Nakon gotovo pola sata potrage i desetak, po živce pogubnih, krugova po samom centru Ljubljane, dragocjeno parkirno mjesto je nađeno. I kiša je stala, a iznad Križanki, koje su se nalazile pred nama, zasjalo je sunce. Bio je to, čini se, predznak ugodnom druženju sa
Zoranom Predinom, kantautorom zbog kojeg smo i došli "u Europu".
Poznatog Slovenca smo, prema njegovim uputama, dočekale u Le Petit cafeu, u kojem ga i inače Ljubljančani najviše susreću i ispred kojeg su, unatoč prohladnom zimskom danu, okupljeni oko uličnih grijalica i s cigaretama u rukama, sjedili brojni gosti. - Sjednite vi unutra, dolazim za tri minute - kratko je u slušalicu mobitela rekao Predin, čiji se dom, za njega "Bijela kuća", nalazi svega stotinjak metara ispod Križanki.
- U cijelom moru tih, sve popularnijih zgrada u raznim bojama, moja se ističe po svojoj bjelini. Zato se volim našaliti da živim u Bijeloj kući - započinje veselo. Zoran Predin je, ako niste znali, prošle subote, po tko zna koji put, napunio zagrebačku Tvornicu i pokazao da i u kasnim četrdesetim godinama "žari i pali". Povod nastupu je bila promocija novog albuma "Za šaku ljubavi", prvog na hrvatskom jeziku u 28 godina karijere.- Tek sam sada shvatio kako se to treba napraviti. Ako ja otpjevam na hrvatskom jeziku, onda imam slovenski naglasak i s njim mogu biti simpatičan na koncertu, ali se to ne pušta na radiju. Zato sam zamolio kolege da mi otpjevaju moje pjesme, pa ih sada, kad je to profunkcioniralo, i ja mogu pjevati.
Volim kuhati, ali nisam inovativan pa najčešće ispunjavam želje svojih ukućana
- Da, ali pjevanje je nešto drugo. Danas hrvatski govori većina Slovenaca iznad 25 godina, ali se kod onih mlađih to gubi. Ja sam svoju djecu naučio hrvatski, ali imam osjećaj da će se ove mlade generacije Hrvata i Slovenaca u budućnosti sporazumijevati na engleskom jeziku - smatra. Promocija albuma će, nastavlja, potrajati i kroz 2008. godinu jer želi nastupiti sa svim izvođačima koji pjevaju na albumu.
- Toliko je različitih izvođača, pa je gotovo nemoguće skupiti ih sve na istom mjestu - navodi Predin, dok odbija još jedan u nizu telefonskih poziva na mobitel, koji u prosjeku zvoni svakih pet minuta. Osvrće se i na svoju današnju publiku. Dvorane, ako su neki i pomislili, najmanje puni nekadašnja "novovalna" publika.
- Mislim da je na mojim koncertima više nekih novih klinaca nego moje nekadašnje publike. Ova moja generacija je nekako prestala izlaziti. Uhvatili su se trokuta: kauč, frižider, televizija i tamo provode najbolje godine svojeg života. Tako da mi na koncerte dolaze mlađi i srodne duše, odnosno oni kojima je starenje samo fizička komponenta, a u duši su mladi - kaže i nastavlja da, unatoč aktivnom životu, ni njega "kriza srednjih godina" ne zaobilazi.
- Kod mene 'krize srednjih godina' ima koliko hoćeš, ali nedam se. Aktivan sam, radim i pomislim ponekad da sam nedodirljiv, ali računi stižu kasnije i svlada me umor. Način života sada prilagođavam svojim godinama - priča nekadašnji frontmen Lačnog Franza. Od vremena legendarnog benda i popularnog "novog vala", smatra, u glazbi se nije dogodilo ništa toliko upečatljivo.
- Puno se zanimljivih i značajnih stvari dogodilo u glazbi, ali ništa nije ostavilo traga kao novi val. Pozitivna energija pretvorila se u dobru glazbu, koja je i danas vrlo živa jer je istinita, ljudska i vrlo poetična. Kada se Jugoslavija raspala i kada smo imali mogućnost svakodnevno pratiti svjetsku glazbenu scenu shvatili smo, po meni, da je iza engleske i američke, jugo-novovalska scena bila treća najjača na svijetu - ističe. S članovima Lačnog Franza se, kaže, druži nekoliko puta godišnje kao potpora mlađim bendovima ili ako je u pitanju neki humanitarni događaj.
