - priča ministar koji s ponosom ističe da je većina njegovih rođaka bila u Domovinskom ratu. Ministrov bratić Ante Primorac, brigadir HV-a, poginuo je u oslobodilačkim akcijama 1994.
|
Život sa stricem
|
Marko Perković Thompson izjavio za primorca je objavio da mu prijatelj koji čini sve na dobrobit Hrvatske.
- Zaista, u ove tri i pol godine mandata, svi moji suradnici i ja dali smo sebe, kako bismo kroz cijelu obrazovnu vertikalu te kroz sustave znanosti i sporta, proveli toliko nužne promjene i Hrvatsku poveli na put prema društvu znanja i drago mi je da se naš uloženi trud prepoznaje, kao što je to prepoznao Thompson.
Osim toga, Marko Perković je je i otac dvoje djece, koja je vrlo brzo biti dio obrazovnog sustava i kao svaki roditelj želi najbolje svojoj djeci te stoga njegov roditeljski komentar ima posebnu težinu. I niz drugih osoba daje podršku našem radu, pa je ovo prilika da se Marku Perkoviću i svima njima najtoplije zahvalim.
|
Hvala Thompsonu na podršci
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....