Šezdeset godina nakon Gandhijeve smrti indijska javnost se uzbunila nakon prikazivanja filma "Ghandi, My Father" u kojem redatelj Anil Kapoor do najmanjih detalja opisuje Gandhijev odnos s najstarijim sinom Harilalom, s kojim je gotovo oduvijek bio u stalnom sukobu.
Harilal se uvijek bunio protiv očevih odluka, pa čak je i, kako bi mu napakostio do krajnjih granica, nedugo prije svoje smrti prešao na islam.
Neki od detalja između odnosa oca i sina Gandhi u Indiji već su poznati, premda bi većina onog prikazanog na filmu mogla biti otkrivanje potpuno drukčije strane Mahatme Gandhija gledateljima u Europi koji nisu upoznati s Gandhijevim privatnim životom. Harilal je rođen 1888., a sukob s ocem postao je najvidljiviji nakon što mu nije dopustio da studira pravo, iako je Gandhi također studirao pravo. Gandhi je pravo studirao u Londonu i zabrana sinu da učini isto bio je zapravo čin otpora prema zapadnom školskom sustavu, ali i nešto što Gandhi nije smatrao da Harilalu treba.
Gandhi je naime vjerovao da će njegov najstariji sin krenuti očevim stopama i život posvetiti borbi za slobodu. S druge pak strane, Harilal nije želio biti pod utjecajem oca niti je mogao podnijeti pritisak života s ocem koji, prema mnogima, nikada nije napravio ništa loše, odnosno - bio je savršen. Kasnije se Harilal obratio na islam, promijenio ime u Abdullah Gandhi, što su mnogi protumačili kao još jedan način na koji je Harilal želio izraziti neslaganje s ocem, a ne kao istinsko preobraćanje drugoj vjeri. Slično se dogodilo i kada se Harilal nakon smrti svoje supruge htio ponovno oženiti, s čim se Mahatma Gandhi nikako nije slagao.
Plakat za film 'Gandi My Father'
s glumcima A. Khannom i D.
Jariwalom
Harilal je ocu često slao pisma, koja su bila puna gorčine i u kojima ga je optuživao da je loš otac. Tako je jednom napisao: "U tvom pokusnom labaratoriju ja sam jedan pokus koji nije uspio. Indijci te zovu 'Bapu' (tata). Ti si najveći otac kojeg Indija ima, ali si otac za kojeg bih ja volio da ga nemam."
Gandhi je pak javno osuđivao alkoholne navike svog sina i njegov običaj da posjećuje javne kuće. Kada se Harilal preobratio na islam i postao musliman, Gandhi je rekao da njegovo preobraćenje nije gubitak za hinduizam, već da je njegova odluka loša za islamsku vjeru i sve muslimane. Harilal je svojedobno razmišljao da postane kršćanin, ali je, kako je to Gandhi objašnjavao, zbog problema koje je imao nakon nagomilanih dugova, prešao onome koji je za njega najviše izlicitirao.
- Kada bi njegovo preobraćenje dolazilo iz srca i neopterećeno onime što bi drugi ljudi zbog toga mogli reći, ja se uopće ne bih protivio. No, on još nalazi zadovoljstvo samo u porocima i dobrom životu. Da se istinski promijenio, napisao bi mi pismo samo da me razveseli - rekao je Gandhi.
Međutim, Gandhi je krivio i sebe zbog sukoba sa sinom i jer nije mogao s njim uspostaviti pravi odnos oca i sina. Ustvari, Gandhi je većinu krivnje svalio na sebe, što je jednom i priznao.
- Najviše žalim za jednom stvari: nisam uspio uz sebe zadržati svog velikog prijatelja muslimana Mohammeda Ali Jinnaha (koji se s njim borio za neovisnost, ali kasnije je prešao na drugu stranu i zauzimao se stvaranje države s većinskim muslimanskim stanovništvom, od kojeg je nastao Pakistan, op. a.), a nije mi uspjelo ni s vlastitim sinom Harilalom.
Snimanje filma podržali su članovi Gandhijeve obitelji, koji su sa savjetima sudjelovali u stvaranju filma, ali im se prije svega svidjela ideja da se snimi priča o jednom članu obitelji kojeg su već odavna izgubili, ali i ignorirali.