- Nemamo nikakvih planova za budućnost, novi album ili slično. Mi dajemo 'jurasic rock' koncert za one koji vole povijest i arheologiju - tumači ispijajući Coca-Colu. Od svih glazbenih žanrova kojima se bavio, najviše svojim smatra rock i gypsy swing.
- Nastupam s pijanistom, pratim se sam s gitarom, nastupam i s The Full Cool Jazz orkestrom, koji predvodi moj prijatelj trubač Izidor Leitinger, a u prosincu imam tri koncerta s mandolinskim orkestrom. Jedino playback ne dolazi u obzir. Trenutno pripremam jedan gypsy swing materijal na talijanskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, pa ću se kao autor ponuditi nekim izvođačima. Postoje dogovori s Massimom, koji će snimiti talijansku verziju pošto mu je talijanski materinji jezik i mislim da će naša kombinacija biti smrtonosna za Talijane, posebno će se djevojke rastopiti - kroz smijeh priča.
Izlazimo iz kafića i upućujemo se preko rijeke Ljubljanice, i božićnog sajma uz obalu, prema ljubljanskom placu, koji Predin već u dušu poznaje.
- Kada nisam u glazbi igram košarku par puta tjedno, pokušavam zatim uhvatiti neku kazališnu predstavu, film također, koliko god često mogu idem na utakmice Olimpije. Volim čitati, beletristiku uglavnom, pa i u tome provodim dosta vremena. Prije podne, obično ponedjeljkom, za koji kažem da je moja subota, odem na plac i kupim sve potrebno za ručak. Volim kuhati, ali nisam inovativan, pa najčešće ispunjavam želje ukućana - otkriva dok otvara novčanik i kumici plaća kupus, koji će obitelj taj dan dobiti za ručak. Predinovi sinovi iz prvog braka Andrej (31) i Rok (27) već neko vrijeme ne žive s njim, kao ni kćer Zarja (17), koja je s majkom u Mariboru, ali s njim u Ljubljani su najmlađi Žiga (12,5) i Črt (4,5), iz drugog braka s glumicom Barbarom Lapajne.
- Naši lonci su partizanski, naše šeflje su ogromne, ima nas uvijek puno, uvijek je glasno i gužva - otkriva. I djeca, kaže, imaju umjetničku crtu. - Andrej je novinar i prije mjesec dana je izdao svoju prvu knjigu, na koju je tata jako ponosan. Za razonodu, pošto mu djevojka pleše flamenco, svira cajon. Rok je slikar i sa mnom svira ritam gitaru u Gypsy swing bendu, ali ima i svoj bend Libido i vrlo je uspješan. Možda jednom i rock album snimimo zajedno - kaže Predin. Kćer Zarja se dala u svijet mode.
- Jako je zanima moda i dizajn. Žiga završava osnovnu i on je obiteljski genijalac. Odlučio je da će studirati na Cambridgeu i radi na tome da mu to uspije, i ja mislim da hoće. Črt ide u francusku školu i za par godina će francuski govoriti bez poteškoća i akcenta - ističe taj rođeni Mariborčanin, koji se prije gotovo 20 godina preselio u Ljubljanu.
- Amerikanci sele pet-šest puta u životu, a i ja bih htio još živjeti negdje drugdje. U Sydneyju u Australiji neko vrijeme, svakako u Parizu i možda u Toscani ili Provansi, ili pak na Hvaru, u Zavali, gdje je inače moje ljetno boravište. Sve to imam u planu, pa ćemo vidjeti - navodi na kraju.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, Zoranu Predinu glazba nije uvijek bila središte života. - Krajem osnovne i pošetkom srednje škole živio sam za košarku. Međutim, nisam dovoljno narastao, a i kuk sam iščašio u 17-toj godini, pa sam morao promijeniti način života. Tako je došla gitara. Vidio sam da dečki, koji ljeti na obali sviraju gitaru, imaju puno više uspjeha kod cura od ostalih, pa sam onda i ja odlučio naučiti svirati gitaru - otkriva Predin. Par godina kasnije, na njegov 21. rođendan, rodio se i Lačni Franz.
