Ipak, tako se poklopilo da u jednom tjednu, uz spomenik, budu predstavljene još dvije stvari vezane uz Dražena, posebna košarkaška lopta s njegovim imenom, te dokumentarni film o njemu pod nazivom "Dražen".
Oba će se proizvoda prodavati u njegovu memorijalnom centru koji bi sljedećeg tjedna, nakon što je postavljen kip, trebao biti otvoren za javnost.
Dan prije postavljanja spomenika na Trgu Dražena Petrovića sve je bilo užurbano. U posljednji se trenutak popravljalo i postavljalo zadnje detalje oko stepenica uz koje je postavljen kip. Strah da će zbog težine spomenik propasti kroz podest pokazao se nepotrebnim.
Autor spomenika Draženu Petroviću je akademski kipar Kuzma Kovačić koji je četiri metra visok spomenik preliven s četiri tone bronce radio u posebnoj prostoriji u ljevaonici "Ujević".
- Draženov će se spomenik ipak razlikovati od idejnog rješenja, no košarkaš je ipak prikazan u poziciji za šut. Želio sam da njegova skulptura bude simbol i da portret bude jasan. Modelirajući Dražena, skulpturu sam pretočio u antičku kako bi simbolizirala radost igre. Dražen je prikazan u skoku prema visinama: kao slika dinamičnog sklada ljudskog tijela u prostoru i kao ideal sklada ljudskog duha - prepričava Kuzma Kovačić.
- Lopta, simbol igre, daje kipu osjećajnu dimenziju jednostavnosti i ljepote ljudske radosti i potpuno ga određuje - tvrdi kipar. Objašnjava da zbog te želje za simbolom skulpture Dražen na spomeniku nema nikakav dres. Visina spomenika od četiri metra odluka je kipara jer se te dimenzije uklapaju u likovni omjer dimenzija na Draženovu trgu. Na ideju da spomenik radi upravo on došla je Draženova majka Biserka Petrović. Iako su često pričali o spomeniku, Kovačić kaže da je pri izradi imao potpunu slobodu.
- Gospođa Biserka mi nije ništa sugerirala, nego mi je ponudila fotografske albume. Na spomeniku radim od listopada, kada su predstavljena prva rješenja - rekao je Kovačić koji je i sam obožavao gledati Dražena na TV-u.
Prema odluci Poglavarstva iz lipnja ove godine u rodnom gradu Dražena Petrovića Šibeniku postaviti će se samo replika zagrebačkog spomenika Draženu.
- Zaključili smo da bi za originalni spomenik trebao veći prostor i izmjene GUP-a. Osim toga, varijanta s replikom je znatno brža i jeftinija - rekla je gradonačelnica Neda Klarić. Spomenik Draženu će biti postavljen uz sportsku dvoranu na Baldekinu, gdje je počeo trenirati košarku.
U Šibeniku replika iz Zagreba
|
Film "Dražen", redatelja Ante Rozića predstavljen je prošlog tjedna u Memorijalnom centru "Dražen Petrović". U jednosatnom je filmu kroz nekoliko sugovornika, Acu Petrovića, Stojka Vrankovića, Nevena Bertičevića i Biserku Petrović prikazan put najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena, od njegovih početaka na šibenskim igralištima, pa sve do odlaska u New Yersey Netse.
Kao suautor u filmu se pojavljuje i Ivan Jurković, glasnogovornik Cibone, koji je o Draženu razgovarao i s njegovim suvremenicima, i djecom koja su ga mogla vidjeti samo na TV-u, internetu ili u novinama. Film je u samo sedam dana snimljen na lokacijama u Zagrebu i Šibeniku.
Ante Rozić rođen je 1958. godine, režirao je niz sportskih dokumentaraca, među kojima i onaj o Ćiri Blaževiću i Bernadu Vukasu.
•
Kako ste došli na ideju da snimite film o Draženu?
- Tijekom studiranja u Zagrebu odlasci u dvorane na Cibonine utakmice bile su mi svakodnevica i gušt. Sportski element oko Dražena je super zanimljiv, a strast koja ga je pogonila bila je dovoljan motiv. S druge strane, osamdesete su meni osobno bile vrlo uzbudljive, tako da motiva za ovakav film nije nedostajalo.
•
Kako se tu našao i Ivan Jurković kao suautor?
- Ivana poznajem dugo, još od vremena kada smo zajedno radili na televiziji. Još smo u drugoj polovici devedesetih planirali snimiti "veliki" film o Draženu. Za to nam je ipak trebalo mnogo više novca. Nikad tu ideju nismo uspjeli financijski zaokružiti pa smo napokon snimili ovakav, nadam se nježniji i intimniji film.
•
Je li vam sada žao što niste uspjeli realizirati tu prvu ideju?
Ne, dapače. Film koji smo napravili je potpuno drugačiji. Bilo ga je uzbudljivo raditi i tražiti te očigledno nezaboravljene osjećaje. Ivanovi sugovornici, Aco, Neven i Stojko, na različitim su razinama priče mogli prenijeti dio svojeg iskustva iz života s Draženom. Ovaj film nije bio posao, nego zadovoljstvo.
•
Ipak, o Draženu je mnogo toga već ispričano. Koliko je bilo teško izvući nepoznate detalje o njemu na površinu i prikazati ih publici?
- Zaista je sve ispričano o Draženu, ali ja nisam ni želio tražiti nešto novo. Odlučio sam samo pričati priču o "dobrim starim vremenima". Želio sam vidjeti koliko je ostalo Dražena u ljudima koji su igrali i živjeli s njime, ali s druge strane, i što su naslijedili klinci koji ga uživo nikad nisu vidjeli.
Uvijek je bio sklon zafrkancijama. Sjećam se jednog primjera, kada samo 1985. putovali na Univerzijadu u Kobe u Japanu. Avion je kasnio nekoliko sati i svi smo čekali na aerodromu. Kada smo napokon krenuli, našli smo se u tunelu gdje je bilo mnogo ljudi, petstotinjak. Stajao sam pokraj Dražena koji je primijetio protupožarni alarm. Pogledao me, nasmiješio se i aktivirao ga. Nastala je panika, ostali smo na aerodromu još nekoliko sati, smijali smo se, ali nas nikada, kao ni u drugim situacijama, nitko nije uhvatio. Poslije, kako smo postajali iskusniji i odrasliji, te su se šale i zafrkancije uvijek odnosile na nekog od nas. Žao mi je što nikada nismo zajedno igrali. Njegovu sam smrt teško doživio, još uvijek ne mogu vjerovati što se dogodilo.
'Draženova me strast za košarkom natjerala na fillm'
|
Stojko Vranković: Dražen je uvijek bio za neku zafrkanciju
|
Sanjin Španović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....