Farmeri Ivan i Petar, dvojica šarmera iz Slavonije i Istre

U selu se ne može izdržati. Svi o tome pričaju, pitaju što je bilo dalje i tko se u koga zaljubio! Ali ne otkrivam im, nek’ se malo grizu - rekao je mladi farmer Ivan Đurašević, 22-godišnjak koji je zbog sudjelovanja u RTL-ovu showu “Ljubav je na selu” postao zvijezda u Slavoniji.



Ivan je je­di­ni Sla­vo­nac ko­ji se po­ja­vio u toj gle­da­noj za­ba­vnoj emi­si­ji, ali i re­kor­der po bro­ju pi­sa­ma što ih je na nje­go­vu adre­su po­sla­lo 40-ak dje­vo­ja­ka, a obi­telj Đu­rašević po­no­sna je što se pre­ko Iva­na u ci­je­loj ze­mlji ču­lo za nji­ho­ve Ni­jem­ce. Na po­če­tku je stra­ho­vao ho­će li i ko­li­ko dje­vo­ja­ka baš nje­mu pi­sa­ti, no na kra­ju je sim­pa­ti­čan i ve­seo mla­dić uži­vao u ne­če­mu no­vom što mu je ra­zbi­lo sva­ko­dne­vi­cu uo­bi­ča­je­nog po­sla na far­mi mu­znih kra­va i ži­vo­ta na se­o­skom ima­nju na ko­jem na­por­ni ra­dni dan po­či­nje već u 4 sa­ta uju­tro.



Ivan je završio ško­lu za me­ha­ni­ča­ra, ali pre­va­gnuo je obi­telj­ski bi­znis sa sto­kom, a sva­ku od 50-ak kra­va na far­mi zna po ime­nu. Od 14. go­di­ne ra­do oba­vlja sve, ni­ma­lo la­ke, po­slo­ve u sta­ji i na nji­vi. - Znam da ma­lo dje­vo­ja­ka  vo­li se­o­ski ži­vot i rad u sta­ji, ali ni­je to kao ne­kad. Da­nas je mno­go lakše jer je sve mo­der­ni­zi­ra­no. Čak mi se či­ni da više od to­ga za­zi­ru se­o­ske dje­voj­ke, ne­go one iz grad­skih sre­di­na. Vo­lio bih da je­dno­ga da­na mo­ja dje­voj­ka za­je­dno sa mnom za­vo­li ži­vot na se­lu, na ze­mlji i sa sto­kom. Znam da je ta­kvu da­nas je­dna­ko tra­ži­ti kao iglu u pla­stu si­je­na. Ali ni­je pre­su­dno, ne­ka vo­li me­ne, a kra­ve i ne mo­ra! Ako ne bu­de htje­la u sta­ju, ne mo­ra - našalio se Ivan ko­ji dje­voj­ke u RTL-ovu showu, ko­ji­ma je baš on za­peo za oko, ni­je bi­rao po nji­ho­vu vanj­skom izgle­du jer mu lje­po­ta ni­je na pr­vo­me mje­stu, ne­go po ka­ra­kte­ru i društve­no­sti. Više mu se svi­đa­ju “iskre­ne dje­voj­ke od onih našmin­ka­nih ili šutlji­vih”, s ko­ji­ma bi ra­do uži­vao u ro­man­ti­čnim šetnja­ma i ve­če­ra­ma.