- Imao sam zabavu na kojoj sam svirao giatru i čuo me Oto Rimele, gitarista benda, koji me pozvao na audiciju jer im je pjevač bio otišao u JNA. Primljen sam u bend i odmah mu ime promijenio u Lačni Franz - ističe.
Tina Perić
Poznatog Slovenca smo, prema njegovim uputama, dočekale u Le Petit cafeu, u kojem ga i inače Ljubljančani najviše susreću i ispred kojeg su, unatoč prohladnom zimskom danu, okupljeni oko uličnih grijalica i s cigaretama u rukama, sjedili brojni gosti. - Sjednite vi unutra, dolazim za tri minute - kratko je u slušalicu mobitela rekao Predin, čiji se dom, za njega "Bijela kuća", nalazi svega stotinjak metara ispod Križanki.
- U cijelom moru tih, sve popularnijih zgrada u raznim bojama, moja se ističe po svojoj bjelini. Zato se volim našaliti da živim u Bijeloj kući - započinje veselo. Zoran Predin je, ako niste znali, prošle subote, po tko zna koji put, napunio zagrebačku Tvornicu i pokazao da i u kasnim četrdesetim godinama "žari i pali". Povod nastupu je bila promocija novog albuma "Za šaku ljubavi", prvog na hrvatskom jeziku u 28 godina karijere.- Tek sam sada shvatio kako se to treba napraviti. Ako ja otpjevam na hrvatskom jeziku, onda imam slovenski naglasak i s njim mogu biti simpatičan na koncertu, ali se to ne pušta na radiju. Zato sam zamolio kolege da mi otpjevaju moje pjesme, pa ih sada, kad je to profunkcioniralo, i ja mogu pjevati.
Volim kuhati, ali nisam inovativan pa najčešće ispunjavam želje svojih ukućana
|
- Toliko je različitih izvođača, pa je gotovo nemoguće skupiti ih sve na istom mjestu - navodi Predin, dok odbija još jedan u nizu telefonskih poziva na mobitel, koji u prosjeku zvoni svakih pet minuta. Osvrće se i na svoju današnju publiku. Dvorane, ako su neki i pomislili, najmanje puni nekadašnja "novovalna" publika.
- Mislim da je na mojim koncertima više nekih novih klinaca nego moje nekadašnje publike. Ova moja generacija je nekako prestala izlaziti. Uhvatili su se trokuta: kauč, frižider, televizija i tamo provode najbolje godine svojeg života. Tako da mi na koncerte dolaze mlađi i srodne duše, odnosno oni kojima je starenje samo fizička komponenta, a u duši su mladi - kaže i nastavlja da, unatoč aktivnom životu, ni njega "kriza srednjih godina" ne zaobilazi.
- Kod mene 'krize srednjih godina' ima koliko hoćeš, ali nedam se. Aktivan sam, radim i pomislim ponekad da sam nedodirljiv, ali računi stižu kasnije i svlada me umor. Način života sada prilagođavam svojim godinama - priča nekadašnji frontmen Lačnog Franza. Od vremena legendarnog benda i popularnog "novog vala", smatra, u glazbi se nije dogodilo ništa toliko upečatljivo.
 |
Za svoju generaciju Predin kaže da je prestala izlaziti. U šali dodaje da su se uhvatili trokuta: kauča, frižidera i televizije i tamo provode najbolje godine svog života. Njegov omiljeni kafić u Ljubljani je Le Petit cafe, gdje se najčešće i susreće sa svojim sugrađanima, prijateljima i kolegama |
- Puno se zanimljivih i značajnih stvari dogodilo u glazbi, ali ništa nije ostavilo traga kao novi val. Pozitivna energija pretvorila se u dobru glazbu, koja je i danas vrlo živa jer je istinita, ljudska i vrlo poetična. Kada se Jugoslavija raspala i kada smo imali mogućnost svakodnevno pratiti svjetsku glazbenu scenu shvatili smo, po meni, da je iza engleske i američke, jugo-novovalska scena bila treća najjača na svijetu - ističe. S članovima Lačnog Franza se, kaže, druži nekoliko puta godišnje kao potpora mlađim bendovima ili ako je u pitanju neki humanitarni događaj.
