Eurosong: Vrijeme glasačke demokracije

Koncept je bio u redu. "Štikla" je spojila "nisku" kulturu s "visokom". Turbofolk s konceptualnim undergroundom. Postmoderna je stigla na naslovnice novina. Seve je poput ilegalnog imigranta prešla preko kulturološke granice. Estrada ju je odbacila. No Let 3 je odmah shvatio njen ironijski potencijal. A "Štiklu" se moglo čuti i u rock-klubovima ili, recimo, prije punk-art koncerta Pere Ubua.



Sevina rugalica progorjela je estradni kič "Dore" poput solne kiseline. Očekivalo se da se isto ponovi i na pjesmi Eurovizije. Seve će pregaziti Atenu kao u onom filmu "Attack of the 50 ft. Woman".



Ali, pobjeda finske heavy metal grupe Lordi, s naglašenom "gotičkom" ikonografijom, pokazala je da je "Štikla" jednostavno bila "too late, too little". Njen koncept samo je rubno dohvatio dekonstrukcijski trend 51. Eurosonga.



Uz klasični ABBA-kič Eurovizije (Belgija, Portugal), standardni irski Johnny Logan-kič (Irska, Cipar), neočekivani sevdalinski-kič a la Seid Memić Vajta (Bosna i Hercegovina), te uobičajene varijante dance-kiča, Cher-kiča, urbanog hip-hop-kiča (Poljska), reagge-kiča (Moldavija) ili etnoboy band-kiča (Albanija), Eurosong 2006. je vrvio i nekim radikalnijim konceptima kiča.



Nijemci su poslali country-kič pjesmu! Ravno iz globalizacijskog etnopakla stigao je germanski country-western, Karl May stila. Finci su stigli s heavy metal-kičem. Njihovi horor kostimi mitoloških čudovišta bili su najradikalniji komad scenske garderobe u povijesti Eurosonga. Nakon njih niti Marilyn Manson ne bi više bio novost.



Naspram svega toga Sevina rugalica bila je obični ironijski zuckerwasser. Stihove "Afrika paprika", koji su toliko šokirali hrvatsku javnost, osim naših susjeda ionako nije nitko kužio. A uz dorađene porno-šik nastupe nekolicine izvođačica, Sevina crvena haljina doimala se provokativnom i originalnom koliko i neka haljina pristigla iz "Dinastije", ravno iz garderobe Alexis. Svih ovih desetljeća Eurosong je proizveo samo jednu glazbenu atrakciju.



Epohalni europski televizijski show svih je ovih godina bio jedna mala i posve nerelevantna glazbena smotra. Ta notorna činjenica polako je počela pretvarati Eurosong u tragikomičnu smotru. Nitko više pobjedničku pjesmu Eurovizije nije shvaćao ozbiljno. Sve je postalo zafrkancija. Estradni kič Eurosonga počeo se ironizirati. Desetljećima vrlo strogo definirane žanrovske granice se urušavaju.



Umjesto nekog žanrovski primjerenog pjesmuljka, nekog finskog Johnnyja Logana ili Rive, iz Finske je stigao heavy metal band. U prvi mah mnogi su vjerojatno pomislili kako je riječ o provokaciji koja će projuriti kroz Eurosong na velikoj visini, ne ostavljajući nikakve ozbiljnije posljedice. U vrijeme nacionalnih žirija sve bi tako i završilo. No ovo je vrijeme glasačke demokracije i televotinga. A glasači su taj žanrovski ispad svojim telefonima napumpali do najznačajnije eurovizijske pojave nakon ABBA-e. Dakle, dogodila se slična stvar kao i sa "Štiklom" na "Dori".