Sva pi­sma ko­ja je do­bio su­dje­lu­ju­ći u emi­si­ji “Lju­bav je na se­lu”, po­sla­na iz Kra­pi­ne, Za­gre­ba ili Ča­kov­ca, a ima ih od 15-ak od dje­vo­ja­ka ko­je su pri­sta­le sa “zgo­dnim i sim­pa” Sla­von­cem su­dje­lo­va­ti u RTL-ovu showu, Ivan će sa­ču­va­ti za uspo­me­nu, ia­ko mu se pred TV ka­me­ra­ma lju­bav ni­je do­go­di­la. Ni­je mu zbog to­ga po­se­bno žao jer - ipak se za­lju­bio! Ot­krio je to i u ne­da­vno emi­ti­ra­nom na­stav­ku RTL-ova showa, prem­da je de­ta­lje sa­krio pred ja­vno­sti, sti­dlji­vo re­kavši tek da mu je do­i­sta “lju­bav došla na se­lu”, ali izvan showa, i ne u nje­go­vim Ni­jem­ci­ma, ne­go u “ne­kom od obli­žnjih se­la”. Mla­dić iz Ni­je­ma­ca, ko­ji ra­do vi­ken­dom s de­čki­ma ode u se­lo, a i go­di­na­ma je u eki­pi do­bro­volj­nih va­tro­ga­sa­ca, na­da se da bi mu to mo­gla bi­ti tre­ća sre­ća na­kon do­sa­dašnje dvi­je kra­tke i pro­pa­le lju­ba­vi.



Ivan isti­če da mu tri dje­voj­ke ko­je je iza­brao u showu - Bran­ki­ca, Mar­ti­na i Ma­ri­ne­la - nje­go­vo pri­zna­nje ni­su za­mje­ri­le. Zbog to­ga mu je la­knu­lo jer su mu “sve dra­ge” i do­bro su se za­ba­vlja­li dok su bi­le u po­sje­tu na obi­telj­skoj far­mi Đu­raševi­ća.



- Bi­lo je za­ni­mlji­vih tre­nu­ta­ka ti­je­kom tih šest da­na dok su bi­le kod me­ne u go­sti­ma. Ku­ha­li smo, šeta­li po se­lu, uz Bo­sut, dje­voj­ke su išle u ško­lu po mog 15-go­dišnjeg bra­ta To­mi­sla­va ko­ji je me­đu ško­lar­ci­ma otad i sam po­stao me­dij­ska zvi­je­zda. Pro­ba­le su i ra­di­ti na far­mi - ot­krio je Ivan, objašnja­va­ju­ći da oba­ve­za ima sva­ki dan, ne­ma ni vi­ken­da ni slo­bo­dnih da­na, ali sve to vo­li. - Od 12. go­di­ne po­ma­žem ro­di­te­lji­ma. Ta­da smo ima­li dvi­je - tri kra­ve, a čak i sam tra­ktor ta­da po­čeo vo­zi­ti. No, on­da me je ka­zni­la po­li­ci­ja jer sam bio dje­čak.



Farma na kraju sela




Far­ma obi­te­lji Đu­rašević na kra­ju je se­la, Ivan ta­mo sti­že oko 6 sa­ti uju­tro ka­da tre­ba hra­ni­ti 20 mu­znih kra­va te 30-ak te­la­di i ju­ni­ca, a u tom po­slu na far­mi dne­vno pro­ve­de oko šest sa­ti.



- Me­tla mi je gla­vni alat, ‘mirisi’ na far­mi ne sme­ta­ju mi, a sam po­sao ni­je te­žak jer je ve­ći­na to­ga au­to­ma­ti­zi­ra­na. Naj­više je po­sla ti­je­kom lje­ta ka­da u po­lju, na 40-ak ju­ta­ra ze­mlje, tre­ba pri­re­đi­va­ti hra­nu za kra­ve - naširo­ko o far­mi, ko­ja je bi­la nje­go­va i oče­va že­lja, go­vo­ri Ivan, ma­ze­ći ve­li­ke šare­ne si­men­tal­ke, lju­bi­mi­ce ko­je po­zna­je po ime­nu - Ja­nja, Bre­za, Ri­ba, Dra­ga, Tov­ka ko­ja je naj­de­blja, Zor­ka i te­le Sil­va jer je na svi­jet došlo na Sil­ve­stro­vo. - Teško je da­nas na­ći že­nu ko­ja sve to na se­lu vo­li, ali bi­tna je lju­bav - za­klju­čio je Ivan Đu­rašević, za­do­vo­ljan što ni­je čuo ni­ti je­dan ne­ga­ti­van ko­men­tar o svom “izle­tu” na TV ekra­ne.