- Nemamo nikakvih planova za budućnost, novi album ili slično. Mi dajemo 'jurasic rock' koncert za one koji vole povijest i arheologiju - tumači ispijajući Coca-Colu. Od svih glazbenih žanrova kojima se bavio, najviše svojim smatra rock i gypsy swing.
- Nastupam s pijanistom, pratim se sam s gitarom, nastupam i s The Full Cool Jazz orkestrom, koji predvodi moj prijatelj trubač Izidor Leitinger, a u prosincu imam tri koncerta s mandolinskim orkestrom. Jedino playback ne dolazi u obzir. Trenutno pripremam jedan gypsy swing materijal na talijanskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, pa ću se kao autor ponuditi nekim izvođačima. Postoje dogovori s Massimom, koji će snimiti talijansku verziju pošto mu je talijanski materinji jezik i mislim da će naša kombinacija biti smrtonosna za Talijane, posebno će se djevojke rastopiti - kroz smijeh priča.
Izlazimo iz kafića i upućujemo se preko rijeke Ljubljanice, i božićnog sajma uz obalu, prema ljubljanskom placu, koji Predin već u dušu poznaje.
- Kada nisam u glazbi igram košarku par puta tjedno, pokušavam zatim uhvatiti neku kazališnu predstavu, film također, koliko god često mogu idem na utakmice Olimpije. Volim čitati, beletristiku uglavnom, pa i u tome provodim dosta vremena. Prije podne, obično ponedjeljkom, za koji kažem da je moja subota, odem na plac i kupim sve potrebno za ručak. Volim kuhati, ali nisam inovativan, pa najčešće ispunjavam želje ukućana - otkriva dok otvara novčanik i kumici plaća kupus, koji će obitelj taj dan dobiti za ručak. Predinovi sinovi iz prvog braka Andrej (31) i Rok (27) već neko vrijeme ne žive s njim, kao ni kćer Zarja (17), koja je s majkom u Mariboru, ali s njim u Ljubljani su najmlađi Žiga (12,5) i Črt (4,5), iz drugog braka s glumicom Barbarom Lapajne.
- Naši lonci su partizanski, naše šeflje su ogromne, ima nas uvijek puno, uvijek je glasno i gužva - otkriva. I djeca, kaže, imaju umjetničku crtu. - Andrej je novinar i prije mjesec dana je izdao svoju prvu knjigu, na koju je tata jako ponosan. Za razonodu, pošto mu djevojka pleše flamenco, svira cajon. Rok je slikar i sa mnom svira ritam gitaru u Gypsy swing bendu, ali ima i svoj bend Libido i vrlo je uspješan. Možda jednom i rock album snimimo zajedno - kaže Predin. Kćer Zarja se dala u svijet mode.
- Jako je zanima moda i dizajn. Žiga završava osnovnu i on je obiteljski genijalac. Odlučio je da će studirati na Cambridgeu i radi na tome da mu to uspije, i ja mislim da hoće. Črt ide u francusku školu i za par godina će francuski govoriti bez poteškoća i akcenta - ističe taj rođeni Mariborčanin, koji se prije gotovo 20 godina preselio u Ljubljanu.
- Amerikanci sele pet-šest puta u životu, a i ja bih htio još živjeti negdje drugdje. U Sydneyju u Australiji neko vrijeme, svakako u Parizu i možda u Toscani ili Provansi, ili pak na Hvaru, u Zavali, gdje je inače moje ljetno boravište. Sve to imam u planu, pa ćemo vidjeti - navodi na kraju.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, Zoranu Predinu glazba nije uvijek bila središte života. - Krajem osnovne i pošetkom srednje škole živio sam za košarku. Međutim, nisam dovoljno narastao, a i kuk sam iščašio u 17-toj godini, pa sam morao promijeniti način života. Tako je došla gitara. Vidio sam da dečki, koji ljeti na obali sviraju gitaru, imaju puno više uspjeha kod cura od ostalih, pa sam onda i ja odlučio naučiti svirati gitaru - otkriva Predin. Par godina kasnije, na njegov 21. rođendan, rodio se i Lačni Franz.
- Imao sam zabavu na kojoj sam svirao giatru i čuo me Oto Rimele, gitarista benda, koji me pozvao na audiciju jer im je pjevač bio otišao u JNA. Primljen sam u bend i odmah mu ime promijenio u Lačni Franz - ističe.
|
Gitara zamijenila košarkašku loptu
|
Tina Perić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....