U vrijeme porasta populizma, s obje strane Atlantika, i kad porast potpore ksenofobnim i ekstremnim strankama prijeti Europskoj uniji, iz Njemačke stižu dobre vijesti. Bivši predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, koji je nakon više godina napustio Bruxelles i vratio se domaćoj politici, postao je najpopularniji političar u najvećoj i najutjecajnijoj članici Europske unije. Njemački građani njega preferiraju kao budućeg kancelara i prvi je put postao popularniji od sadašnje kancelarke Angele Merkel. Pad popularnosti trenutne njemačke kancelarke ne bi bila dobra vijest za EU kad bi taj pad išao u korist ekstremne desnice. Zapravo, to se događalo donedavno. Kako je padala popularnost CDU i Angele Merkel, tako je rasla popularnost za AfD (Alternativa za Njemačku), ksenofobne radikalne stranke koja je i euro skeptična. No, otkako se Martin Schulz vratio u Njemačku i najavio kandidaturu za kancelara, dogodio se preokret. Popularnost AfD-a pada, a raste popularnost socijaldemokratima.
Dakle, Angeli Merkel ne pada popularnost zato što su Nijemci razočarani njezinom politikom dobrodošlice prema imigrantima. Da je tako, ne bi rasla potpora Martinu Schulzu, koji je podupirao takvu politiku i isto tako ima izuzetno liberalne stavove prema strancima i u Njemačkoj i u cijeloj Europskoj uniji. Također, Merkel i Schulz ne razlikuju se mnogo ni oko vizije budućnosti Europske unije. I jedan i drugi privrženi su očuvanju Unije pod svaku cijenu, pa i dubljim integracijama. Dakle, ni politika prema EU nije razlog pada popularnosti kancelarke Merkel. Kako nam kažu mnogi njemački kolege, postoje drugi razlozi zašto je Schulz tako brzo postao popularan u Njemačkoj. Nijemci su vjerojatno u velikom broju zasićeni Angelom Merkel. Ona je kancelarka već 12 godina. Pad popularnosti nema previše veze ni s rezultatima njezine vladavine. Njemačkoj ide sjajno s njom na čelu. Ima izuzetno malu nezaposlenost, gospodarstvo raste, a makroekonomske neravnoteže ima zbog toga što iz proračuna ostaje previše novca, nemaju deficit, već suficit. A to sve događalo se u vrijeme kada je većina država prolazila tešku ekonomsku i financijsku krizu. Usto, ugled Njemačke u svijetu nikad nije bio bolji. Zamislite da najviše kritika prema Njemačkoj dolazi zato što je previše otvorena strancima i imigrantima. No, i kad stvari idu dobro, ljudi se zasite nekih političara. Zato, kako kaže kolega Knut Pries, dugogodišnji njemački novinar u Bruxellesu, neki u Njemačkoj osjećaju i neku vrstu "zamora od Merkel". I tu je sada upao Martin Schulz, nama u Bruxellesu staro lice, ali za mnoge Nijemce novo lice na domaćoj političkoj sceni.
Za male države zastupnici iz Europskog parlamenta izuzetno su popularni i važni političari, ali za Njemačku i druge velike države članice oni su jedva vidljivi. Zato Schulza u Njemačkoj doživljavaju i kao novo lice među socijaldemokratima, koji su u permanentnoj krizi već godinama, i među političarima uopće. On je također izuzetno otvorena i komunikativna osoba, u što smo se mi u Bruxellesu mogli uvjeriti prošlih godina. Nema kompleksa reći što misli i to je Nijemcima očito dobro sjelo. Nema sumnje da je Angela Merkel trenutačno najvažnija političarka u Europi, a neki ugledni analitičari, poput Timothyja Gartona Asha, smatraju je čelnikom slobodnog svijeta nakon što je Donald Trump izabran za američkog predsjednika. Zato su se mnogi pribojavali da bi eventualni pad Merkel mogao biti smrtonosan udarac za Europsku uniju. Ovogodišnji parlamentarni izbori u Njemačkoj, koji će se održati potkraj rujna, uz one koji se za nekoliko dana održavaju u Nizozemskoj, a predsjednički i u Francuskoj, zbog toga su ocijenjeni kao ključni za budućnosti Europske unije. U slučaju Nizozemske i Francuske i dalje postoji opravdani strah od uspjeha anti EU snaga, ali što se Njemačke tiče, Unija može biti mirna. Čak i kad bi došlo do porasta antieuropskih i ksenofobnih stranaka, dvije najveće stranke bi se udružile, kao što su to činile i do sada, kako bi u interesu Njemačke i šire Europe vladali zajedno.
Angeli Merkel lakše će vjerojatno biti surađivati sa Schulzom, s kojim dijeli načela otvorenosti prema strancima i uloge Njemačke u EU, nego s koalicijskim partnerom iz desnog centra, bavarskim CSU, koji pod pritiskom dijela javnosti, kad je riječ o migracijama, sve više naginje radikalnijim stavovima. Najveća razlika između Schulza i Merkel vjerojatno je ona oko politike štednje koju je Njemačka do sada vodila, a koju bi Schulz promijenio kako bi ona bila više socijalna nego što jest. Oko te politike desni i lijevi centar prepucavaju se i na razini Europske unije.
Takva je politika Njemačkoj donijela suficit, ali mnogim drugim državama pad životnog standarda. Počnu li Nijemci više trošiti, od toga bi koristi mogli imati i mnogi drugi. Za ostatak Europske unije neće biti važno hoće li na njemačkim izborima pobijediti desni ili lijevi centar, CDU s partnerima CSU ili socijaldemokrati. Ovisno o tome kojoj stranci pripadaju, davat će potporu ili Angeli Merkel ili Martinu Schulzu. No, na kraju će za budućnost EU biti najvažnije to što će i nakon ovih izbora Njemačka ostati privržena ideju opstanka i razvoja Europske unije. S takvom Njemačkom na čelu, EU će biti sposoban suočiti se s posljedicama Brexita i mogućim promjenama kursa američke politike.