DUBROVNIK - Iz obilja ponude u 65 suvenirnica koliko ih je registrirano unutar povijesne jezgre Grada Dubrovnika, nemoguće je izdvojiti ukrasni ili uporabni predmet s etiketom izvornog dubrovačkog suvenira.
Dok turisti s criusera za uspomenu iz Dubrovnika nose loše replike babuški koje se prodaju po cijeni od 25 do 210 kuna, raznobojne voštane svijeće i majice u protuvrijednosnti do 50 kuna, Grad godinama bezuspješno traži pandan jeftinijim kineskim proizvodima koji dominiraju tržištem suvenira.
Pojedinačnih pokušaja ima u rijetkim oazama poput Dubrovačke kuće, koja u izložbeno-prodajnom prostoru u kuli Svetog Dominika nudi širok asortiman prepoznatljivo dubrovačkih suvenira. Broštulani (ušećereni) bademi i kandirane korice naranača za 46 kuna u pakiranju od 150 grama samo su jedna od gastrodelicija koje mogu figurirati kao jestivi suvenir.
Delikatesna rakija od grožđa sorte krivaja, začin od maslinova ulja peperonata i dubrovački vezeni rupčić zvan faculet aduti su dubrovačkog obrta Serragli koji također traži put do turista.
- Nedostaje nam sustavan pristup osmišljavanju izvornog dubrovačkog suvenira. Sve je komercijalizirano, a pod suvenirom se prodaje sve i svašta. Jedini uvjet je da to nešto nosi natpis ‘Dubrovnik’ - kaže Dubrovčanin Bruno Šišić, stručnjak za pejzažnu arhitekturu i veliki poznavatelj starih dubrovačkih vrtova s kolonadama, čiji bi renesansni stupovi, prema njegovu mišljenju, mogli poslužiti kao motiv za suvenir.
- Teško je govoriti samo o jednom suveniru koji bi asocirao na Dubrovnik. Naš Grad ne simbolizira samo kip svetog Vlaha ili utvrda Minčeta.
Siguran sam da bi neki primijenjeni umjetnik, koji bi se posvetio isključivo izradi suvenira, samo u spomeničkoj jezgri mogao pronaći barem 20 tipično dubrovačkih motiva. Skalinžada Jezuita, gustijerna iz samostana Svete Klare, Rendićeva fontana na Pilama, maskeron s pročelja crkve Sv. Vlaha, sve su to
potencijalni suveniri.
Bilo bi lijepo ‘patentirati’ i suvenir nadahnut Gradom u zidinama, koji bi mogao stati u dlan - smatra gospar Bruno Šišić.
I direktor Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Vladimir Bakić misli da o dubrovačkom suveniru ne treba govoriti u jednini.
Mogućnosti je mnogo, kreativnosti ne manjka, no Bakić podsjeća da ideje koje bi pomirile tradiciju s potrebama suvremenog tržišta treba provoditi kroz individualne poduzetničke projekte uz potporu Ministarstva turizma.
- Skalinada Jezuita
- Gustijerna iz samostana Svete Klare
- Rendićeva fontana na Pilama
- Maskeron s pročelja crkve Sv. Vlaha
- Grad u zidinama
- Minčeta
- Kip svetog Vlaha
- Onofrijeva fontana
- Orlandov stup
* sva kulturna baština bogatog Dubrovnika mogla bi se ‘patentirati’ i postati simbolom Grada, ali i Županije. Mogućnosti je mnogo, samo manjka kreativnosti.
Gabrijela Bijelić/EPEHA
Dok turisti s criusera za uspomenu iz Dubrovnika nose loše replike babuški koje se prodaju po cijeni od 25 do 210 kuna, raznobojne voštane svijeće i majice u protuvrijednosnti do 50 kuna, Grad godinama bezuspješno traži pandan jeftinijim kineskim proizvodima koji dominiraju tržištem suvenira.
Pojedinačnih pokušaja ima u rijetkim oazama poput Dubrovačke kuće, koja u izložbeno-prodajnom prostoru u kuli Svetog Dominika nudi širok asortiman prepoznatljivo dubrovačkih suvenira. Broštulani (ušećereni) bademi i kandirane korice naranača za 46 kuna u pakiranju od 150 grama samo su jedna od gastrodelicija koje mogu figurirati kao jestivi suvenir.
Delikatesna rakija od grožđa sorte krivaja, začin od maslinova ulja peperonata i dubrovački vezeni rupčić zvan faculet aduti su dubrovačkog obrta Serragli koji također traži put do turista.
- Nedostaje nam sustavan pristup osmišljavanju izvornog dubrovačkog suvenira. Sve je komercijalizirano, a pod suvenirom se prodaje sve i svašta. Jedini uvjet je da to nešto nosi natpis ‘Dubrovnik’ - kaže Dubrovčanin Bruno Šišić, stručnjak za pejzažnu arhitekturu i veliki poznavatelj starih dubrovačkih vrtova s kolonadama, čiji bi renesansni stupovi, prema njegovu mišljenju, mogli poslužiti kao motiv za suvenir.
- Teško je govoriti samo o jednom suveniru koji bi asocirao na Dubrovnik. Naš Grad ne simbolizira samo kip svetog Vlaha ili utvrda Minčeta.
Siguran sam da bi neki primijenjeni umjetnik, koji bi se posvetio isključivo izradi suvenira, samo u spomeničkoj jezgri mogao pronaći barem 20 tipično dubrovačkih motiva. Skalinžada Jezuita, gustijerna iz samostana Svete Klare, Rendićeva fontana na Pilama, maskeron s pročelja crkve Sv. Vlaha, sve su to
potencijalni suveniri.
Bilo bi lijepo ‘patentirati’ i suvenir nadahnut Gradom u zidinama, koji bi mogao stati u dlan - smatra gospar Bruno Šišić.
I direktor Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Vladimir Bakić misli da o dubrovačkom suveniru ne treba govoriti u jednini.
Mogućnosti je mnogo, kreativnosti ne manjka, no Bakić podsjeća da ideje koje bi pomirile tradiciju s potrebama suvremenog tržišta treba provoditi kroz individualne poduzetničke projekte uz potporu Ministarstva turizma.
- Skalinada Jezuita
- Gustijerna iz samostana Svete Klare
- Rendićeva fontana na Pilama
- Maskeron s pročelja crkve Sv. Vlaha
- Grad u zidinama
- Minčeta
- Kip svetog Vlaha
- Onofrijeva fontana
- Orlandov stup
* sva kulturna baština bogatog Dubrovnika mogla bi se ‘patentirati’ i postati simbolom Grada, ali i Županije. Mogućnosti je mnogo, samo manjka kreativnosti.
|
Što bi sve moglo postati izvorni dubrovački suvenir:
|
Gabrijela Bijelić/EPEHA