Sve je to igra




Sli­čno ra­zmišlja i dru­gi re­kor­der po bro­ju pi­sa­ma, 27-go­dišnji Pe­tar Ben­čić iz se­la Kar­ne­va­li po­kraj Žmi­nja, ta­ko­đer su­di­o­nik po­pu­lar­nog showa.



- Sve je to igra. Ne tra­žim cu­ru u emi­si­ji, ne­go že­lim po­ka­za­ti da mla­di mo­gu ži­vje­ti na se­lu i pri­tom bi­ti uspješni - ve­se­lo je re­kao Pe­tar.



Dan kad smo u nje­go­vu ma­lom kra­ljev­stvu u Kar­ne­va­li­ma, se­lu iz ko­jeg se da­lje ce­stom ne mo­že, po­sje­ti­li Pe­tra bio je tmu­ran i kišovit. Ta­kvo vri­je­me ni­je Pe­tru sme­ta­lo u ra­do­vi­ma oko ku­će ko­ju ure­đu­je sa­mo za se­be i bu­du­ću par­tne­ri­cu, ko­je još ne­ma. U Kar­ne­va­li­ma, ma­lom se­lu s pet ku­ća i tri obi­te­lji, Pe­tar Ben­čić ima sve što ga ispu­nja­va i ve­se­li.



- Za tri mi­nu­te sam u Žmi­nju, za po­la sa­ta u Pu­li ili Po­re­ču, a u se­lu opet na mi­ru i u idi­li. I za­i­sta ovdje imam sve što me ve­se­li pa ni­ka­da ne bih mo­gao ži­vje­ti ne­gdje dru­gdje. Vo­lim se­o­ski ži­vot, ali, na­ra­vno, ne mo­gu svi na se­lu i ži­vje­ti - re­kao je Pe­tar uz pra­vo istar­sko ognjište u ko­je­mu je pu­cke­ta­la va­tra. Do­dao je da se dao na­go­vo­ri­ti na su­dje­lo­va­nje u emi­si­ji “Lju­bav je na se­lu”, ali mu zbog to­ga ni­je žao. - Su­dje­lo­va­nje u emi­si­ji do­bra je re­kla­ma i za po­sao ko­jim se ba­vim, uzgoj ko­nja i moj hors cen­tar. Na­i­me, ve­li­ki sam za­lju­blje­nik u ko­nje, i to još od ma­lih no­gu. Pr­vog ko­nja ta­ta mi je ku­pio ka­da sam imao 11 go­di­na, a pro­fe­si­o­nal­no sam se ko­nji­ma po­čeo ba­vi­ti pri­je de­set go­di­na. Da­nas u er­ge­li imam 11 ko­nja, tri pu­no­kr­vna en­gle­ska za utr­ke, je­dnog ame­ri­čkog apa­lu­za (indijanskog ko­nja), a osta­lo su po­lu­kr­vni, mješan­ci en­gle­skih i do­ma­će pa­smi­ne. S tr­ka­ćim ko­nji­ma pri­je sam su­dje­lo­vao i na utr­ka­ma, a moj konj Šun­da Bun­da je 2005. go­di­ne bio dru­gi u Hr­vat­skoj. Zi­mi su ko­nji slo­bo­dni i uži­va­ju na pro­stran­stvi­ma oko Kar­ne­va­la, a od pro­lje­ća do lje­ta s ko­nji­ma or­ga­ni­zi­ram se­dmo­dne­vne ili vi­kend-tu­ri­sti­čke tu­re Istrom. Ko­nje ta­da dr­žim u Ze­le­noj la­gu­ni u Po­re­ču, no već od ovog lje­ta bit će smješte­ni u Žmi­nju gdje gra­dim no­vi hor­se cen­tar, pra­vi ranč - ot­krio je Pe­tar o svo­jim ko­nji­ma i pla­no­vi­ma za bu­du­ćnost.