- Gandhi je prije svega bio običan čovjek. Trebamo otvoreno prihvatiti neke činjenice, jer u filmu nema ničeg negativnog. Ono što se u filmu može osjetiti su bol i patnja kroz koje je Mahatma prolazio - rekao je Tushar Gandhi, njegov prapraunuk.
Merita Arslani
Harilal se uvijek bunio protiv očevih odluka, pa čak je i, kako bi mu napakostio do krajnjih granica, nedugo prije svoje smrti prešao na islam.
Neki od detalja između odnosa oca i sina Gandhi u Indiji već su poznati, premda bi većina onog prikazanog na filmu mogla biti otkrivanje potpuno drukčije strane Mahatme Gandhija gledateljima u Europi koji nisu upoznati s Gandhijevim privatnim životom. Harilal je rođen 1888., a sukob s ocem postao je najvidljiviji nakon što mu nije dopustio da studira pravo, iako je Gandhi također studirao pravo. Gandhi je pravo studirao u Londonu i zabrana sinu da učini isto bio je zapravo čin otpora prema zapadnom školskom sustavu, ali i nešto što Gandhi nije smatrao da Harilalu treba.
Gandhi je naime vjerovao da će njegov najstariji sin krenuti očevim stopama i život posvetiti borbi za slobodu. S druge pak strane, Harilal nije želio biti pod utjecajem oca niti je mogao podnijeti pritisak života s ocem koji, prema mnogima, nikada nije napravio ništa loše, odnosno - bio je savršen. Kasnije se Harilal obratio na islam, promijenio ime u Abdullah Gandhi, što su mnogi protumačili kao još jedan način na koji je Harilal želio izraziti neslaganje s ocem, a ne kao istinsko preobraćanje drugoj vjeri. Slično se dogodilo i kada se Harilal nakon smrti svoje supruge htio ponovno oženiti, s čim se Mahatma Gandhi nikako nije slagao.
Plakat za film 'Gandi My Father'
s glumcima A. Khannom i D.
Jariwalom
|
Harilal je ocu često slao pisma, koja su bila puna gorčine i u kojima ga je optuživao da je loš otac. Tako je jednom napisao: "U tvom pokusnom labaratoriju ja sam jedan pokus koji nije uspio. Indijci te zovu 'Bapu' (tata). Ti si najveći otac kojeg Indija ima, ali si otac za kojeg bih ja volio da ga nemam."
Gandhi je pak javno osuđivao alkoholne navike svog sina i njegov običaj da posjećuje javne kuće. Kada se Harilal preobratio na islam i postao musliman, Gandhi je rekao da njegovo preobraćenje nije gubitak za hinduizam, već da je njegova odluka loša za islamsku vjeru i sve muslimane. Harilal je svojedobno razmišljao da postane kršćanin, ali je, kako je to Gandhi objašnjavao, zbog problema koje je imao nakon nagomilanih dugova, prešao onome koji je za njega najviše izlicitirao.
- Kada bi njegovo preobraćenje dolazilo iz srca i neopterećeno onime što bi drugi ljudi zbog toga mogli reći, ja se uopće ne bih protivio. No, on još nalazi zadovoljstvo samo u porocima i dobrom životu. Da se istinski promijenio, napisao bi mi pismo samo da me razveseli - rekao je Gandhi.
Međutim, Gandhi je krivio i sebe zbog sukoba sa sinom i jer nije mogao s njim uspostaviti pravi odnos oca i sina. Ustvari, Gandhi je većinu krivnje svalio na sebe, što je jednom i priznao.
|
Harilal i mahatma Harilal je najstraiji sin Mahatme Gandhija s kojim je stalno bio u sukobu
|
Snimanje filma podržali su članovi Gandhijeve obitelji, koji su sa savjetima sudjelovali u stvaranju filma, ali im se prije svega svidjela ideja da se snimi priča o jednom članu obitelji kojeg su već odavna izgubili, ali i ignorirali.
- Gandhi je prije svega bio običan čovjek. Trebamo otvoreno prihvatiti neke činjenice, jer u filmu nema ničeg negativnog. Ono što se u filmu može osjetiti su bol i patnja kroz koje je Mahatma prolazio - rekao je Tushar Gandhi, njegov prapraunuk.
|
Mahatma Gandhi sa Harilalovom majkom Kasturbom 1915.
|
 |
Merita Arslani