Na svom no­vom ran­ču u Žmi­nju, ko­ji će se pro­sti­ra­ti na tri he­kta­ra, že­li na­pra­vi­ti pra­vi istar­ski cen­tar sta­ri­ne, s mu­ze­jom au­to­hto­nih sta­rih istar­skih ala­ta i oru­đa te mi­ni far­mom istar­skih au­to­hto­nih ži­vo­ti­nja.



Uzgaja fazane i lovačke pse



Osim uzgo­ja ko­nja, ba­vi se i lo­vom, a za­je­dno s ocem i lo­vnim tu­ri­zmom, uzgo­jem fa­za­na i lo­va­čkih pa­sa, en­gle­skih se­te­ra. - Ta­ti u tim po­slo­vi­ma po­ma­žem zi­mi kad se ko­nji odma­ra­ju, ali i u to­me ne­iz­mjer­no uži­vam - obja­snio je mla­dić. Go­vo­re­ći o su­dje­lo­va­nju u emi­si­ji “Lju­bav je na se­lu”, Pe­tar Ben­čić do­dao je da nje­go­vi naj­bli­ži ni­su za to zna­li. - Ni­ko­me ništa ni­sam re­kao, pa se mo­ja obi­telj izne­na­di­la kad me je vi­dje­la na te­le­vi­zi­ji. Ko­men­ta­ri su bi­li po­zi­ti­vni - na­veo je Pe­tar. Do­dao je da su i ko­men­ta­ri pri­ja­te­lja i Žmi­nja­ca bi­li vr­lo po­zi­ti­vni.



- Ne­ma gr­dih ko­men­ta­ra i bez sra­ma mo­gu oti­ći do Žmi­nja. Ka­žu da je mo­ja pri­ča do­sad do­bro ispa­la, a zna bi­ti i šalji­vih ko­men­ta­ra po­put onih da u Žmi­nju ne mo­gu ‘nać mla­du pa san je poša tra­žit na televiziju’. No, to su sa­mo do­bre za­fr­kan­ci­je jer si ja ‘mla­du mo­gu nać i tu i tamo’.



Ista­knuo je da su ga oduševi­le tri dje­voj­ke ko­je su lje­tos pet da­na pro­ve­le na nje­go­vu ima­nju u Kar­ne­va­li­ma.



- Za­gre­pčan­ka Ma­ja, Našičan­ka Mar­ti­na i Jo­va­na iz No­vog Sa­da bi­le su oduševlje­ne. Svi­dje­li su im se moj kraj, mo­je se­lo, ci­je­la Istra. Na­u­čio sam ih ma­lo i ja­ha­ti, a na odla­sku su sve pla­ka­le. Pra­vim grad­skim cu­ra­ma svi­dio se ži­vot na se­lu. Tko zna, mo­žda se ne­ka i vra­ti...





Mladi farmer Ivan ističe da se od proizvodnje mlijeka, kojom se njegova obitelj bavi, može posve pristojno živjeti pa djevojke ne bi trebale toliko zazirati od života na slavonskom selu.



- Puno se radi, ali se i lijepo živi. Nema se novca na bacanje, ali nam ništa ne nedostaje i živimo normalno - naglasio je Ivan koji u Nijemcima živi u roditeljskoj kući s majkom Maricom i ocem Đurom, a ima i 21-godišnju sestru Ivanu.



Na selu je odlučio ostati jer je takav život zavolio od malena i nijedan mu posao na farmi i u polju ne pada teško.



- Neki kažu da je takav život na selu robija, ali ja ne mislim tako. Kada čovjek radi ono što voli, ništa mu ne može biti teško - iskren je Ivan.

Od proizvodnje mlijeka sasvim se pristojno živi 





Ivan je jedini Slavonac koji se pojavio u emisiji, ali i rekorder po broju pisama što ih je na njegovu adresu poslalo čak 40-ak djevojaka 

Slavonac koji se budi u 4 ujutro

   




Petar tvrdi da u emisiji ne traži djevojku, nego želi pokazati da mladi mogu živjeti na selu i pritom biti izuzetno uspješni 

Uspjeh može biti i na selu

  




Sanja Butigan i Silvana Fable/EPEHA
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. prosinac 2025 10:15